Zdravlje > Otorinolaringologija

Hipertrofija nosnih školjki: treba li se i kako liječiti?

Začepljen nos, osjećaj nedostatka zraka i stalna potreba za kapima mogu biti znak hipertrofije nosnih školjki – učestalog, ali i često zanemarenog problema koji značajno utječe na kvalitetu života. Kad je riječ o liječenju, ključno je prepoznati uzrok i pristupiti terapiji individualno

hipertrofija nosnih školjki
PREGLED SADRŽAJA
  1. Bez kapi za nos „ne mogu živjeti“
  2. Uzroci hipertrofije nosnih školjki
  3. Postavljanje dijagnoze i liječenje
  4. Operirati ili ne?

Nos je početni dio dišnoga sustava. Unutrašnjost nosa čine:

  • nosna pregrada (septum) koji dijeli nos na dvije šupljine,
  • nosne školjke – gornja, srednja i donja,
  • gornji, srednji i donji nosni hodnik ispod svake nosne školjke (prostori kroz koje dišemo).

U gornji i srednji nosni hodnik se otvaraju ušća sinusa u koje se cijedi sadržaj sinusa, a u donji nosni hodnik se cijede suze.

Hipertrofija nosnih školjki, o kojoj će ovdje biti riječi, označava uvećanje (zadebljanje) nosnih školjki – koštano-sluzničnih struktura smještenih sa strane u obje nosnice, a koje služe za ovlaživanje, filtraciju i zagrijavanje udahnutog zraka. Najčešće se odnosi na donje nosne školjke, iako i srednje mogu biti zahvaćene.

Disanje na nos prirodnije je i zdravije od disanja na usta

Bez kapi za nos „ne mogu živjeti“

Jedan od najčešćih simptoma zbog kojeg se pacijenti javljaju liječniku jest začepljenost nosa. Te smetnje mogu biti blage i povremene, ali ponekad su tako velike da pacijenti imaju vrlo neugodan osjećaj nedostatka zraka; ne mogu spavati, imaju glavobolje, pritisak u nosu i licu te „ne mogu živjeti“ bez kapi za nos. Iz svakodnevne prakse rekao bih da ovisnost o kapima za nos postaje vrlo čest i velik zdravstveni problem.

Naime, sluznica nosa može biti vrlo tanka, ali zahvaljujući odličnoj prokrvljenosti može postati i vrlo debela, otečena te uzrokuje začepljenost nosa. Kapi za nos pomažu vrlo brzo, uzrokujući stanjivanje nosne sluznice. No s prestankom djelovanja kapi, ponovo otečena sluznica uvijek je još malo više otečena nego prije korištenja kapi za nos, pa je upravo to i uzrok nastanka ovisnosti. U početku pacijenti kupuju npr. jednu kutiju kapi za nos mjesečno, a s vremenom dolazi do toga da koriste dvije, pa i više kutija tjedno – takozvani „povratni efekt“.

Lijekovi koji pomažu u odvikavanju od ovisnosti o kapima za nos djeluju postupno; njihovo djelovanje počinje u punom opsegu tek nakon tjedan ili dva, a nekada nije lako ostaviti kapi za nos. Prestati s korištenjem kapi za nos doista nije tako jednostavno; iz iskustva autora teksta, nakon tri tjedna svakodnevnog korištenja kapi za nos shvatio sam kasno navečer da je bočica prazna i počela me je lagano hvatati panika kako ću disati tu noć.

Ključ uspješnog liječenja je identificirati temeljni uzrok povećanja (hipertrofije) nosnih školjki te ga ispraviti ili liječiti. Najčešći uzročni čimbenici su upalni i infektivni.

Uzroci hipertrofije nosnih školjki

Poremećaj funkcije nosnih školjki je vrlo čest. Svaka osoba iskusi određeni stupanj poremećaja funkcije nosnih školjki u nekom trenutku svog života. Trajna disfunkcija nije neuobičajena i zahvaća otprilike čak do 50% populacije.

Uzroci hipertrofije nosnih školjki su:

  • alergijski rinitis,
  • nealergijski rinitis – uzrokuju ga promjene temperature, vlažnosti zraka, upotreba lijekova za srce i povišeni krvi tlak, hormoni,
  • začepljenost nosa može se javiti pred menstruaciju i tijekom trudnoće,
  • medikamentozni rinitis (uzrokovan kapima za nos),
  • pacijenti kojima je odstranjen grkljan i dišu na otvor u vratu imaju hipertrofiju nosnih školjki radi nekorištenja nosa.

Ovom prilikom treba pojasniti i vrlo čestu smetnju, odnosno simptom kojeg pacijenti opisuju – osjećaj cijeđenja iz nosa u grlo, odnosno takozvana postnazalna sekrecija. Naime, možda zvuči nevjerojatno, ali nosna sluznica i sluznica sinusa proizvedu svaki dan litru sluzi. U stanjima upale, alergija ili pak ozljeda, ta je proizvodnja i veća. Tu sluz mi gutamo jer postoji mehanizam koji ju pokreće prema ždrijelu.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza hipertrofije nosnih školjki temelji se na anamnezi, kliničkom pregledu, endoskopskom pregledu te, povremeno, i radiološkoj obradi (CT nosa i sinusa). Može se učiniti mjerenje protoka zraka kroz nos (tzv. rinomanometrija).

Liječenje hipertrofije nosnih školjki najčešće je konzervativno, lijekovima. Najčešće upotrebljavani lijekovi su kapi za nos (dekongestivi) koje vrlo učinkovito smanjuju otok sluznice. Međutim, povratni efekt javlja se vrlo brzo i zato se kapi ne bi trebale koristiti više od četiri do pet dana.

Mogu se uzimati i oralni dekongestivi, vrlo često tijekom nekoliko dana u liječenju medikamentoznog rinitisa kao pomoć u prekidanju ovisnosti o kapima za nos.

Intranazalni steroidi i, rjeđe, intranazalne injekcije steroida, su vrlo učinkoviti u liječenju hipertrofije nosnih školjki.

Operirati ili ne?

Kirurška terapija se primjenjuje ako liječenje lijekovima ne bude uspješno.

Glavne kontroverze oko operacije nosnih školjki i dalje su usmjerene na najbolje tehnike liječenja. Disfunkcija i hipertrofija nosnih školjki je problem kvalitete života. Liječenje ovog problema nije obavezno, ali je vrlo korisno za kvalitetu života pacijenata.