Kad boje stvaraju probleme: što je daltonizam?

Daltonizam ili poremećaj raspoznavanja boja je stanje koje utječe na sposobnost osobe da razlikuje određene boje. Iako će većina ljudi na spomen daltonizma pomisliti na potpunu sljepoću za boje (akromatopsija), postoje različite vrste poremećaja raspoznavanja boja, već ovisno o tome koje su stanice u mrežnici oka oštećene ili nedostaju.

Akromatopsija je vrlo rijetka vrsta daltonizma te se javlja u otprilike 1 na 30 tisuća ljudi. To je stanje u kojem osoba nema funkcionalne čunjiće (stanice odgovorne za boje) u mrežnici, zbog čega je potpuno ili gotovo potpuno slijepa na boje. Osobe s akromatopsijom svijet vide u nijansama sive, crne i bijele.

Daltonizam je nazvan po britanskom znanstveniku Johnu Daltonu, koji je 1798. godine prvi opisao vlastito iskustvo s poremećajem raspoznavanja boja. Bio je poznati kemičar i fizičar, a njegova zapažanja o vlastitoj nesposobnosti razlikovanja crvene i zelene boje pomogla su u otkrivanju i definiranju ovog stanja.

Teškoće u svakodnevnom životu

Ovisno o tome o kojem stupnju, odnosno vrsti daltonizma govorimo, osobe s daltonizmom mogu se susresti s izazovima u različitim aspektima svakodnevnog života. Najčešći problem je raspoznavanje prometnih signala i znakova, pa tako osobe koje ne mogu razlikovati crvenu i zelenu boju mogu teško prepoznati crveno svjetlo na semaforu ili znakove zaustavljanja. No, prije izdavanja vozačke dozvole, sve osobe moraju proći liječnički pregled, koji uključuje testiranje vida. Za osobe s daltonizmom se procjenjuje kako njihov poremećaj vida utječe na sposobnost sigurnog sudjelovanja u prometu. Ako poremećaj raspoznavanja boja ne ugrožava sigurnost, dozvola se može izdati, pri čemu su kriteriji za profesionalne vozače stroži od onih koji moraju biti ispunjeni za osobna vozila.

No postoje i drugi izazovi kao što su teškoće u kombiniranju odjevnih predmeta, u odabiru boja za zidove ili namještaja, problemi u kuhinji, poput prepoznavanja zrelosti voća i povrća ili, na primjer, boje mesa (je li pečeno ili nije) i slično. Stoga osobe s daltonizmom mogu biti ograničene i u odabiru određenih zanimanja, vizualno usmjerenih profesija poput dizajna interijera.

Uzroci daltonizma

Daltonizam najčešće nastaje zbog nasljednih genetskih mutacija koje utječu na stanice u mrežnici oka poznate kao čunjići, a koji su odgovorni za prepoznavanje boja. Ovi čunjići mogu biti oštećeni ili nedostajati, što rezultira smanjenom sposobnošću prepoznavanja određenih boja.

Poremećaj raspoznavanja boja češći je u muškaraca. Naime, daltonizam se najčešće prenosi putem X-kromosoma. Budući da žene imaju dva X-kromosoma (XX), a muškarci jedan X i jedan Y (XY), postoji razlika u vjerojatnosti nasljeđivanja daltonizma između spolova. Ako žena naslijedi jedan X-kromosom koji nosi gen za daltonizam, drugi X-kromosom može imati normalan gen. To znači da, čak i ako je jedan X-kromosom „neispravan“, drugi X može kompenzirati taj nedostatak, omogućujući ženama normalan vid boja. Kod muškaraca ta mogućnost „kompenzacije“ ne postoji.

Osim genetskih uzroka, daltonizam može nastati i zbog oštećenja oka, optičkog živca ili mozga, kao posljedica bolesti ili ozljeda te starenja. Na listi bolesti koje povećavaju rizik nastanka daltonizma su dijabetes, glaukom, makularna degeneracija, katarakta, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest i Leberova kongenitalna amauroza.

No i dugotrajna zlouporaba alkohola može uzrokovati oštećenje optičkog živca te dovesti i do smanjenje sposobnosti razlikovanja boja, a teškoće s bojama mogu se pojaviti i u zrelim godinama kao posljedica starenja oka.

Simptomi daltonizma

Glavni simptom daltonizma je poteškoća u razlikovanju određenih boja. Osobe s ovim poremećajem mogu često zamijeniti boje poput crvene i zelene ili plave i žute, ovisno o vrsti daltonizma. Neki ljudi možda nisu ni svjesni da imaju daltonizam dok ne dođu u situaciju u kojoj je važno razlikovati boje. Najčešća vrsta, odnosno podvrsta daltonizma je deuteranomalija, koja se ubraja u crveno-zelene poremećaje raspoznavanja boja. Osobe s deuteranomalijom teško razlikuju crvene i zelene tonove, ali imaju blage simptome u usporedbi s drugim oblicima daltonizma.

Simptomi se mogu pojaviti od djetinjstva, budući da je stanje najčešće prisutno od rođenja, ali mogu se razviti i kasnije u životu zbog ozljeda oka, bolesti ili starenja.

Roditelji bi trebali posumnjati na daltonizam ako dijete dosljedno pokazuje poteškoće u razlikovanju boja, osobito ako netko u obitelji već ima poremećaj raspoznavanja boja. Iako dijete može pravilno imenovati boje u nekim situacijama, može se dogoditi da u specifičnim uvjetima, poput slabijeg osvjetljenja, pokazuje nesigurnost ili da učestalo „brka“ nijanse.

Dijagnosticiranje daltonizma

Dijagnoza daltonizma najčešće se postavlja uz pomoć specifičnih testova za prepoznavanje boja, kao što je Ishihara test, koji se sastoji od niza slika s točkicama u različitim bojama. Osobe s poremećajem raspoznavanja boja neće moći prepoznati određene brojeve ili oblike na ovim slikama.

Postoje i drugi testovi koji mogu točnije izmjeriti vrstu i stupanj daltonizma, poput anomaloskopije ili Farnsworth-Munsell 100 Hue testa.

Može li se daltonizam liječiti?

Trenutno ne postoji lijek za nasljedni daltonizam, iako postoje određene metode koje mogu pomoći osobama da bolje prepoznaju boje ili im olakšaju život, poput korektivnih naočala.

No ipak, najvažnije je čim ranije postaviti dijagnozu, posebno kada govorimo o djeci; još u vrtićkoj dobi postoje razna didaktična i obojena pomagala kojima djeca usvajaju vještine, između ostalog i prepoznavanje boja.

Ipak, iako daltonizam može otežati razlikovanje boja, većina ljudi s ovim stanjem živi normalan i funkcionalan život. Pritom trebaju, poput svih ostalih, misliti o zdravlju svojih očiju, fokusirajući se na zdravu prehranu, odmor i tjelesnu aktivnost. Posebna njega očiju nije potrebna, a u slučaju prenaprezanja ili sindroma suhog oka tražite savjet liječnika obiteljske medicine ili oftalmologa. Pomoći mogu i dodaci prehrani o čemu vas može savjetovati ljekarnik, a po potrebi se mogu koristiti i umjetne suze.

Korišteni izvori: Healthline, WebMD, Cleveland Clinic