Zašto nastaju polipi u nosu i kako se liječe

Nosni polipi su peteljkaste izrasline koje nastaju na sluznici nosa i paranazalnih šupljina. Nosna polipoza je medicinski problem star tisućama godina. Tako povijest nosne polipoze seže u daleku prošlost, budući da se zapisi o toj bolesti nalaze u papirusima starim 5000 godina. U doba Hipokratove medicine promišljalo se je o uzrocima te bolesti, a postojale su i metode kirurškog liječenja u smislu resekcije ili kauterizacije. Usprkos tome što je taj klinički entitet toliko dugo poznat do danas nije u potpunosti razjašnjen vezano uz uzroke nastanka i procese razvoja te bolesti. Upravo zbog tih nepoznanica suvremeno liječenje nije zadovoljavajuće učinkovito. 

Koliko su polipi nosa i paranazalnih sinusa česti?

Nosna je polipoza relativno česta bolest s prevalencijom oko 5% u sveukupnoj populaciji. Dva puta je češća u muškaraca nego u žena. Uglavnom je nosna polipoza dio kliničke slike „kroničnog rinosinuitisa s nosnom polipozom“ premda postoje i polipi koji nastaju izvan konteksta kronične upale sluznice nosa i paranazalnih šupljina, ali ti su polipi u manjini.

Nosna polipoza se nerijetko javlja udružena s mnogim kroničnim sistemskim bolestima dišnog sustava ali i nekih drugih sustava. Tako postoji povezanost s intolerancijom aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova, s alergijskom i nealergijskom astmom, cističnom fibrozom, alergičnim gljivičnim sinuitisom i sindromom cilijarne disfunkcije. Postoje studije koje pokazuju da 30 do 70% bolesnika s nosnom polipozom također ima astmu ili kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB). S obzirom na tu činjenicu, stav je da je nosna polipoza lokalna manifestacija neke generalizirane upalne bolesti.

Kako polipi nastaju?

Mnogi su uzroci i mehanizmi nastanka polipa. Kao što je već rečeno uzrok nastanka nosne polipoze je još uvijek nerazjašnjen. Dvije bismo velike, „stare” teorije nastanka mogli nazvati infektivna i alergijska.

Prva, infektivna, govori da se nosna polipoza razvija tijekom neke bakterijske upale u sluznici nosa i sinusa. Druga, alergijska teorija, polazi od toga da alergijski procesi u sluznici potiču stvaranje polipa. No obje teorije ostavljaju širok  prostor mnogim spekulacijama. Primjerice, ipak većina kroničnih rinosinuitisa ne dovodi do polipoze, a isto tako većina alergičara s peludnom hunjavicom nema nosnu polipozu.

Najnovija istraživanja etiopatogeneze nosne polipoze usmjeruju pažnju na eozinofile koji su ključne upalne stanice u nosnoj polipozi.

Koji su simptomi karakteristični za nosnu polipozu?

Kvaliteta života bolesnika s nosnom polipozom je izrazito narušena. Dominantni simptom je začepljenost nosa zbog koje je otežano ili potpuno onemogućeno disanje na nos. Zbog te mehaničke opstrukcije nosa nastaje i poremećaj ili potpuni gubitak osjeta njuha, stvara se iscjedak iz nosa koji curi na nos ali i niz ždrijelo. Postoje suzenje očiju, glavobolje, hrkanje i govor kroz nos. Bolesnici se muče zbog simptoma vezanih uz samu nosnu polipozu, ali i zbog simptoma koji su posljedica stalnog disanja na usta, poput suhoće i upale ždrijela, zatim oslabjelog apetita uslijed poremećenog osjeta okusa hrane zbog gubitka njuha, pa i nelagode u društvu zbog stalnog curenja nosa. 

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja temeljem anamnestičkih podataka, otorinolaringološkim pregledom i CT snimanjem kod bolesnika kojima se planira kirurško liječenje.

Kako se liječi nosna polipoza?

Ciljevi liječenja nosne polipoze su:

• uspostaviti prohodnost nosa te ventilaciju i drenažu paranazalnih šupljina,
• vratiti osjet njuha i
• spriječiti povrat bolesti.

Do nedavno se smatralo da je metoda izbora liječenja nosne polipoze kirurška budući da nije postojalo učinkovitih lijekova protiv te bolesti.

Danas je konzervativno liječenje nosne polipoze relativno učinkovito zahvaljujući terapiji kortikosteroidima, lokalno sprejanjem u nos ili sistemski, odnosno uzimanjem kortikosteroidnih preparata na usta ili aplikacijom injekcijama. U slučajevima uznapredovale tvrdokorne polipoze, poduzima se kirurško liječenje.

O kirurškom zahvatu i biološkoj terapiji

Kirurška terapija nosne polipoze se provodi već tisućama godina, ali tek posljednjih stotinjak godina ta se je operacija transformirala od izrazito bolne i potencijalno opasne u gotovo rutinski egzaktni zahvat. Posljednja četiri desetljeća, razvojem endoskopske sinusne kirurgije (Endoscopic sinus surgery) došlo je do znatnog poboljšanja rezultata liječenja nosne polipoze. To je minimalno invazivni zahvat, izrazito egzaktan u smislu da se odstranjuje samo bolesno tkivo, a čuva zdrava sluznica.

Nažalost  nosna je polipoza bolest koja je sklona recidivima, odnosno ponovnom nastanku. Zato je dominantan terapijski pristup kombinacija kortikosteroidne terapije i kirurškog liječenja jer jedno nadopunjuje drugo. I upravo taj pristup daje najbolje rezultate. 

Velike nade u liječenju nosne polipoze polažu se u biološku terapiju. Riječ je o antitijelima koja blokiraju aktivnost molekula koje su odgovorne za upalna zbivanja u sluznici nosa i paranazalnih šupljina. Vrijeme će pokazati koliko su nade opravdane.