Dijabetes - 29. listopada 2018.
AUTOR ČLANKA - dr. sc. Martina Tomić, dr. med., spec. oftalmolog, Poliklinika za dijabetičke komplikacije, Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac

Dijabetes oštećuje oči i može dovesti do potpunog gubitka vida

Dijabetes nije samo povišena razina glukoze u krvi, nego bolest cijelog organizma. Dugotrajno povišena razina glukoze u krvi dovodi do poremećaja cirkulacije u malim krvnim žilama, a time i do smanjene opskrbe tkiva kisikom (hipoksije)

Dijabetička retinopatija je najteža očna komplikacija dijabetesa

Dugotrajnija hipoksija s poremećenom prehranom uzrokuje patološke promjene u svim tkivima i organima.

Oko kao izdanak mozga i organ s visokorazvijenom funkcijom osobito je osjetljivo na hipoksiju koja uzrokuje niz teških oštećenja različitih očnih struktura te postupno dovodi do potpunog gubitka funkcije oka – gubitka vida.

Očne bolesti i dijabetes

Dijabetička retinopatija je najteža i najpodmuklija očna komplikacija dijabetesa. No, dijabetes može oštetiti bilo koji dio organa vida. Komplikacije na prednjem dijelu oka nisu specifične isključivo za dijabetes, no kod dijabetičara su učestalije i imaju lošiju prognozu. Tako su u dijabetičara češći ječmenci, kronične upale rubova vjeđa i spojnična krvarenja. Upale rožnice te njena površinska i dubinska oštećenja češća su zbog istovremeno prisutnog smanjenog lučenja suza i dijabetičke neuropatije živaca rožnice. Također, u dijabetičara je češća pojava glaukoma (bolesti visokog očnog tlaka). Procjenjuje se da svaki šesti dijabetičar obolijeva od neke vrste glaukoma. Promjene (oscilacije) razine glukoze u krvi (GUK-a) izazivaju promjenu oblika očne leće. Tako nastaju promjene lomne jakosti leće, što mijenja “dioptriju oka”.

Velik je broj dijabetičara koji imaju početni stadij retinopatije, a da toga uopće nisu svjesni. Razlog tome je to što vid u početnom stadiju bolesti može biti potpuno normalan

Prilikom porasta razine GUK-a leća ima veću lomnu jakost, a kod smanjenja ima manju. Bolesnik u jednom danu može doživjeti promjenu od dvije dioptrije, što izaziva prolazno zamućenje vida. Jače zamućenje vida, izazvano promjenom “dioptrije oka”, uočava se u novootkrivenih bolesnika i prilikom promjene oblika liječenja, a posebno je često povezano s uvođenjem inzulinske terapije. Stabilizacijom razine GUK-a stabiliziraju se oblik očne leće i “njena dioptrija” te nestaju subjektivne smetnje. Zbog nakupljanja glukoze u leći, leća vrlo često prijevremeno gubi elastičnost, a time i sposobnost akomodacije, a posljedica toga je prijevremeni razvoj staračke dalekovidnosti (potrebe za naočalama za blizinu). Katarakta (siva mrena) je u dijabetičara češća i javlja se ranije nego u zdravih osoba.

Zahvaljujući napretku mikrokirugije, operacija mrene s ugradnjom umjetne očne leće u dijabetičara je danas također vrlo uspješna – u 90 – 95 % pacijenata se vrati koristan vid. Različiti oblici oštećenja živaca u dijabetesu (dijabetička neuropatija) često su praćeni poremećenom zjeničnom reakcijom i dvoslikama (pojavom dvostrukog vida uzrokovanog prolaznom kljenuti živca). Dijabetička retinopatija je najčešća i za dijabetes specifična vaskularna bolest mrežnice, no česte su i druge promjene koje teško oštećuju vid: začepljenje mrežnične arterije i vene ili njihovih ogranaka. Nadalje, vrlo je često oštećenje cirkulacije vidnog živca (tzv. dijabetička neurooptikopatija) s nepovratnim i često vrlo teškim propadanjem vida.

Što je dijabetička retinopatija?

Dijabetička retinopatija posljedica je djelovanja dijabetesa na krvne žile mrežnice. Dijabetes uzrokuje propusnost žilnih stijenki i nenormalan rast krvnih žila.

Dva su glavna stadija bolesti: neproliferativni (početni) i proliferativni (razvijeni) stadij.

