Neizlječiva bolest glasa: što je spazmodična disfonija i kako botox može pomoći? 

Spazmodična disfonija je bolest koju karakterizira poremećaj govora u kojem je glas napet s čestim prekidima. Može se javiti u bilo kojoj dobi, ali se najčešće javlja u petom desetljeću života, a češća je u žena. Bolest ne nastaje naglo, simptomi se razvijaju tijekom jedne do dvije godine. 

Prvi zapisi pacijenata sa spazmodičnom disfonijom opisivani su kao pokušaj govorenja dok se čovjek guši. Dugo se je bolest smatrala psihogenom promuklošću sve dok u pokusima nije utvrđeno da se presijecanjem živca koji inervira mišiće grkljana stanje znatno popravlja. Dakle, radi se o nevoljnim grčevima mišića grkljana tijekom govora. 

Zanimljivo je da pacijenti sa spazmodičnom disfonijom nemaju smetnji tijekom smijanja, šaptanja, vikanja, pa čak i pjevanja. 

Izazovi postavljanja dijagnoze i liječenja 

Postavljanje dijagnoze spazmodične disfonije nije uvijek lako i često je multidisciplinarno – nerijetko su uključeni i neurolog i logoped, pa i psihijatar. Etiologija, odnosno uzrok bolesti je nepoznat.  

Kriteriji za postavljanje dijagnoze spazmodične disfonije su: 

• simptomi poremećaja govora moraju trajati više od tri mjeseca, 
• glas je napet s čestim prekidima, ali je relativno normalan uz vikanje, plakanje, šaputanje ili smijanje, 
• tremor (drhtanje ruku) ima oko trećine pacijenata, 
• može se javiti i blefarospazam (naglo i nekontrolirano stiskanje očnih kapaka), tako da pacijent ima problema sa spontanim otvaranjem očiju. 

Obavezan je pregled grkljana da bi se isključila neka druga patologija, iako se dijagnoza može postaviti s velikom vjerojatnošću čak i bez pregleda grkljana. 

Spazmodična disfonija je neizlječiva bolest. Logopedska terapija i terapija lijekovima se nisu pokazale učinkovite, a najčešći način liječenja koji se primjenjuje je terapija s botulinum toksinom (botox).  

Što je botox? 

Botulinum toksin, koji proizvodi bakterija Clostridium, je najsmrtonosniji poznati biološki toksin i uzročnik je botulizma koji može uzrokovati paralizu mišića za disanje i smrt. Terapeutska upotreba toksina se postiže ubrizgavanjem malih količina toksina izravno u ciljno tkivo.  

Tako se botox koristi u estetskoj kirurgiji uzrokujući paralizu mišića lica i nestanak bora. Njegovim ubrizgavanjem u područje pazuha može spriječiti pretjerano znojenje, a može se koristiti i za liječenje rijetke komplikacije nakon operacija žlijezda slinovnica kada se kroz kožu luči slina blokirajući njeno nastajanje. Botox se primjenjuje i u liječenju kroničnih glavobolja i migrena. Može se primjenjivati za liječenje prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, odnosno za liječenje urinarne inkontinencije. Rjeđe se koristi i u liječenju neuropatske boli, neuralgije trigeminusa, ozljeda leđne moždine, epikondilitisa (teniskog lakta), u liječenju boli nakon moždanog udara i neuralgija, bolova nakon virusnih infekcija kože i drugo. 

Botox i drugi načini liječenja spazmodične disfonije  

Primjenom botoxa u glasnice prestaju grčevi mišića i kod većine pacijenata se govor popravlja. Budući da je bolest neizlječiva, a djelovanje malih doza botoxa je prolazno, postupak se mora ponavljati svakih nekoliko mjeseci. 

Kod pacijenata kod kojih botox nema učinka ili koji traže drugi terapeutski pristup, postoji i opcija kirurškog liječenja. Najstariji način liječenja je presijecanje živca koji inervira mišiće grkljana. Budući da takva operacija ima i moguće neželjene nuspojave, ali postoji i velika mogućnost povratka bolesti, moguća je i poštednija metoda – laserom se može odstraniti dio mišića glasnice i postići uglavnom dobar rezultat. Može se učiniti i takozvana tireoplastika, to jest operacija hrskavice grkljana kojom se glasnice mogu približiti ili udaljiti jedna od druge. 

Zaključno 

Spazmodična disfonija je kronični poremećaj govora uzrokovan nevoljnim grčevima mišića grkljana, koji rezultira napetim glasom s čestim prekidima, dok su smijanje, šaptanje i pjevanje očuvani. Dijagnoza je složena i često zahtijeva multidisciplinarni pristup, a bolest je, nažalost, neizlječiva. Najčešći oblik liječenja je primjena botulinum toksina (botoxa) izravno u glasnice, čime se privremeno ublažavaju simptomi, dok se kirurške metode primjenjuju u težim slučajevima ili kada botox nije učinkovit.