Opasna supergljivica otporna na lijekove stigla je i do nas

„Gljivica obavijena velom tajne širi se Europom“, pratili su senzacionalistički naslovi prije više od pet godina širenje otpornog mikroorganizma u bolnicama i zdravstvenim ustanovama, a bilo je i onih koji su odlazili korak dalje i pisali o smrtonosnoj gljivici stvarajući dojam da svatko od nje može oboljeti i umrijeti. Candida auris ili, kako se od 2024. godine naziva, Candidozyma auris (i dalje se koristi ista kratica C. auris) ovih je dana ponovno u središtu medijske pažnje, ponajprije zato što je prvi slučaj ljetos zabilježen i u Hrvatskoj.

Je li C. auris doista toliko opasna i koje su sve „velove tajni“ s nje skinuli znanstvenici? Panika nikome ne pomaže i svakako je nužno razjasniti o čemu je riječ te biti informiran, kao i uvijek kad govorimo o mikroorganizmima koji su razvili (ili tek razvijaju) otpornost na postojeće lijekove, a napadaju upravo one osobe kojima je imunosni sustav značajno oslabljen.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Desetljeće borbe protiv C. auris

Candidozyma auris je, dakle, gljivica koja se uobičajeno širi unutar zdravstvenih ustanova. Često je otporna na antifungalne lijekove te može uzrokovati teške infekcije kod teško bolesnih pacijenata, objašnjava se na stranici Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) koji je u rujnu objavio najnovije istraživanje, četvrto po redu, koje potvrđuje da se C. auris i dalje brzo širi europskim bolnicama.

Naime, njena sposobnost preživljavanja na različitim površinama i medicinskoj opremi te prijenos među pacijentima čini je posebno teškom za kontrolu. Između 2013. i 2023. godine zemlje EU/EEA prijavile su više od 4 000 slučajeva, a u 2023. godini zabilježen je značajan porast s 1 346 slučajeva prijavljenih u 18 zemalja. Pet zemalja – Španjolska, Grčka, Italija, Rumunjska i Njemačka – činile su većinu slučajeva tijekom tih deset godina. Dr. Diamantis Plachouras, voditelj Odjela za antimikrobnu otpornost i infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi pri ECDC-u, izjavio je u izvješću za javnost: „C. auris se u samo nekoliko godina proširila, od izoliranih slučajeva do široko rasprostranjene pojave u nekim zemljama. To pokazuje koliko se brzo može ustaliti u bolnicama. No to nije neizbježno. Rano otkrivanje i brza, koordinirana kontrola infekcija još uvijek mogu spriječiti daljnji prijenos.“

Nedavna izbijanja zabilježena su na Cipru, u Francuskoj i Njemačkoj, dok su Grčka, Italija, Rumunjska i Španjolska navele da više ne mogu razlikovati pojedinačna izbijanja zbog raširene regionalne ili nacionalne pojave. U nekoliko tih zemalja došlo je do trajnog lokalnog prijenosa unutar samo nekoliko godina nakon prvog dokumentiranog slučaja, što naglašava kritično razdoblje za rane intervencije kako bi se zaustavilo širenje, piše ECDC.

Drugim riječima, ne govorimo o nepoznatom mikroorganizmu, no zbog procijenjene visoke smrtnosti i otežanog liječenja predstavlja značajan javnozdravstveni problem u zemljama u kojima izbijaju infekcije.

Za koga je opasna C. auris?

Ljudi sa zdravim imunosnim sustavom uglavnom nisu u riziku, ali gljivica se ponajviše širi u zdravstvenim ustanovama, gdje leže oni bolesni i ranjivi. C. auris može preživjeti na površinama, poput radnih ploča, kvaka na vratima ili čak kože, dugo vremena prije nego što se proširi na ranjive pacijente.

Najviši rizik od infekcije je kod pacijenata s kateterima i cjevčicama za disanje i hranjenje jer patogen može ući u tijelo kroz ove vrste uređaja. Dakle, za razliku od drugih vrsta Candida, ne smatra se da C. auris prirodno živi na tijelu, već se prenosi s kontaminiranih predmeta ili od drugih ljudi. Treba reći i to da se ne širi zrakom.

Teško je navesti točan globalni broj smrtnih slučajeva uzrokovanih gljivicom C. auris jer su podaci ograničeni i često se preklapaju s drugim zdravstvenim stanjima. Ipak, ova je gljivica povezana s visokom smrtnošću, a neka istraživanja procjenjuju stopu smrtnosti od 30 do 60 % među pacijentima s infekcijom. Primjerice, analiza više od 2 000 slučajeva iz razdoblja 2020.–2023. pokazala je 53-postotnu podudarnost sa smrtovnicama, dok je analiza u jednoj američkoj bolnici za razdoblje 2017.–2022. pokazala ukupnu grubu stopu smrtnosti od 34 %.

No točan broj umrlih je vrlo teško procijeniti iz više razloga. Prije svega, C. auris često je jedan od čimbenika koji su doveli do smrti, a ne jedini uzrok. Mnogi pacijenti s infekcijom već su bili teško bolesni od drugih stanja, što otežava utvrđivanje je li gljivična infekcija izravno odgovorna za smrt.

Također su ograničeni podaci nadzora. Iako se globalni nadzor poboljšava, još uvijek nedostaju sveobuhvatni globalni podaci o prevalenciji i smrtnosti infekcije. I na kraju, tu su geografske varijacije. Naime, pojave bolesti zabilježene su diljem svijeta, s različitim obrascima širenja i stopama smrtnosti u različitim regijama.

Ukratko o C. auris

Simptomi. Ulaskom u organizam, gljivica može izazvati infekcije uha, rana, mokraćnog sustava ili pak infekcije krvi koje se mogu proširiti cijelim tijelom. Simptomi tako ovise o mjestu infekcije i mogu uključivati:

• povišenu ili sniženu tjelesnu temperaturu,
• zimicu,
• umor,
• nizak krvni tlak,
• ubrzan rad srca,
• bol ili osjećaj pritiska u uhu (kod infekcije uha).

Mnogi pacijenti s C. auris već su teško bolesni, pa simptomi mogu biti nejasni. Osobe bez simptoma mogu širiti gljivicu.

Rizični čimbenici uključuju:

• oslabljen imunosni sustav,
• kronične bolesti,
• dulji boravak u bolnici,
• operacije,
• dugotrajnu ili čestu uporabu antibiotika kod bakterijskih infekcija,
• korištenje invazivnih medicinskih uređaja.

Komplikacije. Ako uđe u krvotok, C. auris može izazvati sepsu, šok i otkazivanje organa.

Dijagnoza. Za postavljanje dijagnoze potrebno je provesti posebne testove jer se infekcija može zamijeniti s drugim bolestima. Analiziraju se uzorci krvi, urina, stolice, rana ili brisevi tijela (prepone, pazusi, uši, rodnica, rektum).

Liječenje. U liječenju se najčešće koriste antifungalni lijekovi iz skupine ehinokandina, no otpornost C. auris na lijekove raste. Ponekad se koristi kombinacija više lijekova.

Mjere prevencije

Prevencija i sprječavanje širenja infekcije C. auris u središtu je interesa zdravstvenih stručnjaka. U zdravstvenim se ustanovama moraju slijediti smjernice koje vrijede za sve mikroorganizme:

• temeljito pranje ruku,
• dezinfekcija svih površina,
• razborita primjena antibiotika (ako je riječ o bakterijskim infekcijama),
• sterilizacija medicinskih uređaja,
• „screening“, odnosno otkrivanje zaraženih među osobama bez simptoma te
• izolacija zaraženih osoba kako bi se spriječilo širenje infekcije.

Obiteljsko zdravlje

Bolničke infekcije: Kako nastaju, koje su najčešće i kako ih izbjeći

Bolničke infekcije najčešće se dobiju u jedinicama intenzivne skrbi, a njihova prevencija vrlo je složen proces

Zaključno

Infekcije C. auris ne pogađaju zdrave osobe s očuvanim imunosnim sustavom, no među teško bolesnim pacijentima koji se inficiraju ovom gljivicom bilježi se visoka smrtnost koja se procjenjuje na 30 do 60 posto.

U bolnicama i ustanovama za medicinsku skrb provode se stroge mjere kontrole širenja, no mnoge se zemlje suočavaju s ključnim nedostacima. ECDC upozorava da unatoč rastućem broju slučajeva, samo 17 od 36 zemalja sudionica trenutačno ima uspostavljen nacionalni sustav nadzora za C. auris, a samo 15 zemalja razvilo je posebne nacionalne smjernice za prevenciju i kontrolu infekcija. Laboratorijski kapaciteti su razmjerno snažniji: 29 zemalja izvještava da imaju pristup referentnom ili stručnom mikološkom laboratoriju, a 23 nude referentna testiranja za bolnice.

Iako broj infekcija C. auris jasno raste, bez sustavnog nadzora i obveznog prijavljivanja stvarni razmjeri problema vjerojatno su podcijenjeni.

Korišteni izvori: ECDC, Cleveland Clinic, The Hill

PODIJELI