Borba protiv bakterijske otpornosti: ključne činjenice i mitovi o antibioticima

Brojnim aktivnostima, među ostalim i nedavno održanim Svjetskim tjednom svjesnosti o antimikrobnim lijekovima (18. do 24. studenog), nastoji se svake godine podići svijest o antibioticima i antimikrobnoj rezistenciji tj. otpornosti bakterija na antibiotike, a u svrhu razvoja i primjene najbolje prakse u propisivanju i korištenju antibiotika.

Antimikrobna rezistencija javlja se kada bakterije postanu otporne na antibiotike, pa lijekovi više nisu učinkoviti u liječenju bakterijskih infekcija, a otporne bakterije preživljavaju i razmnožavaju se. To povećava rizik za teže oblike bolesti sve do mogućeg smrtnog ishoda. Prema procjeni ECDC, u Europskoj uniji, Islandu i Norveškoj svake godine umre oko 33 000 osoba od izravnih posljedica infekcije bakterijama koje su otporne na antibiotike.

U nastavku donosimo najčešća pitanja i odgovore o antimikrobnoj rezistenciji.

Što su antimikrobni lijekovi, a što antibiotici?

Antimikrobni lijekovi ubijaju ili usporavaju rast mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica, parazita itd.). Antibiotici spadaju u antimikrobne lijekove koji ubijaju ili usporavaju rast bakterija. Antimikrobni lijekovi se koriste u liječenju i prevenciji bolesti ljudi i životinja, ali i kao promotori rasta životinja.

Koje su najčešće zablude o antibioticima?

Istraživanja pokazuju kako mnogi pacijenti misle da će antibiotici izliječiti virusne infekcije, poput gripe ili obične prehlade.

Iako se antibiotici koriste i u liječenju bolesnih životinja, često se neopravdano koriste kao prevencija bolesti ili kao promotori rasta životinja.

Što je antimikrobna rezistencija (AMR)?

Antimikrobna rezistencija ili otpornost na antibiotike nastaje kada se bakterije prilagode i počinju se razmnožavati u prisustvu antibiotika, tj. kada bakterije postanu otporne na antibiotike koji bi ih trebali uništavati. U širem smislu, AMR se odnosi i na druge antimikrobne lijekove (lijekove koji se bore protiv virusa, parazita i gljivica), no najvažniji problem je otpornost bakterija na antibiotike.

Važno je naglasiti kako je AMR prirodan proces prilagodbe mikroorganizama na uvjete okoliša, no pogrešnim korištenjem antibiotika, ovaj proces se znatno ubrzava. Bakterije koje su otporne na antibiotike i one koje nisu, uzrokuju iste bolesti, samo što je za otporne bakterije smanjen izbor antibiotika za liječenje. Npr. MRSA je stafilokok koji je otporan na antibiotik meticilin, dok je MSSA stafilokok osjetljiv na isti taj lijek.

Što znači „pogrešno korištenje antibiotika“?

Pogrešno korištenje antibiotika uključuje njihovo nepotrebno i nepravilno korištenje:

• korištenje kada nisu potrebni,
• kada se koriste prekratko vrijeme,
• kada se koriste u premaloj dozi ili
• kada se koriste zbog pogrešne bolesti.

Dakle, nije dobra niti premala niti prevelika uporaba antibiotika. U Hrvatskoj se antibiotici mogu dobiti isključivo na liječnički recept.

Kako se AMR širi?

Otpornost neke bakterije na određeni antibiotik može dovesti do otpornosti i na druge slične antibiotike (križna rezistencija), a bakterije mogu prenositi drugim bakterijama gene koji su odgovorni za otpornost.

Kad se jednom stvore kolonije otpornih bakterija, one se mogu početi širiti među ljudima i životinjama putem okoliša, hrane i vode.

Kako se ljudi mogu zaraziti bakterijama otpornima na antibiotike?

Ljudi mogu sami „uzgojiti“ rezistentne bakterije ako koriste antibiotike na pogrešne načine. Rezistentne bakterije mogu se nalaziti bilo gdje u okolišu, ali najčešće se nalaze u zdravstvenim ustanovama, posebice bolnicama. Radnici koji rade sa stokom mogu se od nje zaraziti npr. rezistentnim bakterijama, kao što je MRSA. Hrana životinjskog porijekla također može predstavljati rizik za potrošače ako sadrži otporne bakterije.

Ostali rjeđi rizici zaraze rezistentnim bakterijama uključuju izloženost usjevima tretiranima antimikrobnim agensima te ispiranje takvih površina kišom i, posljedično, zagađenje podzemne vode.

Do čega može dovesti AMR?

Posljedice rezistencije na antibiotike zahvaćaju mnoge društvene sektore i mogu biti izuzetno teške, od posljedica po samog pacijenta do utjecaja na globalnu ekonomiju, uključujući produljenje bolesti, povećanu smrtnost, produljeni boravak u bolnici te povećane troškove.

