Invazivne kardiološke pretrage: kateterizacija srca, koronarografija, angiografija, elektrofiziologija

Invazivna kardiološka obrada se koristi samo u slučaju medicinske indikacije jer, kako samo ime kaže, riječ je o invazivnoj obradi koja može imati i svoje komplikacije te je ne možemo poistovjetiti, kako ja znam reći, s rezanjem noktiju.

Dijagnostička kateterizacija srca

Dijagnostička kateterizacija srca jest dijagnostička metoda uvođenja katetera u srce putem periferne vene ili arterije s ciljem mjerenja tlaka, uzimanja uzoraka krvi ili prikazivanja srčanih prostora i krvnih žila injekcijom jodnog kontrasta.

Izvodi se u bolesnika s prirođenim ili stečenim srčanim greškama zbog boljeg prikaza srčane anatomije te funkcije srca i krvnih žila.

Put kojim se dolazi do desne pretklijetke i desne klijetke ide preko periferne vene, a put do lijeve klijetke i lijeve pretklijetke ide preko periferne arterije. Da bi se dokazala komunikacija na razini pretklijetki, preko katetera se uzimaju uzorci krvi u veni neposredno prije utoka u srce, a zatim iz desne pretklijetke, pa iz desne klijetke, te se potom analizira oksigenacija (zasićenost krvi kisikom). Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti postoji li i na kojoj razini (među pretklijetkama ili među klijetkama) eventualna neprirodna (najčešće prirođena) komunikacija. U tom slučaju je riječ o atrijalnom septalnom defektu ili o ventrikularnom septalnom defektu.

Napominjem da je tlak u lijevoj pretklijetki viši od tlaka u desnoj pretklijetki i zato se krv (u slučaju defekta septuma) iz lijeve pretklijetke ulijeva u desnu pretklijetku te nepotrebno podiže oksigenaciju krvi koja ionako ide na oksigenaciju u pluća, a pluća opterećuje povećanim volumenom krvi. Isti je slučaj i na razini klijetki u slučaju postojanja neprirodne komunikacije između klijetki (defekta interventrikularnog septuma) – krv iz lijeve klijetke ide u desnu klijetku i zatim u pluća s pristiglom venskom krvi iz cijelog tijela. Zasićenost krvi kisikom govori o intenzitetu neprirodnih komunikacije srčanih šupljina.

Za dijagnostičku kateterizaciju srca se, uz kateter, koristi i rendgenski uređaj zbog davanja jodnog kontrastnog sredstva. Tako se može ocijeniti volumen srčanih šupljina te intenzitet komunikacije među srčanim šupljinama.

Kateterizaciju srca je danas u mnogim slučajevima prirođenih srčanih mana, zamijenila ultrazvučna dijagnostika, koja je posljednjih desetljeća postala vrlo značajna dijagnostička metoda jer daje pouzdane podatke i nije invazivna.

Koronarografija

Koronarografija je također kateterska metoda – kateterom se preko periferne arterije u preponi ili zapešću (što je danas sve češći izbor) ulazi u aortu i njene prve ogranke, lijevu i desnu koronarnu arteriju. Jodno kontrastno sredstvo se ubrizgava u koronarnu arteriju, a serija rendgenskih snimaka pokazuje prohodnost krvne žile i njenih ogranaka.

Preko katetera se također može mjeriti tlak u koronarnoj arteriji. Sve to pridonosi procjeni širine lumena i protočnosti arterije te daje informaciju o potrebi intervencije (balon kateterske dilatacije krvne žile i postavljanju stenta, odnosno potpornja).

Angiografija

Angiografija je kateterska metoda ulaska u određenu arteriju zbog mjerenja tlaka. Uz aplikaciju jodnog kontrastnog sredstva i seriju rendgenskih snimaka procjenjuje se protočnost, eventualni stupanj suženja arterije i potreba intervencije (proširenje lumena arterije balon kateterom i implantacijom stenta u nju). Za dijagnostiku suženja krvnih žila danas se često koristi doppler koji se ubraja u neinvazivnu dijagnostiku, a daje pouzdane podatke o potrebi intervencije na krvnoj žili.

Loop recorder

Za detekciju eventualnih poremećaja srčanog ritma ili sinkopa koje mogu uzrokovati poremećaji srčanog ritma, a koji se rijetko javljaju i ne mogu se otkriti 24 satnim holterom EKG-a ili 30 dnevnim vanjskim monitoriranjem, koristi se mala elektronička naprava (loop recorder).

Loop recorder se ugrađuje potkožno sprijeda na prsnom košu (niže od ključne kosti). Baterija aparata traje tri godine i kroz to vrijeme može snimiti sve poremećaje srčanog ritma koji se s aparata mogu preuzeti i analizirati.

Elektrofiziologija

Elektrofiziologija je kateterska metoda otkrivanja poremećaja srčanog ritma i provođenja impulsa uz pomoć katetera i elektrokardiografskog aparata. Elektrofiziološko ispitivanje se koristi za otkrivanje poremećaja nastanka srčanih otkucaja u sinusnom čvoru u desnoj pretklijetki, pa poremećaja nastanka ili provođenja impulsa u desnoj klijetki.

Preko najveće srčane vene se iz desne pretklijetke kateterom može doći na stijenku lijeve klijetke i ispitivati moguće poremećaje ritma u njoj. Isto tako se iz desne pretklijetke može ući na početak desne klijetke i tu, u stablu provodnog sistema, ispitati anomalije provođenja električnog impulsa. U tom dijelu provodnog sistema, prije grananja „električnih kablova“ za desnu i lijevu klijetku, često se nađu podvostručeni putevi, čijim kruženjem impulsa nastaje vrlo brz srčani ritam od 160 do 220 otkucaja u minuti. Kateterskim putem se presiječe jedan kraj kruga i kruženje impulsa se prekida, a ritam srca se vraća u normalu.

Elektrofiziološko ispitivanje se koristi za dijagnostičko provociranje i za detekciju opasnih aritmija iz klijetki te kod pojave nerazjašnjenih sinkopa.

Kod detektiranih sklonosti po život opasnim aritmijama iz klijetki, ugrađuju se kardioverter defibrilatori koji prepoznaju malignu aritmiju, pa puštaju udar električnom strujom iz baterije ugrađene pod kožom ispod ključne kosti, a preko katetera ugrađenog u srcu. Tako prekidaju aritmiju, a rad srca se vraća u normalu te je osoba spašena od iznenadne smrti.

Druga mogućnost prevencije malignih aritmija provodi se elektrofiziološkim ispitivanjem i „mapiranjem“ mjesta gdje nastaju maligne aritmije u nekom malom ožiljku u srcu. Njihovom izolacijom (okruženjem), bilo zaleđivanjem (krioterapijom) ili spaljivanjem električnom strujom (termoablacijom), onemogućava se širenje električnih impulsa koji tu nastaju i trajno prevenira nastanak po život opasne aritmije.

Danas se uz elektrofiziološko otkrivanje mjesta nastanka malignih aritmija koristi i magnetska rezonancija koja detektira ožiljke u srcu iz kojih mogu nastati aritmije.

Na istom principu se otkriva i sprječava fibrilacija atrija koja je česta aritmija; elektrofiziološkim mapiranjem se detektira područje (najčešće u lijevoj pretklijetki blizu utoka plućnih vena), zatim se krioterapijom ili termoablacijom to područje okruži, „izolira“ i onemogući nastajanje fibrilacije atrija. Nakon takvog zahvata osoba se vraća u svoj normalan sinusni ritam, što je osobito važno jer u protivnom doživotno treba uzimati antikoagulantnu terapiju.