Upute za roditelje: kako preživjeti pubertet?
Pubertet donosi velike izazove i mladima i roditeljima. Donosimo smjernice koje mogu olakšati ovo razdoblje i očuvati dobar odnos s djetetom
Tijekom niza godina rada s obiteljima mogu reći da se svakodnevno susrećem s dilemama, teškoćama, osjećajem nerazumijevanja te bespomoćnosti i roditelja i adolescenata.
Izazovi adolescencije
Naime, adolescencija je razdoblje koje je vrlo burno i za adolescente i za roditelje. Kod adolescenata se događaju promjene na svim područjima njihovog razvoja koje nerijetko ni oni sami (a i drugi ljudi oko njih), ne mogu u potpunosti razumjeti, niti se s njima nositi. Bore se s prijelazom iz dječje u odraslu dob, s brojnim promjenama u psihičkom, fizičkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom smislu, kao i s očekivanjima koja im postavlja njihova okolina, odnosno društvo.
Mladi moraju naučiti razmišljati kao odrasle osobe, prihvatiti svoje tijelo i njegov razvoj kroz adolescenciju, zrelije se ponašati s vršnjacima istog ili različitog spola, steći ekonomsku i emocionalnu neovisnost te razviti, odnosno stvoriti vlastiti identitet; shvatiti tko su kao osoba – moralno, profesionalno, spolno i politički. Tražeći svoj identitet, oni isprobavaju različite identitete, okrećući se vršnjacima i udaljavajući se od odraslih te im odnosi koji su nekad bili najbitniji polako počinju slabiti, dok drugi postaju važniji.
Gubitak kontrole
Ono što odrasli teško prihvaćaju jest činjenica da više nemaju toliko kontrolu nad svojom djecom kao što su imali kad su djeca bila mlađa. Istovremeno ih to plaši, zbunjuje, čini ponosnima i, nerijetko, bespomoćnima.
Isto tako, roditelji vide da prestaju biti autoriteti svojoj djeci jer je adolescencija vrijeme kada oni odbacuju autoritete, kad mladi misle da ih nitko ne razumije, da su njihova iskustva jedinstvena u svijetu. To je vrijeme u kojem su vrlo skloni rizičnim ponašanjima, misleći da im se ništa ne može dogoditi.
Prisjetite se svog puberteta
Kako, unatoč svim tim činjenicama, ipak učiniti ovaj razvojni period manje zahtjevnim i stresnim i za odrasle i za adolescente? Možda bi se, za početak, svaka odrasla osoba koja ovo čita mogla vratiti u period kada je on/ona imala 17, 18 godina – kako smo tada izgledali, kakvu smo frizuru imali, kako smo vozili auto, jesmo li drugačije gledali na neke stvari nego danas?
Ako je odgovor da smo sve to radili drugačije nego danas i ako je odgovor da nalazimo sličnosti sa svojim adolescentom, onda se možemo smatrati uspješnim roditeljem i biti zadovoljni. Sigurna sam da će to posljedično dovesti do toga da ovo razdoblje sigurno lakše prođe.
Preuzimanje odgovornosti i izvor sukoba
Važno je da svatko od nas preuzme odgovornost pa je tako na nama odraslima odgovornost za odnos sa svojom djecom, kao i odgovornost za atmosferu koja vlada u našim obiteljima.
Isto tako, roditeljstvo uključuje stalnu potrebu prilagodbe razvojnim potrebama djeteta koje se mijenja. U početku je nužna kontinuirana briga za dijete, a kasnije, kroz odrastanje, upravljanje njegovim životom više nije većinski roditeljski zadatak. Iz svojih strahova, osjećaja gubitka i nepovjerenja u djetetove sposobnosti, mnogi roditelji ne žele odustati od ideje da oni oblikuju djetetov život. To dovodi do direktnog sukobljavanja s djetetom i, u konačnici, slanja poruke da je dijete nedovoljno sposobno.
Kako onda postupati?
Njegujte odnos s djetetom
Uvijek imajte na umu odnos. Odnos, tj. stvaranje i održavanje odnosa s djetetom kroz njegovo odrastanje, nije lagan zadatak i zahtijeva fleksibilnost roditelja. No otvorenost prema djetetu i njegova sigurnost da će uvijek biti prihvaćeno, može taj odnos uvelike olakšati i učiniti ga boljim.
Upravo prihvaćanje djeteta takvog kakvo jest, nerijetko je najteži izazov s kojim se roditelji nose. Je li to iz straha, brige, nekih krivih odluka, naših loših iskustava, tempa vremena i još mnogo čega drugog? Rekla bih da je odgovor – sve to skupa. Ipak, nemojmo zaboraviti da u bilo kojoj dobi želimo od naših roditelja da se prema nama odnose s poštovanjem i ravnopravnošću. Pa zašto bi naš adolescent očekivao nešto drugačije? Iako to neće uvijek pokazati, vrlo im je bitno mišljenje roditelja, važna im je uzajamna privrženost i bliskost s obitelji.
Savjeti za kraj
Stoga, dragi odrasli:
- ponekad je mudro više slušati, a manje govoriti,
- pokušati razumjeti što nam to adolescent govori te tada razgovarati,
- naučiti ih preuzimati odgovornost za njihove riječi ili djela te istovremeno preuzimati odgovornost za svoje riječi i postupke,
- uvažiti njihovo mišljenje i stavove, poticati njihove interese i aktivnosti,
- imati vremena za zajedničke aktivnosti koje su i u interesu djece,
- zajednički s djecom postaviti jasna pravila i objasniti njihove posljedice,
- biti uz njih i davati im do znanja da vam se mogu obratiti,
- imati vrijeme za sebe i tražiti podršku bliskih ljudi u teškim situacijama.
I za kraj – nemojmo zaboraviti da svaki razvojni period nosi teške, tužne, vesele i lakše trenutke. Stoga potražite podršku kada je trebate jer to je znak snage, kritičnosti i uvida.