Obiteljsko zdravlje - 20. srpnja 2021.
AUTOR ČLANKA - Božidar Perić, dr.med., specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić

Doštitne ili paratireoidne žlijezde i njihove bolesti

Malene žlijezde smještene neposredno uz štitnjaču luče hormon koji, uz vitamin D, igra ključnu ulogu u regulaciji metabolizma kalcija

paratireoidne zlijezde hiperparatireoidizam kalcij vitamin D

Doštitne ili paratireoidne žlijezde male su žlijezde smještene neposredno uz štitnjaču. Najčešće ih je četiri, a nalaze se obostrano ispod donjeg pola oba režnja štitnjače te straga iza srednjeg dijela obaju režnjeva štitnjače, pa govorimo o paru gornjih i donjih doštitnih žlijezda. Rijetko se, u okviru otklona u embrionalnom razvoju, može se naći još pokoja paratireoidna žlijezda.

Njihova glavna uloga je lučenje paratireoidnog hormona ili parathormona (PTH). Parathormon, uz vitamin D, odnosno njegov aktivni metabolit kalcitriol, ključni su u regulaciji metabolizma kalcija i koštanog metabolizma. Izvanstanična koncentracija kalcija utječe na regulaciju stvaranja i lučenja parathormona. Na stanicama doštitnih žlijezda nalaze se receptori za vitamin D i kalcij putem kojeg se realizira stvaranje i lučenje parathormona.

Bolesti doštitnih žlijezda

Poremećaji funkcije doštitnih žlijezda očituju se kroz simptome i znakove povišenih ili sniženih vrijednosti kalcija – tada govorimo o hiperkalcijemiji, odnosno o hipokalcijemiji. Kada su navedeni poremećaji, osobito hiperkalcijemija, duljeg vremenskog trajanja, dolazi do oštećenja bubrega zbog bubrežnih kamenaca ili nefrolitijaze, a također do razvoja osteoporoze.

Prekomjernu aktivnost doštitnih žlijezda definiramo kao hiperparatireoidizam kojeg po dosadašnjim klasifikacijama dijelimo na primarni, sekundarni i tercijarni, a neke novije podjele uključuju i dodatne stupnjeve hiperparatireoidizma.

Riječ je o jednom od češćih endokrinoloških poremećaja, s učestalošću od 1:500 do 1:1000, od čega su češće bolesti štitnjače i šećerna bolest. Najčešće se javlja u odrasloj dobi, do tri puta češće u žena, a u mlađim dobnim skupinama se javlja u sklopu rijetkih bolesti poput sindroma multiple endokrine neoplazije tipa 1 i 2 (MEN).

  • Primarni hiperparatireoidizam označava povišene vrijednosti kalcija uslijed prekomjernog lučenja parathormona iz jedne ili više doštitnih žlijezda. Kada je predominantno aktivna jedna paratireoidna žlijezda, podloga prekomjerne aktivnosti je najčešće adenom, benigni tumor doštitne žlijezde (oko 80%). U slučaju pojačane aktivnosti više žlijezda istovremeno, najčešće je u podlozi hiperplazija paratireoidnih žlijezda (oko 15%). Među rijetkim bolestima su ciste, multipli adenomi i karcinom paratireoidnih žlijezda.
  • Sekundarni hiperparatireoidizam označava pojačanu aktivnost doštitnih žlijezda, u podlozi čega nije bolest žlijezda, već, u najčešćem obliku, manjak vitamina D ili kronična bubrežna bolest. Ono po čemu je možemo razlikovati od primarnog hiperparatireoidizma je uredna ili snižena vrijednost kalcija, što je jako važno u usmjeravanju daljnje dijagnostičke obrade, kao i pristup liječenju.
  • Tercijarni hiperparatireoidizam se razvija na sekundarni, koji je već duljeg trajanja, a nastaje zbog porasta jedne ili više paratireoidnih žlijezda, pri čemu dolazi do hiperkalcijemije.

Klinička slika

U ranim fazama razvoja bolesti simptomi su neupadljivi. Kad nastupe promjene u ciljnim organima koji sudjeluju u metabolizmu kalcija (bubrezi, koštano tkivo), dolazi do razvoja osteoporoze, u podlozi čega je demineralizacija koštanog tkiva s posljedičnim prijelomima koji uzrokuju koštanu bol, kompresivne frakture kralježaka, nerijetko i rebara, kostiju zdjelice i kukova. Bubrežne bolesti očituju se ponavljajućim pojavama bubrežnih kamenaca, nefrokalcinozom zbog odlaganja kalcija u bubrege s posljedičnim kalcifikatima, što sve skupa dovodi do oštećenja bubrežne funkcije.

Postavljanje dijagnoze

Prvi korak kod dijagnostičke obrade primarnog hiperparatireoidizma su laboratorijski nalazi, u kojima očekujemo povišene vrijednosti ukupnog i ionskog kalcija, PTH te sniženog fosfora. Daljnji koraci podrazumijevaju slikovnu obradu, redom ultrazvuk paratireoidnih žlijezda, scintigrafiju SESTAMIBI, a kod nejasnog sijela izvora primarnog hiperparatireoidizma, od pomoći je PET-CT s kolinom.

S ciljem definitivne potvrde supstrata primarnog hiperparatireoidizma, potrebno je, temeljem prethodno učinjene slikovne obrade, učiniti citološku punkciju s određivanjem PTH u punktatu (uzorak uzet punkcijom).

Liječenje

Nakon kompletiranja opisane dijagnostičke obrade, može se započeti s liječenjem. Jedini izbor liječenja je operativni zahvat uklanjanja ili ekstirpacije uvećane paratireoidne žlijezde. Kod hiperplazije najčešće se operiraju tri žlijezde, a četvrta (ili njena polovica) se ostavi zbog omogućavanja urednog metabolizma kalcija.

Najčešće bolesti štitnjače: od dijagnoze do liječenja

Mala žlijezda smještena u donjem dijelu vrata ima iznimno važnu ulogu u tijelu pa bolesti štitnjače mogu stvoriti brojne...

SAZNAJTE VIŠE

Među češćim postoperativnim komplikacijama susrećemo se s hipokalcijemijama, koje su najčešće privremene, a do oporavka metabolizma kalcija, bolesnicima se preporučuje nadoknada kalcija i vitamina D. Ako do oporavka ne dođe, nastupa trajni hipoparatireoidizam te je nadoknada kalcijem i vitaminom D doživotna. 

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button