Liječnicima prijeti sindrom sagorijevanja na poslu

Svaki pacijent po dolasku u bolnicu doživljava visoke razine stresa. No rjeđe se piše o stresu s kojim se suočavaju sami liječnici.

Prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija istaknula je stres na radnom mjestu gorućim problemom današnjice. Prošle je godine sindrom sagorijevanja (izgaranja) na radnom mjestu (burnout syndrome) uvrstila u priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti pod šifrom ICD-11. Prema smjernicama, sindrom sagorijevanja na poslu prepoznaje se po sljedećim simptomima:

• osjećaj iscrpljenosti i manjka energije
• povećano mentalno udaljavanje od posla ili negativni, cinični osjećaji prema poslu
• smanjena radna učinkovitost

Suicidalne misli

Možda vam nije poznato da liječnici imaju jednu od najvećih stopa samoubojstava. Prema pisanju portala Medical News Today (MNT), otprilike 65% liječnika u hitnoj medicini iskusilo je sagorijevanje na poslu tijekom karijere, a 74% stažista ima kriterije za ovaj sindrom. Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Western Journal of Emergency Medicine, sugerira da je tijekom 2018. godine oko 6.000 liječnika razmišljalo o samoubojstvu od čega je i bilo gotovo 400 pokušaja.

Pandemija COVID-19 bolesti pogoršala je ionako loše psihofizičko zdravlje medicinskog osoblja, dodatno povećavajući visoke razine stresa. Portal MNT izvijestio je o livestream diskusiji o kliničkom burnout sindromu. Kliničari kao i odvjetnici te mnogi voditelji u bolničkom i zdravstvenom sustavu prisiljeni su na promjenu.

Slučaj Lorne Breen: žrtva sindroma o kojem je pisala

„Moja sestra nazvala me je 9. travnja jer više nije mogla ustati sa stolca“, rekla je Jennifer Feist, odvjetnica iz Virginije čija je sestra, dr. Lorna Breen, medicinska direktorica odjela za hitnu medicinsku pomoć u bolnici NewYork-Presbyterian Allen počinila samoubojstvo 26. travnja. Feist je govorila o njezinoj smrti te potrebi rješavanja problema stigme mentalnih tegoba.

Breen je imala je imala prvu „COVID-19 smjenu“ 14. ožujka te je odmah uočila kako su bolnice nepripremljene za pandemiju, rekla je Feist. Tijekom perioda od otprilike tri tjedna, Breen je oboljela od COVID-19 (virusom se zarazila od pacijenta), oporavila se i vratila na posao. Kad je bila bez temperature tri dana, Breen je nazvala bolnicu i rekla da je spremna vratiti se na posao, prisjetila se je Freist.

Breen i njezini kolege naporno su radili te su se suočavali s ogromnim stresorima. Od ograničenih količina zaštitne opreme do nedovoljnog smještajnog kapaciteta za pacijente. „Rekla mi je da pacijenti umiru u čekaonicama i hodnicima“, ispričala je Feist. Nerijetko je njezina sestra s kolegama radila i po 18 sati u kontinuitetu kako bi pokušali pomoći čim većem broju pacijenata. No, ona nije stajala s radom niti usporavala već se vraćala dan za danom na posao u svoje 12-satne smjene dok doslovno nije mogla stajati.

Feist je vratila sestru iz New Yorka u Charlottesville u Virginiji gdje je bila hospitalizirana. Ona nije imala povijest bolesti, niti „poznat ili moguć“ mentalni poremećaj te je bila uvjerena da je koronavirus utjecao na njezin mozak (nekoliko je studije istraživalo neurološke utjecaje COVID-19).

Neovisno o tome što je bio stvarni uzrok njezinom stanju, prema riječima Feist, njezina sestra se je bojala tražiti pomoć. Brinula je da bi mogla izgubiti licencu ili da bi je kolege mogli odbaciti. Breen, koja je čak bila i koautorica studije iz 2019. godine o sindromu izgaranja na poslu u odjelima hitne medicine, bila je dobro upoznata s ovim fenomenom, no nije htjela da njezini kolege saznaju da ona od njega pati.

Uloga države u pružanju pomoći

Dr. Corey Feist, suprug od Jennifer, također je govorio tijekom lifestream diskusije te je istaknuo da više od jednog liječnika dnevno počini samoubojstvo. Njegova je šogorica bila jedna od mnogih kliničara koji trpe od ovih tegoba. No oni nastavljaju „trpjeti u tišini“ i ne tražiti pomoć zbog profesionalne stigme i straha da će ih obitelj i prijatelji osuditi.

U raspravi je sudjelovao i dr. Victor Dzau, predsjednik američke Nacionalne akademije za medicinu. Dzau je nedavno potpisao kao koautor uvodnik u stručnom časopisu New England Journal of Medicine u kojem su istaknuti ključni koraci u prevenciji onoga što je nazvao „paralelna pandemija“.

Dzau je u editorijalu s dvoje kolega pozvao na uspostavu anonimnih sustava prijavljivanja. I to na razini ustanova kako bi se osigurala „psihološka sigurnost“ kliničara omogućavajući im da potraže pomoć bez straha od osude. Dzau je također sugerirao izdvajanje sredstava iz federalnog budžeta za stvaranje „nacionalnog epidemiološkog programa za praćenje“. Taj bi program procjenjivao dobrobit kliničara te izvještavao o rezultatima intervencija s ciljem rješavanja ovog problema. Također je pozvao na dodjelu financijskih sredstava za pomoć u liječenju kliničara. I to onih koji pate od mentalnih i fizičkih tegoba koje proizlaze iz njihova rada tijekom COVID-19 pandemije.