SIBO: uzroci, simptomi i liječenje 

Bakterijsko prerastanje tankog crijeva (SIBO – Small Intestine Bacterial Overgrowth) je rijetka bolest koja ukazuje na nekoliko važnih stvari. Prvo, naš organizam je izuzetno složen i dobro „naštiman“ sustav. Drugo, dijagnosticiranje ove bolesti može biti izazovno, a liječenje zahtijeva mnogo strpljenja. 

SIBO se definira kao prekomjeran broj bakterija unutar tankog crijeva. Ove bakterije mogu biti normalni stanovnici debelog crijeva ili mogu biti patološke, a uključuju aerobne (rast u prisutnosti kisika) i anaerobne (rast bez kisika) bakterije. 

Iako nije poznato koliki postotak populacije pati od SIBO-a, poznato je da se broj oboljelih povećava s godinama i da je bolest češća kod žena. 

Anatomija tankog crijeva 

Tanko crijevo je dio probavnog sustava smješten između dvanaesnika i debelog crijeva. Njegova dužina iznosi između 6 i 7,5 metara, a promjer oko 2,5 cm. Tanko crijevo je odgovorno za apsorpciju hranjivih tvari, soli i vode.  

Svakodnevno u tanko crijevo uđe otprilike devet litara tekućine. Od toga, tanko crijevo apsorbira oko sedam litara, dok u debelo crijevo ostaje samo 1,5 do 2 litre. Značajne abnormalnosti tankog crijeva očituju se malapsorpcijom hranjivih tvari i proljevom. 

Mogući uzroci SIBO 

Uzroci SIBO-a još uvijek nisu potpuno jasni, ali se pretpostavlja da su anatomske abnormalnosti tankog crijeva i promjena pH ključni faktori.  

SIBO može biti povezan s različitim stanjima, uključujući:  

• virusni gastroenteritis,  
• bolesti želuca,  
• celijakiju,  
• Crohnovu bolest,  
• hipoklorhidriju (nisku razinu želučane kiseline),  
• gastroparezu,  
• cirozu jetre,  
• portalnu hipertenziju,  
• sindrom iritabilnog crijeva, te  
• abdominalne operacije koje uzrokuju strikture ili priraslice. 

Simptomi SIBO 

Simptomi SIBO-a su nespecifični i često se preklapaju s drugim bolestima probavnog trakta. Oni uključuju:  

• gubitak apetita,  
• bolove u trbuhu,  
• mučninu,  
• nadutost,  
• neugodan osjećaj sitosti nakon jela,  
• proljev,  
• nenamjerni gubitak težine i  
• pothranjenost.

Hrana koja može pogoršati stanje uključuje šećere, voće, mliječne proizvode i žitarice. 

Dijagnosticiranje SIBO 

Fizikalni pregled i rutinske laboratorijske pretrage ne daju jasne rezultate. Smanjene razine vitamina B12 i folne kiseline mogu sugerirati SIBO.  

Dijagnoza se može postaviti invazivnim (kvantitativna kultura aspirata tankog crijeva putem endoskopije) ili neinvazivnim metodama (mjerenje vodika i metana u dahu nakon uzimanja ugljikohidratnih supstrata). Neinvazivni test traje tri sata, a koncentracija plinova mjeri se u određenim vremenskim razmacima. 

Liječenje SIBO: antibiotici, probiotici i dijeta 

Liječenje SIBO-a prvenstveno uključuje upotrebu antibiotika. Idealno je imati rezultate aspirata, no zbog invazivnosti pretrage, obično se propisuju antibiotici koji se smatraju najučinkovitijima, poput ciprofloksacina, metronidazola i amoksicilina s klavulanskom kiselinom.

Nažalost, gotovo 45% pacijenata doživi ponovni SIBO (recidiv) nakon antibiotske terapije, a rizik od recidiva raste kod starijih osoba i onih koji su uzimali inhibitore protonske pumpe. U slučaju ranog recidiva, unutar tri mjeseca, propisuje se nova kura antibiotika. Kod kasnog recidiva, antibiotici se daju samo uz pozitivan izdisajni test. 

Osim antibiotika, probiotici i dijeta s niskim sadržajem fermentabilnih oligosaharida, disaharida, monosaharida i poliola (FODMAP) također mogu pomoći. Naime, FODMAP su kratkolančani ugljikohidrati koji se ne probavljaju te putuju crijevom do bakterija koje ih fermentiraju, što može povećati osjećaj nadutosti. 

SIBO je, dakle, bolest koja zahtijeva strpljenje u dijagnosticiranju i liječenju. Nakon postavljanja dijagnoze, promjena prehrambenih navika može značajno smanjiti simptome.