Liječnici danas sve češće moraju upotrebljavati rezervne antibiotike (lijekove druge linije), koji su puno skuplji i s više nuspojava od onih uobičajenih, a i na njih neke bakterije postaju otporne. Razlika u troškovima između prve i druge linije za lijekove protiv tuberkuloze iznosi 50 do 100 puta, dok za druge antibiotike iznosi 2 do 60 puta.

Svjetski ekonomski forum (World Economic Forum) je naveo AMR kao globalni rizik kojeg niti jedna organizacija niti nacija ne mogu same riješiti. Također, navodi se kako je svjesnost o potencijalnim socijalnim, ekonomskim i financijskim učincima AMR-a vrlo mala. Samo u Europskoj uniji su posljedice AMR-a odgovorne za 25 000 smrti godišnje, s troškovima zdravstvenog sustava i smanjene produktivnosti od 1,5 milijardi eura.

Što je do sada učinjeno po pitanju AMR?

Posljednja velika skupina antibiotika otkrivena je 1987. godine, a istražuje se samo mali broj novih antibiotika koji bi se koristili za AMR. Dakle, očito je potrebno uključiti druge pristupe u borbi protiv AMR-a.

Zbog iznimno velikog utjecaja na zdravlje ljudi, 2015. godine je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) usvojila globalni akcijski plan (Global Action Plan – GAP) o AMR, koji ima pet ciljeva:

• Povećati osviještenost i razumijevanje o AMR-u putem učinkovite komunikacije i edukacije.
• Ojačati znanje i znanstvene dokaze putem nadzora i istraživanja.
• Smanjiti pojavnost infekcija putem učinkovite sanitacije, higijene i drugih mjera za sprječavanje zaraznih bolesti.
• Optimizirati korištenje (uporabu) antimikrobnih lijekova u humanoj i veterinarskoj medicini.
• Razviti sustave koji će omogućiti održivo investiranje u svim državama kako bi se povećala ulaganja u nove lijekove, dijagnostičke metode, cjepiva i druge intervencije.
• Ovaj plan ističe nužnost „one health“ pristupa koji uključuje suradnju raznih sektora, od humane i veterinarske medicine do poljoprivrede, financija, okoliša i dobro informirane javnosti. Glavni cilj ovog plana je osigurati, što je dulje moguće, kontinuitet uspješnog liječenja i prevencije zaraznih bolesti s učinkovitim, kvalitetnim i sigurnim lijekovima, koji se koriste na racionalan način i koji su dostupni svima kojima su potrebni. Očekuje se da zemlje članice SZO-a izrade svoje nacionalne planove AMR-a u skladu s GAP-om. U Hrvatskoj je usvojen Nacionalni program za kontrolu otpornosti bakterija na antibiotike 2017. – 2021., u kojem se ističu sljedeći ciljevi:
• Pratiti potrošnju antimikrobnih lijekova i otpornost bakterija na antibiotike u području humane i veterinarske medicine u Republici Hrvatskoj kako bi se uočavali negativni ili pozitivni trendovi te omogućila usporedba s ostalim državama Europske unije.
• Podići svjesnost o štetnosti prekomjerne uporabe antibiotika kod onih koji antibiotike propisuju, izdaju i konzumiraju.
• Spriječiti pojavu i kontrolirati širenje infekcija.
• Optimizirati primjenu antimikrobnih lijekova u humanoj i veterinarskoj medicini.
• Održavati dobru međunarodnu suradnju s institucijama koje se bave problemom otpornosti na antibiotike, prvenstveno s Europskim centrom za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), SZO-om te Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja (OIE).

Što mogu liječnici učiniti?

Liječnici imaju ključnu ulogu u očuvanju djelotvornosti antibiotika tako što će ih propisivati samo onda kada su neophodni i ne podlegnuti na ponekad neopravdane zahtjeve pacijenata za prepisivanjem antibiotika. Liječnici moraju objasniti pacijentima kako antibiotike koje su im prepisali trebaju uzimati do kada je propisano, čak i ako se osjećaju sasvim zdravi. Također, zajedno s ostalim zdravstvenim radnicima u zdravstvenim ustanovama, trebaju dosljedno provoditi higijenske i druge preventivne mjere.

Što ja mogu učiniti u sprječavanju širenja otpornosti na antibiotike?

Svaki pojedinac može pomoći u sprječavanju razvoja i širenja otpornosti na antibiotike na sljedeće načine:

• ne uzimajte antibiotike za liječenje virusnih bolesti, poput gripe i prehlade,
• antibiotike uzimajte isključivo po preporuci liječnika, pridržavajte se načina uzimanja, vremena i trajanja liječenja; ne prekidajte uzimanje antibiotika bez dogovora s liječnikom, osim ako imate ozbiljnu nuspojavu,
• ne dajte antibiotike drugima, niti ih uzimajte od drugih,
• antibiotike koje više ne upotrebljavate ili im je istekao rok, ne bacajte u smeće niti u zahod; takve antibiotike treba odnijeti u reciklažno dvorište ili u ljekarnu da ih oni zbrinu na propisani način.
• ruke perite redovito običnim sapunom i vodom najmanje 20 sekundi; to je dobar način prevencije mnogih zaraznih bolesti,
• skladištite, rukujte i pripremajte hranu na siguran način.

Izvor: ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije