Problemi sa sluhom nakon moždanog udara: što se može učiniti?

Moždani udar nastaje kad se neka krvna žila koja dovodi krv u mozak začepi pa pripadajuća regija mozga ostane bez opskrbe hranom i kisikom (ishemijski moždani udar) ili, ako žila pukne, dođe do krvarenja u moždano tkivo koje ga pritom i oštećuje (hemoragični moždani udar). U oba slučaja može doći do odumiranja moždanih stanica, a simptomi kod pacijenta ovise o mjestu u mozgu koje je zahvaćeno.

Posljedice moždanog udara mogu biti fizički vidljive (slabost ili oduzetost nekih dijelova tijela ili čitave strane tijela) ili psihičke, kognitivne (problemi u govoru, komunikaciji, razumijevanju, pamćenju). Nije neobično niti da osobe koje su pretrpjele moždani udar osjete i teškoće sluha koje mogu nastati ne samo u uhu, već i u mozgu, odnosno u bilo kojem dijelu slušnog puta.

Povezanost moždanog udara i sluha

Najočitiji gubitak sluha javlja se ako je zahvaćena krvna žila koja opskrbljuje unutrašnje uho. U tom slučaju dolazi do naglog gubitka sluha koji može biti praćen šumom, vrtoglavicom, mučninom i povraćanjem, a najčešće zahvaća samo jedno uho. Gubitak sluha u ovim slučajevima nastaje iznenada, ne može se predvidjeti, što posebno prestraši pacijente.

Ipak, treba naglasiti da ovakvi simptomi nisu uvijek posljedica začepljene krvne žile, već se mogu javiti i nakon bakterijske ili virusne infekcije, autoimunih bolesti, tumorskih tvorbi, a nije rijetko niti da uzrok ostane nepoznat.

Iznenadni gubitak sluha može se liječiti kortikosteroidima ili vazoaktivnim lijekovima koji djeluju na cirkulaciju u zahvaćenom području. Rezultati liječenja najbolji su kad se djeluje brzo, po mogućnosti unutar par dana, a pacijente koji imaju simptome moždanog udara sa slabošću ruke ili noge na jednoj strani, teškoćama govora ili asimetrijom lica (padom usnog kuta s jedne strane), potrebno je tretirati odmah, tj. javiti se hitno u bolnicu.

Simptomi vezani uz sluh mogu se javiti i kod pacijenata kojima uho nije izravno zahvaćeno oštećenjem i kod kojih nema promjena u razini čujnosti, tj. oni zvukove čuju istim intenzitetom kao ranije. Međutim, osoba nakon moždanog udara može biti pojačano osjetljiva na zvuk, što je posljedica slabijeg kapaciteta mozga da procesira osjetne informacije koje dolaze s periferije. Ti pacijenti imaju teškoće s koncentracijom, slušanjem i razumijevanjem govora, motoričkim nemirom, impulzivnošću (pacijent ostavlja dojam preosjetljivosti, razdražljivosti), posebice u situacijama otežanih uvjeta slušanja kao što su različita društvena okupljanja, govor više ljudi ili prisutna pozadinska buka, što predstavlja dodatni napor pri slušanju.

Kako pacijentima možemo pomoći?

Pacijentima bi nakon moždanog udara trebalo ispitati sluh audiometrijom, i to ne samo čistim tonovima (tonska audiometrija), već treba ispitati i razabirljivost govora riječima i rečenicama (govorna audiometrija, funkcionalne pretrage u prostoru).

Prema nalazima ovih pretraga može se odlučiti o potrebi korištenja slušnog pomagala koje će svoj puni učinak ipak postići tek uz kvalitetnu rehabilitaciju slušanja.

Ciljanim vježbama slušanja se oslabljene slušne strukture i moždani putovi mogu ponovo ojačati da bi mogli procesirati i optimalno iskoristiti slušni poticaj iz okoline te da se pacijenta vrati u svijet govorne komunikacije i kvalitetnih međuljudskih odnosa.

Dodatni savjeti

Uz navedene mogućnosti terapije, dobro je pridržavati se još nekih savjeta:

• Distancirajte se od buke koliko je moguće, a u situacijama u kojima buku ne možete izbjeći, koristite zaštitu (čepiće za uši ili slušalice) da se smanji „dotok“ nepotrebnih informacija koje mozak mora procesirati.
• Planirajte društvena okupljanja i dođite na njih pripremljeni i odmoreni. Slušni sustav umorne osobe još slabije procesira informacije.
• Zamolite domaćina ili organizatora da, ako je moguće, utiša glazbu ako se javlja istovremeno s govorom koji trebate razumjeti.