Veza bubrega i srca: kako bubrežne bolesti utječu na srce, a kako bolesti srca na bubrege? 

Srce s arterijskom krvlju preko aorte (najveće arterije u tijelu), pa preko njenih ogranaka, renalnih arterija (bubrežnih arterija) snabdijeva bubrege arterijskom krvlju koja bubrezima donosi kisik i hranjive tvari, neophodne za preživljavanje i uredno funkcioniranje. Renalne vene pak odvode vensku krv u donju šuplju venu te odatle u srce i pluća, za izdisanje ugljičnog dioksida i obogaćivanje krvi kisikom za novi cirkulatorni krug.

Glavni filter tijela 

Kroz glomerul, to sitno tjelešce u bubregu (kojih ima oko milijun u svakom bubregu), odnosno preko njegove glomerularne membrane, u bubrežne kanaliće se iz krvi u jednoj minuti filtracijom izdvoji 125 ml tekućeg sadržaja (bez krvnih stanica i bez bjelančevina). Veći dio tog tekućeg sadržaja se reapsorbira (ponovno apsorbira) iz bubrežnih kanalića i vrati u cirkulacijski sustav. Kada to ne bi bilo tako, mi bismo potpuno dehidrirali već u jednom satu. Mali dio tekućine koji se ne vrati u cirkulacijski sustav, završi kao urin (mokraća).  

Važno je naglasiti da se u toj tekućini u bubrežnim kanalićima nalazi filtracijom izdvojena glukoza, elektroliti (kalij i natrij) te produkti razgradnje metabolizma bjelančevina (urea, kreatinin, urati). Uz ponovnu apsorpciju veće količine vode, reapsorbira se sva izdvojena glukoza. Bubreg, preko izlučivanja ili zadržavanja, regulira koncentraciju elektrolita (kalija, natrija), a putem urina izlučuje produkte razgradnje bjelančevina (ureu, kreatinin, mokraćnu kiselinu). Tako iz organizma izlučuje nepotrebne tvari. 

Kontrolor zakiseljenosti organizma  

Bubreg također vodi računa o zakiseljenosti organizma te višak vodikovih iona izlučuje urinom. Preko antidiuretskog hormona (koji se izlučuje u stražnjem režnju hipofize) kontrolira ukupnu količinu tekućine u tijelu.  

U slučaju tumora stražnjeg režnja hipofize ili njezina nagnječenja pri padu na glavu ili, najčešće, u prometnoj nezgodi, osoba može dnevno mokriti i do 25 litara urina (naravno, ako ima od čega, ako je i unos tekućine bio toliki). Zato se kod trauma glave s preobilnim mokrenjem daje antidiuretski hormon i time se vraća gubitak tekućine u normalne granice. 

Utjecaj bubrega na krvni tlak i srce 

I, konačno, bubreg luči renin koji ima znatan utjecaj na regulaciju krvnog tlaka, odnosno na podizanje vrijednosti krvnog tlaka. 

Budući da oštećeni bubreg može dovesti do dugotrajnog povećanja krvnog tlaka, to može posljedično otežati izbacivanje krvi iz srca (protiv višeg tlaka), što dovodi do zadebljanja (hipertrofije) srčanog mišića. Hipertrofiju obično ne prati proporcionalna vaskularna mreža u tom mišiću, pa on, s vremenom, postaje slabije hranjen zbog slabije prokrvljenosti.  

Slabija prokrvljenost srčanog mišića dovodi do odumiranja pojedinih srčanih vlakana i zamjene vezivom. Takav srčani mišić je manje elastičan i, u konačnici, dovodi do popuštanja srca kao pumpe. Srčani mišić sa slabijim dotokom krvi (u početku samo u naporu, a kasnije i u mirovanju), razvija bol, a to je angina pektoris, koja može završiti i s infarktom srčanog mišića.  

I sam povišen krvni tlak je rizični čimbenik za aterosklerotske promjene na koronarnim arterijama (koje krvlju dovode kisik i hranjive tvari srčanom mišiću) te vodi prema angini pektoris, infarktu srčanog mišića te popuštanju srca kao pumpe. 

Bubreg s propalom funkcijom (zbog kronične upale, tumora ili zbog kamenca), reagira dizanjem krvnog tlaka, a svako povećanje krvnog tlaka, povećanje volumena tekućine u cirkulaciji, kao i nagomilavanje produkata razgradnje bjelančevina u krvi, ima značajne reperkusije na funkciju srca.  

Poznat je uremički perikarditis (upala srčane ovojnice) zbog nakupljanja produkata razgradnje bjelančevina u krvi, poznata kao uremija. U uremiji, uz već spomenuto, značajno raste razina kalija u serumu, a ona utječe na električnu aktivnost srca, sve do potpunog zastoja srca.  

Utjecaj srca na funkciju bubrega 

S druge strane, i rad srca jako utječe na funkciju bubrega.  

Kod popuštanja srca kao pumpe (dekompenzacija srca) malo krvi dotiče u bubrege i ne može se filtracijom izdvojiti dovoljno tekućine te izlučiti urinom, pa nastaje višak vode u organizmu. Iz toga slijede jaki edemi (oticanje nogu, pa i cijelog tijela), pojavljuje se slobodna tekućina u trbuhu, natiče jetra i pojavljuje se višak tekućine u plućima što jako otežava disanje (do zagušenja).  

Budući da malo krvi dotiče u bubrege kompromitirana je i funkcija bubrega; raste nivo ureje, kreatinina, mokraćne kiseline u serumu, a nastaje i poremećaj ravnoteže elektrolita (kalija i natrija). Elektrolitni disbalans dovodi do poremećaja srčanog ritma, pa i takvih koji mogu ugroziti život. 

Srce i bubreg, dakle, toliko ovise jedno o drugom, da djeluju poput začaranog kruga.