Malo, ali izrazito važno područje tijela: čime se sve bave otorinolaringolozi

Otorinolaringologija je po definiciji medicinska struka koja se bavi bolestima uha, nosa i grla. Površinom nije velika, ugrubo gledajući obuhvaća lice i vrat, ali funkcionalno je ogromna; upravo u tom području ulazi u velike organske sustave, a na ORL području započinju i o njemu ovise neki životno važni procesi.

Mjesto gdje počinju disanje i probava

Primjerice, disanje započinje prolazom zraka kroz nos. On ga priprema da bude vlažan i zagrijan kako odgovara bronhima i plućima, a sitne dlačice epitela zadržavaju nečistoće i štetne tvari na putu prema donjim dišnim putovima.

U ustima i ždrijelu započinje probava, a refleksom gutanja koji kreće detekcijom bolusa hrane, sline ili tekućine živčanim završecima u osjetljivoj sluznici korijena jezika i okolnog ždrijela, isporučuju se i usmjeravaju hranjive tvari u „internistički” dio probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva). Pritom se i osigurava da ne skrenu slučajno u dušnik i dišni sustav, što može biti fatalno.

Specifičnosti ORL kirurgije

Kirurgija ovog područja također ima svoje specifičnosti upravo zbog finoće struktura koje su sitne, delikatne, a često multifunkcionalne i teško zamjenjive. Stoga su preciznost i vještina očuvanja funkcionalno važnih dijelova osobito na cijeni.

Kad k tome dodamo i psihičku važnost bilo kakvih estetskih promjena na licu pacijenta koje nastaju nakon operacije, jasno je da se u ORL području razvija kirurgija koja ove elemente naročito uzima u obzir, a izdvojila se je i kao uža ORL specijalizacija iz rekonstruktivne i plastične kirurgije.

Od poremećaja sluha do poremećaja ravnoteže

S druge strane, postoji posebna povezanost između otorinolaringologije, kognicije i emocija, a to je najizraženije upravo na području audiologije i fonijatrije, subspecijalnosti unutar otorinolaringologije koje se bave sluhom i slušanjem, odnosno glasom i govorom. Kako je uho centralni organ u audiologiji, a u uhu se, osim slušnog osjetila, nalazi i osjetilo za ravnotežu (vestibularno osjetilo), oni su anatomski ali i funkcionalno usko vezani; stoga je audiolog subspecijalist za poremećaje sluha i ravnoteže.

Budući da bolest (a ni anatomija i fiziologija) ne pitaju za granice i podjele po organima i sustavima koje su medicinari uspostavili iz praktičnih razloga, odnosno da bi se gradivo lakše naučilo i svladalo, ali i da bismo lakše i brže rješavali probleme pacijenata, tako i dobar audiolog mora poznavati ne samo uho, nego i cijeli živčani slušni i vestibularni put. Time duboko ulazi u područje neurologije, pa se ta grana naziva otoneurologija (otos, gen od auris = uho).

Analogno tome, vestibulologija dominantno proučava bolesti vestibularnog sustava koje rezultiraju vrtoglavicama i poremećajima ravnoteže, ali liječnik audiolog – vestibulolog mora poznavati i druge sustave i uzroke koji dovode do sličnih simptoma jer je terapijski pristup drugačiji.

Kako je otorinolaringologija vezana za kogniciju i emocije?

Naša spoznaja svijeta (vanjskog i unutrašnjeg) odvija se preko osjetila – senzorike. Od pet ljudskih osjetila (vid, sluh, njuh, propriocepcija i vestibularno osjetilo), četiri se nalaze u ORL području, dakle svi osim vida. Pritom je propriocepcija, koja uključuje osjet dodira, ali i duboki osjet pritiska, istezanja, razasuta po čitavom tijelu. Bogato je prisutna u vratu i tamo uključena u proces održavanja ravnoteže.

Informacija koja preko osjetila dolazi u centralni živčani sustav, tzv. osjetilna iskustva, od samog rođenja stimuliraju razvoj mozga i viših moždanih funkcija. Deprivacija bilo kojeg osjeta na perifernoj razini u djetinjstvu dovodi do razvojnih poremećaja. Ovo se najjasnije vidi kod gluhih osoba koje bez intervencije neće razviti govor.

Vestibularno osjetilo i propriocepcija razvojno su važni za kretanje, svladavanje i razumijevanje prostora, a sve više istraživanja pokazuje anatomsku i fiziološku povezanost vestibularnog sustava sa starim, limbičkim dijelom mozga koji je odgovoran za emocije i afektivnost.

Fonijatrija za dobar glas

Fonijatrija kao subspecijalizacija koja proučava glas i govor nalazi se na dugom kraju ovog kruga; proučava vanjske manifestacije govorne komunikacije, koja je ljudska specifičnost i koja u svakodnevnom životu ima iznimnu važnost kako u egzistencijalnom, poslovnom smislu, tako i u društvenom ili privatnom.

Ljudski glas, ali i način govora individualni su i dio su identiteta svake osobe. Uvjetovani su fizičkom građom, anatomijom, ali i naučenim motoričkim obrascima, karakterom te slušnim iskustvom. Ne čudi stoga što se pacijenti često brzo javljaju liječniku kad se glas promijeni (bilo da se radi o promjena na glasnicama ili nekom drugom dijelu vokalnog trakta), nekad zbog straha od maligne bolesti, ali nekad i zbog teškoća u komunikaciji te nemogućnosti da se osoba glasom „izrazi” kao ranije.

Dobar fonijatar mora imati uvid u funkciju glasnica, ali i drugih struktura: ždrijela, usne šupljine i nosa te opet i faktora izvan užeg ORL područja koji djeluju na disanje, snagu mišića trupa, stav tijela, pomičnost rezonantnih šupljina i, na kraju, emotivnih faktora koji mogu promijeniti glas.

Neraskidiva veza audiologije i fonijatrije

Audiologija i fonijatrija su dvije uže specijalnosti iste struke, jedna se bavi najprije sluhom, a druga govorom, ali su neraskidivo povezane jer funkcija jedne ovisi o funkciji druge. Ovo je osobito jasno vidljivo u razvojno doba ili kod osoba koje imaju oštećenje sluha jer se ono manifestira u njihovom govoru na pravilan i predvidljiv način i daje nam uvid kako osoba čuje.

S druge strane, po nečijem govoru možemo orijentacijski prepoznati i radi li se o organskoj, strukturnoj promjeni i njezinoj vrsti: drugačije zvuči govor kod prirođene anomalije građe nepca ili tumorske tvorbe na jeziku ili pak kod nepomične glasnice. Ovo iskustvo usmjerava nas na strukture koje treba detaljnije pogledati da bismo našli uzrok promjena i pacijenta uspješnije liječili.