Zdravlje > Obiteljsko zdravlje

Upala bubrega: uzroci, simptomi i liječenje

Akutna upala bubrega može imati vrlo različite simptome, od blage upale s minimalnim simptomima, do teškog upalnog sindroma koji je sličan septičnom šoku. Neovisno o težini, treba odmah pristupiti liječenju

upala bubrega-pijelonefritis
PREGLED SADRŽAJA
  1. O bubrezima i njihovoj funkciji
  2. Simptomi i komplikacije
  3. Postavljanje dijagnoze
  4. Liječenje

Infekcije mokraćnog sustava označavaju upalu u bilo kojem dijelu mokraćnog sustava, a obuhvaćaju različite bolesti i kliničke sindrome. Infekcije mokraćnog sustava su druge infekcije po učestalosti nakon respiratornih infekcija, pa zbog velike učestalosti predstavljaju širok javnozdravstveni problem.

Poštujte ih: 8 zlatnih pravila da vaši bubrezi ne otkažu i da budu zdravi

Upala bubrega, odnosno pijelonefritis je bakterijska infekcija jednog ili oba bubrega. Pripada infekcijama gornjeg dijela mokraćnog sustava i označava upalu bubrežnog parenhima i nakapnice.

O bubrezima i njihovoj funkciji

Bubrezi predstavljaju glavni put za izlučivanje metaboličkih razgradnih produkata, kemikalija, lijekova i hormonskih metabolita. Važno je da metabolički produkti, stvoreni u procesima intermedijarnog metabolizma budu uklonjeni jednakom brzinom kojom se i stvaraju.

Glavni metabolički proizvodi koje bubreg izlučuje su: ureja (nastaje metabolizmom aminokiselina), mokraćna kiselina (iz metabolizma nukleinskih kiselina), kreatinin (iz mišićnog kreatina) te bilirubin (nastaje razgradnjom hemoglobina).

Bubreg sudjeluje u dugoročnoj regulaciji tlaka održavanjem volumena vode, elektrolita i lučenjem hormona, no ima funkciju i u kratkoročnoj regulaciji arterijskog tlaka.

Simptomi i komplikacije

Akutna upala bubrega može se prezentirati vrlo različitim simptomima, od blage upale s minimalnim simptomima, do teškog upalnog sindroma koji je sličan septičnom šoku.

Tipični simptomi koji se javljaju su:

• povišena tjelesna temperatura,

• zimica, tresavica,

• povraćanje,

• lumbalna bolnost (bol u leđima) i

• opće loše stanje pacijenta.

Blaži oblici pijelonefritisa mogu se manifestirati samo blažom temperaturom, s ili bez lumbalne bolnosti. Međutim, akutna upala bubrega češće se prezentira u svom težem obliku sa svim navedenim simptomima bolesti; uz anamnezu i fizikalni pregled može se lako postaviti dijagnoza i započeti liječenje.

Ponekad mogu biti prisutni i simptomi upale mokraćnog mjehura (bolno mokrenje, urgencija, učestalo mokrenje, suprapubična bolnost), ali naglo pogoršanje simptoma s povišenjem temperature, može biti znak zahvaćenosti bubrega upalom.

Izrazito povišena tjelesna temperature (iznad 38 ℃) je većinom znak zahvaćenosti gornjeg dijela mokraćnih puteva i predstavlja razliku između cistitisa i pijelonefritisa. Upala bubrega dovodi do znatnijeg povišenja tjelesne temperature nego upala mokraćnog mjehura, kod koje su moguće subfebrilne temperature.

Komplikacije su znatno češće u pacijenata s kroničnom bubrežnom bolesti, šećernom bolesti, imunokompromitiranih i transplantiranih. Moguće komplikacije su:

• akutno bubrežno oštećenje,

• sepsa,

• kronično oštećenje bubrega (stvaranje ožiljka),

• papilarna nekroza,

• apsces.

Postavljanje dijagnoze

Postavljanje dijagnoze većinom ne zahtijeva opsežnu slikovnu dijagnostiku, ali ponekad ju je potrebno napraviti kako bismo procijenili učinak liječenja ili prilikom sumnje na postojanje komplikacija koje zahtijevaju promjenu u načinu liječenja.

Slikovna metoda koja najbolje prikazuje moguće apscese ili postojanje kamenaca je kompjuterizirana tomografija, a za bolju procjenu funkcije bubrega, uz nativno snimanje, može se koristiti i snimanje s kontrastom.

U hitnim stanjima, u kojima se sumnja na postojanje opstruktivne uropatije, zbog dostupnosti i jednostavnosti, u procjeni može poslužiti i ultrazvučna pretraga.

Liječenje

Ako pretrage otkriju stanje koje predstavlja sklonost razvoju infekcije, poput začepljenja, poremećaja građe ili kamenca, za njegovo ispravljanje može biti potreban kirurški zahvat. 

Bolesnike s težom kliničkom slikom i brojnim komorbiditetima potrebno je hospitalizirati i što prije započeti parenteralnu antimikrobnu terapiju. Bolesnike s blažom kliničkom slikom nije potrebno hospitalizirati, a liječenje je moguće provesti i ambulantno.