Vaše dijete šepa? Koji su najčešći uzroci i kako se provodi rehabilitacija

Šepanje kod djece je odstupanje od urednog obrasca hoda očekivanog za određenu dječju dob. Nastaje zbog bolova, mišićne disfunkcije (slabosti) ili deformiteta.

Normalni hod ne ovisi samo o urednom mišićno-koštanom sustavu, već i o urednom središnjem i perifernom živčanom sustavu. Pri normalnom hodu cijelo tijelo sudjeluje, stoga bolesti i stanja u bilo kojem dijelu tijela mogu utjecati na kinematiku hoda.

Mnoga patološka stanja u abdomenu, kao što su apendicitis, ulcerozni kolitis, preponska kila, također mogu uzrokovati šepanje jer iritiraju ili dovode do upale mišića iliopsoasa ili mišića obturatora internusa.

Uredan razvoj hoda

Tijekom hoda odrasle osobe razlikujemo dvije faze – fazu oslonca i fazu njihanja. No, hod djeteta i odraslog čovjeka se razlikuju. Hod u djece razvija se kroz nekoliko faza.

Dojenče u prvih 12 mjeseci života usvaja posturalnu kontrolu, disocira pokrete ruku, ramenog i zdjeličnog obruča, donjih ekstremiteta. Usvaja selektivnu kontrolu trupa, shemu lijeve i desne strane tijela, obrazac fleksije i ekstenzije, osjećaj opterećenja i rasterećenja.

Samostalan hod djeca usvajaju između 12. i 16. mjeseca života. Prvi samostalan hod je na široj osnovi, punim stopalima s abduciranim rukama, a noge su u vanjskoj rotaciji.

U drugoj godini života, kod djece se javlja udarac petom i prva fleksija koljena. Razvijaju se recipročne kretnje gornjih i donjih ekstremiteta, a vanjska rotacija u kukovima i baza oslonca se smanjuju.

S rastom djeteta povećava se duljina koraka, frekvencija koraka se smanjuje te, prema nekim autorima između četvrte i pete godine, a prema drugima oko sedme godine, djeca razviju obrazac hoda i držanja kao odrasli ljudi.

Najčešći uzroci šepanja prema dobi djeteta

• U dobi od 1. do 3. godine – najčešći uzroci šepanja su displazija kuka, zlostavljanje djece, neuromuskularne bolesti, asimetrija duljine donjih ekstremiteta, infekcije.
• Od 4. do 10. godine – češći uzroci su tranzitorni sinovitis Legg-Calve-Perthesova bolest, infekcije, asimetrija duljine nogu, juvenilni artritis.
• Nakon 11. godine – najčešći uzrok šepanja je epifizeoliza glave femura i sindromi prenaprezanja (Osgood-Schlatter’s disease, stres frakture).

Trauma, tumori, cerebralna paraliza podjednako su zastupljeni kao uzrok šepanja u svim dobnim skupinama.

Oblici šepanja

Tijekom evaluacije šepanja najvažniji su detaljna anamneza i klinički pregled.

Postoji nekoliko oblika šepanja:

• antalgičan hod,
• cirkumdukcijski hod,
• Trendelenburgov hod,
• pijetlov hod i
• hod na prstima.

Proces rehabilitacije šepanja

Rehabilitacija šepanja kod djece je složen proces koji zahtijeva individualni pristup. Izrada plana i programa mora uključivati:

• uzrok koji je doveo do šepanja,
• postojanje komorbiditeta (drugih bolesti i stanja),
• funkcijski status lokomotornog aparata,
• dob djeteta,
• suradljivost i
• motivaciju djeteta.

Optimalno provođenje rehabilitacije je individualno, a kako se radi o djeci, rehabilitacijske postupke treba provoditi što je moguće više, uključujući elemente igre i vježbe pred ogledalom.

Ako je šepanje uzrokovano disfunkcijom nekog zgloba nogu, koriste se rehabilitacijski postupci za ledirani zglob – kineziterapija, vježbe opsega pokreta. Kada se uspostavi puni opseg pokreta zgloba ili maksimalno mogući (ako puni nije moguće postići), kreće se s vježbama učenja i reedukacije hoda. Osnovni uvjeti za realizaciju hoda su sposobnost samostalnog uspravljanja u stojeći stav i dozvoljeno opterećenje nogu.

Nakon što je dijete usvojilo shemu pokreta tijekom hoda (pravilan položaj trupa, zdjelice, simetričan, recipročan iskorak s jednakim koracima istoga ritma), izvode se vježbe hoda s progresivnim povećanjem dužine, a potom i brzine pokreta. Kada je dijete steklo stabilnost i sigurnost hoda po ravnom, kreće se s vježbama po kosinama te hoda uz i niz stepenice.

Kroz trening koordinacije i ravnoteže, dijete još više uvježbava ritam hoda. Rehabilitacija hoda nakon traumatskih stanja na donjim ekstremitetima ima svojih specifičnosti zbog inicijalno nedozvoljenog djelomičnog ili punog opterećenja na jednu nogu. Vježbe za reedukaciju hoda tada se provode u razboju, potom uz pomagala – hodalica, štake, štap.

Drugi rehabilitacijski modaliteti

Osim konvencionalne rehabilitacije, koriste se i drugi rehabilitacijski modaliteti kao što su funkcionalna elektrostimulacija, rehabilitacija hoda na pokretnim trakama i robotska tehnologija.

Neka istraživanja ukazuju na prednost robotske tehnologije u odnosu na konvencionalnu rehabilitaciju. Neka istraživanja sugeriraju da su potrebne dodatne buduće studije s velikim uzorkom, specificiranim i mjerljivim varijablama vezanim uz kinematiku hoda.

Belda-Lois i suradnici ističu da nema znanstvenih dokaza o prednosti jedne rehabilitacijske metode nad drugom.

Brzina oporavka

Brzina oporavka i usvajanja pravilne sheme hoda ovisi o mnogim faktorima. Kondicioniranost djeteta, trajanje odsustva funkcije hoda, stupanj oštećenja lokomotornog aparata, postojanje krive sheme hoda, stanje središnjeg i perifernog živčanog sustava, psihički profil, motivacija djeteta, ali i roditelja ili skrbnika, faktori su koji utječu na oporavak.

Kreativnost, ustrajnost i stručnost fizioterapeuta, uz odgovarajuće izrađen rehabilitacijski program dječjeg fizijatra, ključ su optimalnog rezultata rehabilitacije šepanja kod djece.

Više stručnih savjeta potražite u Poliklinici za dječje bolesti Helena.