Koje lijekove ne smijete naglo prestati uzimati i zašto?

Kako bi terapija lijekovima bila učinkovita i kako bi se postigli očekivani rezultati, važno je pridržavati se svih uputa koje ste dobili od svojeg liječnika ili ljekarnika, osobito onih koji se odnose na doziranje i trajanje terapije.

Trajanje terapije je posebno važno. Predugo uzimanje lijeka može biti nepotrebno i štetno, dok prekratko uzimanje može biti neučinkovito. Neki se lijekovi trebaju uzimati samo tijekom ograničenog razdoblja (npr. antibiotici), neki samo po potrebi (npr. lijekovi protiv bolova), dok se određeni lijekovi moraju uzimati redovito i dugoročno, ponekad čak i doživotno (npr. lijekovi za snižavanje krvnog tlaka, za liječenje šećerne bolesti ili depresije).

Opasnosti naglog prekida terapije

Nagli prekid terapije ili neredovito uzimanje lijekova može biti vrlo opasno. Bolesnici često prerano prekidaju terapiju, primjerice uzimanje antibiotika, jer se nakon nekoliko dana osjećaju bolje. Međutim, rezultat takvog postupka može biti recidiv bolesti, tj. ponovno pojavljivanje simptoma.

Prekid uzimanja lijekova može dovesti do gubitka kontrole nad bolešću i pogoršanja simptoma. Na primjer, kod osoba s epilepsijom, prekid terapije može povećati broj epileptičkih napadaja. Također, kod astme je redovito uzimanje lijekova nužno kako bi se bolest držala pod kontrolom i spriječile poteškoće s disanjem.

Kod terapije lijekovima za psihijatrijske bolesti, kao što su antidepresivi i antipsihotici, potrebno je tjednima ili mjesecima da lijekovi postignu punu učinkovitost. Nagli prekid, primjerice antidepresiva, može izazvati neugodne nuspojave ili dovesti do sindroma ustezanja. Ako pacijent primijeti poboljšanje svog stanja i zaključi da mu lijek više nije potreban, važno je konzultirati se s liječnikom kako bi se terapija postupno smanjivala prema uputi. Postepeno smanjenje doze tijekom dva do četiri tjedna, prema liječničkoj uputi, smanjuje rizik od neugodnih nuspojava.

Važnost ustrajnosti i dosljednosti

Najčešće se propisuju lijekovi za kronične bolesti, poput dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti – lijekovi za regulaciju visokog krvnog tlaka (antihipertenzivi) i oni koji se koriste za liječenje povišenih masnoća u krvi (hipolipemici). Ovi lijekovi često se moraju uzimati dugotrajno i redovito, a pacijenti se moraju pridržavati svih uputa liječnika ili ljekarnika.

Visoke vrijednosti krvnog tlaka uzrokuju oštećenja koja se obično razvijaju tijekom godina, a simptomi postaju vidljivi tek kada je šteta već učinjena. Stoga, i nakon što se tlak stabilizira, važno je nastaviti uzimati lijekove jer oni djeluju samo dok se redovito koriste. Slično vrijedi i za dislipidemiju (povećane vrijednosti masnoća u krvi) koja također nema jasne simptome, ali značajno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Liječenje šećerne bolesti provodi se oralnim antidijabeticima (tabletama), inzulinom ili kombinacijom tih dvaju pristupa. Uz uravnoteženu prehranu, tjelesnu aktivnost i redovitu kontrolu glukoze u krvi, pacijent mora dosljedno provoditi propisanu terapiju kako bi se postigla optimalna regulacija bolesti i spriječile komplikacije.

I nadomjesna hormonska terapija, kao i terapija kortikosteroidima, zahtijevaju postepeno smanjivanje doze kako bi se izbjegli štetni učinci naglog prekida, u skladu s liječničkom preporukom.

Za razliku od lijekova na recept, lijekovi za samoliječenje, poput onih koji se koriste za blaže zdravstvene tegobe (poput blagih infekcija dišnih putova, probavnih smetnji ili akutnih bolova), obično se uzimaju kratkoročno, nekoliko dana, dok simptomi ne nestanu.

Svaki drugi pacijent se ne drži preporuka

Pojam „adherencija“ (prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) odnosi se na mjeru u kojoj se pacijent pridržava propisane terapije – uključujući pravilno uzimanje lijekova, pridržavanje dijetnih preporuka i eventualne promjene u načinu života. To je ključan element u suradnji između pacijenta i liječnika, s ciljem poboljšanja zdravlja. Kod kroničnih kardiovaskularnih bolesti, adherencija je od izuzetne važnosti.

Smatra se da svaki drugi pacijent s kroničnim bolestima ne uzima lijekove prema preporukama. Iako ne postoje točni podaci o količini neiskorištenih lijekova koji se vraćaju u ljekarne, poznato je da troškovi zbrinjavanja odbačenih lijekova rastu. Istodobno, statistike pokazuju da su kardiovaskularne bolesti vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, a nepridržavanje terapije propisane od strane liječnika značajno doprinosi lošijim ishodima liječenja.