Treba li se i kada liječiti rascjep usnice i nepca?

Rascjep usnice i nepca je anomalija koja nastaje tijekom embrionalnog razvoja zbog problema pri njihovom formiranju, u smislu da te anatomske strukture ostanu u središnjem dijelu razdvojene. Najrjeđe je prisutan rascjep usne, poznat i kao „zečja usna“.

Rascjep nepca jedna je od čestih anomalija koja može biti blaga do vrlo teška. Stoga ponekad ne zahtijeva nikakvo liječenje, kao što je slučaj s latentnim rascjepom, a može biti potrebno i složeno kirurško liječenje u više aktova (kod evidentnog rascjepa).

Problemi vezani uz tu anomaliju mogu biti samo estetske prirode, ali nerijetko su i funkcionalni problemi koji mogu ugroziti život, s jakim negativnim utjecajem na rast i razvoj djeteta.

Uzroci pojave rascjepa i kakav može biti

Prevalencija je relativno visoka; javlja se u 1 slučaju na 2000 do 2500 porođaja. Bolest je nasljedno uvjetovana te se javlja unutar istih obitelji. I neki teratogeni čimbenici (teratogenost je svojstvo neke tvari da može dovesti do oštećenja ploda) mogu uzrokovati rascjep u djece bez genetske podloge. Premda je rascjep najčešće izolirana anomalija, postoje i sindromi u kojima se javlja kao što je Pierre Robin sindrom. 

Veličina rascjepa uvelike varira, od rascjepa mekog nepca, rascjepa mekog i tvrdog nepca bez rascjepa čeljusnog grebena ili rascjepa koji se proteže od gornje usne preko cijelog tvrdog i mekog nepca koji je najteži. Tako nosna šupljina i usna šupljina postaju jedan anatomski prostor sa svim funkcionalnim poremećajima koji se najviše odražavaju na disanje i hranjenje. Također, rascjep može biti jednostrani i obostrani.

Teške funkcionalne tegobe

Dakle, osim estetskih problema, rascjep može stvarati i teške funkcionalne tegobe. Problem hranjenja u novorođenčadi može imati snažan utjecaj na razvoj djeteta, ali ga i životno ugrožavati. Mlijeko se pri hranjenju vraća kroz nosno ždrijelo u dišni put i može uzrokovati gušenje djeteta. To se prije izvođenja kirurškog zahvata može spriječiti obturatorom rascjepa nepca ili posebnom dudom, odnosno napravom za hranjenje. Potrebno je i roditelje educirati kako hraniti dijete.

Djeca s rascjepom su sklona ponavljajućim upalama srednjeg uha i stvaranju sekreta u srednjem uhu zbog disfunkcionalne Eustahijeve tube i negativnog tlaka u srednjem uhu. U više od 50% slučajeva poremećaji u srednjem uhu mogu uzrokovati oslabljen sluh koji remeti razvoj govora. Također je poremećena i artikulacija te je vrlo često glas nazalan. Rascjep koji se prožima i na čeljusni greben uzrokuje poremećen zagriz te patološki razvoj zubi.

Pristupanje operativnom zahvatu

Po pitanju kirurškog zbrinjavanja, postoje neki uobičajeni termini kada se pojedini zahvati izvode. Rascjep usne se uglavnom izvodi u djeteta od tri mjeseca, a rascjep nepca u djeteta od osam mjeseci starosti, iako je to sve individualizirano. Postavljanje ventilacijskih cjevčica u bubnjiće se radi kada i ako za to postoji indikacija. Operacija deformirane nosne pregrade, koja je nerijetko povezana s rascjepom, izvodi se uglavnom po završetku puberteta. Odstranjenje mandula je kontraindicirano u djece s rascjepom, budući da anatomski poremećeni odnosi mekog nepca uzrokuju još veću disfunkciju prilikom gutanja i artikuliranja nekih glasova. Naime, pri gutanju se meko nepce odiže unatrag, odvaja nosno ždrijelo od ostalog ždrijela i tako sprječava „bježanje“ vode i hrane u nos, a pri govoru otklanja nazalnost.

Navedeni estetsko funkcionalni poremećaji, kontinuirana liječnička skrb od samog rođenja te višestruki kirurški zahvati, imaju i snažan utjecaj na psihičko stanje djeteta i roditelja, tako da taj problem dobiva i psihološku dimenziju.

Liječenje rascjepa zahtijeva multidisciplinaran pristup liječnika raznih struka kao što su pedijatri, otorinolaringolozi, maksilofacijalni kirurzi, ortodonti i psiholozi.

Više stručnih savjeta potražite u poliklinici za dijagnostiku i liječenje bolesti uha nosa i grla te za minimalno invazivnu estetsku kirurgiju glave i vrata Alba Rubra.