Mogućnosti liječenja tinitusa: kada i kako se liječi te savjeti za samopomoć 

Tinitus je doživljaj zvuka u glavi ili u ušima. Pojam tinitus potječe od latinske riječi tinnire, što znači zvoniti. Pacijent osjeti zvuk u glavi ili ušima, a tipično je da je taj zvuk prisutan u odsutnosti vanjskih izvora i vanjskih zvukova. Zvuk koji čuje samo pacijent je subjektivni tinitus, dok se zvuk koji čuju i drugi naziva objektivni tinitus.

Trebamo li se zabrinuti zbog tinitusa?

Procjenjuje se da 10 do 15% opće populacije ima tinitus. Može se pojaviti i u dječjoj dobi. Ako se pojavi nakon eksplozije u blizini uha ili izloženosti buci (npr. nakon stajanja kraj zvučnika na koncertu), obično prolazi tijekom nekoliko sati ili dana, iako može biti uznemirujuć. Doživljaj tinitusa i njegov utjecaj na svakodnevni život je vrlo individualan te može varirati od minimalnog do ozbiljnog. Srećom, ozbiljno uznemirujući tinitus pogađa manje od 5% ljudi s tinitusom.

Tinitus se često javlja u osoba s oštećenjima sluha. I koliko god je to simptom koji može značajno smetati te narušavati kvalitetu života, najčešće je potpuno bezopasan. Međutim, šum u uhu koji je praćen osjećajem pulsiranja u uhu, koji je jednostran i koji je praćen vrtoglavicom, treba ipak detaljno obraditi.

Što pogoduje nastanku tinitusa?

Uz tinitus su često prisutni ili mu mogu pomoći da nastane:

• pušenje,
• povišeni kolesterol i trigliceridi,
• nedostatak sna,
• izloženost stresu,
• koštano-zglobne bolesti,
• depresija,
• bolesti štitnjače,
• bolesti bubnjića,
• oslabljen sluh,
• izloženost buci.

Postavljanje dijagnoze

Obrada tinitusa uključuje osnovne laboratorijske pretrage, uključujući i lipidogram i hormone štitnjače. Uputno je učiniti obradu sluha, odnosno tonski audiogram – mjerenje praga sluha i timpanometriju, pretragu kojom utvrđujemo kakav je tlak u srednjem uhu i pomiče li se bubnjić.

Kod pacijenata koji imaju jednostran šum, a osobito u pacijenata koji imaju i druge simptome kao što su vrtoglavica i jednostran gubitak sluha, bit će indicirana i radiološka obrada (CT i MRI) kojom možemo otkriti vaskularne anomalije ili, vrlo rijetko, i dobroćudni tumor koji svojim rastom pritišće slušni živac i uzrokuje gubitak sluha, a kasnije i vrtoglavicu.

„Čudotvorni“ lijekovi

Najraniji zapisi o farmakološkim tretmanima za tinitus su iz egipatskog papirusa u kojem preporučuju liječenje ulijevanjem mješavine ulja u uho. U prvom stoljeću su u Mezopotamiji organizirana liječenja tinitusa na temelju njegovih specifičnih karakteristika. Postojali su lijekovi za tinitus lijevog uha, tinitus desnog uha i tinitus koji je pjevao, šaputao ili govorio.

Kad ovo pročitam, čini mi se da se ništa od tada nije promijenilo; emisije TV prodaje i članci po portalima su prepuni sličnih lijekova koji magično otklanjaju tinitus i oslabljeni sluh, dovoljno je samo kapnuti nekoliko kapi čudotvorne tekućine (koju ćete kupiti za 99,99 eura) i svi će problemi nestati.

Što može doista pomoći?

Obično pacijenti jednostavno žele saznati da njihov tinitus nije uzrokovan rakom ili zloćudnim tumorom mozga. Za većinu pacijenata, nakon što im se objasni da je riječ o potpuno bezopasnom simptomu, savjetovanje je dovoljno. U filmu „Hannah i njezine sestre“ liječnik radi šuma u uhu pošalje Woody Allena na snimanje glave. On tu noć doživljava hipohondrijski napad i to je nekoliko najsmješnijih minuta svih njegovih filmova.

Pojačavanje sluha uz pomoć slušnih pomagala ili drugih uređaja može poboljšati subjektivni tinitus u više od 50% pacijenata.

U liječenju se s većim ili manjim uspjehom koriste vazodilatatori, antidepresivi, anksiolitici, lijekovi koji poboljšavaju mikrocirkulaciju na razini uha, biljni lijekovi (ginko biloba).

Zvuči nevjerojatno da je još Hipokrat pokušavao maskirati tinitus vanjskim zvukovima. U liječenju se, dakle, mogu koristiti maskeri šuma koji mogu biti uspješni (to smo počeli sredinom prošlog stoljeća, stoljećima nakon „oca medicine“ koji je to znao još u staroj Grčkoj).

Pacijente treba savjetovati da tinitus, ako je moguće i ako je isključen patološki uzrok, pokušaju ignorirati, da ne budu u tišini (šum je prisutan uvijek, ali u tišini je izraženiji).

Za vrlo rijetke slučajeve uzroka tinitusa (tumori slušnoga živca) će biti potrebna kirurška terapija.