U početnom stadiju (neproliferativna dijabetička retinopatija) iz oštećenih žila mrežnice istječu sastojci krvi i oštećuju mrežnicu. Bolesnikov vid tada je još normalan. Ispuštene masne i bjelančevinske čestice talože se u mrežnici stvarajući bijele mrlje, tzv. eksudate. Mrežnične žile dijabetičara su krhke i sklone pucanju pa nastaje krvarenje u mrežnicu. Ispuštena tekućina se nakuplja u središnjem dijelu mrežnice, tzv. makuli, i dovodi do nastanka dijabetičkog makularnog edema (dijabetička makulopatija), najčešćeg uzroka gubitka centralnog vida u dijabetičara.

Prema rezultatima velikih istraživanja, sedam godina nakon obolijevanja od dijabetesa 50 % dijabetičara ima neki oblik retinopatije

U razvijenom stadiju (proliferativna dijabetička retinopatija) zbog slabe opskrbe mrežnice kisikom dolazi do povećanog lučenja brojnih faktora rasta koji izazivaju stvaranje novih krvnih žila (neovaskularizacije) koje postupno prekrivaju površinu mrežnice. One često urastaju i u staklovinu, želatinastu masu koja ispunjava unutrašnjost oka. Te nove, tzv. “divlje” krvne žile nezdravo su građene pa često pucaju i pritom uzrokuju manja ili obilnija krvarenja u staklovinu. Bolesnik uočava krvarenje u staklovinu najprije kao crne ili crvene vrpce ili mrežu pred okom. Kako se krv raspršuje staklovinom, vid postaje zamućen, poput gledanja kroz dim ili mutno staklo.

>>Osnova liječenja šećerne bolesti je dijabetička dijeta, no o zdravim životnim navikama, pa tako i o prehrani, treba misliti dok smo zdravi, posebno ako imamo genetsku predispoziciju za dijabetes.<<

Manja količina krvi u staklovini može se spontano resorbirati, a time će se i vidna oštrina popraviti. Proces “čišćenja” staklovine je spor, traje različito – od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci – što ovisi i o količini krvi. Ako je krvarenje opsežnije ili se ponavlja, može doći do zaostajanja mrtvih i upalnih stanica, što redovito izaziva povećanje očnog tlaka. Pri tome je značajno smanjena vidna oštrina, a oftalmolog ne može vidjeti što se zbiva u oku. Stvaranje novih krvnih žila uvijek je praćeno bujanjem vezivnog tkiva u obliku membrana. Ove vezivne membrane s vremenom se skvrče i povlače mrežnicu odižući je od podloge koja je hrani. Tim povlačenjem (trakcijom) nastaje odignuće ili ablacija mrežnice s izraženim smetnjama vida.

Svaki dijabetičar može dobiti dijabetičku retinopatiju. Prema rezultatima velikih istraživanja, sedam godina nakon obolijevanja od dijabetesa 50 % dijabetičara ima neki oblik retinopatije. Nakon 15 do 20 godina broj oboljelih poraste na 90 %, od čega 25 % čini razvijeni stadij bolesti (proliferativna retinopatija).

Neophodni redoviti očni pregledi

Velik je broj dijabetičara koji imaju početni stadij retinopatije, a da toga uopće nisu svjesni. Razlog tome je to što vid u početnom stadiju bolesti može biti potpuno normalan. Zbog toga su neophodni redoviti očni pregledi, prvi odmah po dijagnozi dijabetesa, a potom jednom godišnje. Ne smije se čekati da se pojave smetnje vida jer tada već može biti prekasno za uspješno liječenje.

Dobra regulacija glukoze u krvi te liječenje povišenog krvnog tlaka i povišenih masnoća u krvi usporavaju pojavu i napredovanje dijabetičke retinopatije. Makularni edem, teška neproliferativna, te proliferativna retinopatija liječe se laserom i/ili primjenom injekcija specifičnih lijekova (antiVEGF, kortikosteroidi) u oko. Uznapredovali stadij retinopatije s novostvorenim krvnim žilama, opsežnim i ponavljajućim krvarenjima u staklovinu, vezivnim membranama i odignućem mrežnice potrebno je operirati. Taj vrlo složeni operativni zahvat oka naziva se vitrektomija.

U teškoj i uznapredovaloj dijabetičkoj bolesti oka, nažalost, svi ovi oblici liječenja najčešće ne dovode do poboljšanja vida. Oni u najboljim slučajevima samo zaustavljaju i/ili usporavaju daljnje napredovanje bolesti, odnosno daljnji gubitak vida.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama