Analna fisura: Koji su joj uzroci, simptomi i kako se liječi

Analna fisura je uzdužni rascjep u površinskom sloju (epitelu) koji oblaže analni kanal. Fisure koje zacijele unutar 8 tjedana nazivaju se akutnima, one koje traju dulje kroničnima. Analna fisura se češće javlja kod mladih i ljudi srednje životne dobi, podjednako u oba spola. Ujedno se smatra najčešćim, benignim, uzrokom rektalnog krvarenja u djece.

Simptomi analne fisure

Očituje se vrlo bolnom defekacijom, a bol može trajati i nekoliko sati nakon obavljanja nužde. Bol nije povezana s veličinom ranice. Na stolici ili toaletnom papiru se mogu vidjeti tragovi svježe krvi, te je prisutan svrbež ili iritacija oko otvora analnog kanala.

Fisura je obično smještena u stražnjoj središnjoj liniji, uz nju dodatno može biti prisutan hemoroid na donjem kraju fisure ili povećana (hipertrofična) papila na gornjem kraju. Smatra se da nastaje zbog traumatskog rascjepa sluznice pri prolazu tvrde ili velike količine stolice, uz sekundarnu infekciju. Zatvor i naprezanje za vrijeme defekacije, ali i kronični proljev (dulje od 2 tjedna) pogoduju nastanku fisura.

Anus kontroliraju dva kružna mišićna prstena koji se nazivaju unutarnji i vanjski sfinkter i sprečavaju nevoljno istjecanje stolice. Unutarnji kružni mišić nije pod voljnom kontrolom. Pojačan tonus tog mišića može dovesti do mišićnog spazma što otežava njegovo normalno opuštanje za vrijeme pražnjenja crijeva i dovodi do pucanja osjetljive kože i sluznice. S druge strane, nastala fisura potiče spazam unutarnjeg sfinktera, što otežava opskrbu krvlju i usporava zarastanje ranice.

Rjeđe, analna fisura može biti posljedica naprezanja tijekom poroda, ozljede prilikom guranja predmeta u analni otvor, zloćudnih tumora debelog crijeva ili jedna od manifestacija Chronove bolesti. Spolno prenosive bolesti (sifilis, HIV, HPV, herpes, klamidija) su povezane s većom učestalošću analnih fisura.

Sindrom mišića levator ani

Još jedno stanje praćeno bolom u području rektuma i karakterizirano spazmom mišića naziva se sindrom mišića levator ani. Levator ani je jedan od mišića dna male zdjelice koji povezuje pubičnu kost s trticom i podržava organe u maloj zdjelici (mokraćni mjehur, završno crijevo, prostatu, maternicu i rodnicu).

Dijagnoza se postavlja dobrom anamnezom i pregledom. Pregled bi trebalo izvesti nježno jer može biti vrlo bolan. Ponekad se već nakon što se raširi anus u središnjoj liniji vidi tipična pukotina. Dodatno se može učiniti anoskopija ili kompletna kolonoskopija. Dodatna obrada je uvijek nužna kod kroničnih fisura i drugih simptoma koji ukazuju na karcinom ili kroničnu upalnu bolest crijeva. Pri pregledu treba razlikovati analnu fisuru od analnih apscesa, hemoroida i anorektalnih fistula koje zahtijevaju druge terapijske opcije.

Analna fisura i liječenje

Liječenje akutnih fisura je obično konzervativno. Potrebno je regulirati stolicu, što se postiže prehranom bogatom biljnim vlaknima, kretanjem i vježbanjem, unosom većih količina tekućine, te iznimno, upotrebom laksativa. Važno je naglasiti da odgađanje i zanemarivanje nagona za obavljanje nužde dovodi do zatvora i kasnije otežane defekacije.

Potrebno je održavati higijenu analnog područja, a savjetuju se i sjedeće mlake kupke. Osim što ublažavaju nelagodu i pružaju olakšanje, pospješuju prokrvljenost i ubrzavaju zacjeljivanje.  Lokalno se može nanijeti krema, gel ili čepići u analni kanal (na bazi nitroglicerina, lokalnih anestetika). Ublažavaju bol, podmazuju i dodatno opuštaju analni sfinkter.

Kad konzervativna terapija zakaže može se pokušati kontrolirana dilatacija mišića, ili u tvrdokornim slučajevima kirurški zahvat u lokalnoj anesteziji kojim se presijeca dio mišića i omogućuje popuštanje tonusa.