Mitovi i činjenice o dječjoj paralizi

Dječja paraliza, stručnog naziva poliomijelitis, bila je početkom 20. stoljeća jedan od glavnih uzroka smrti i trajnog invaliditeta kod djece. Uvođenjem cjepiva 1950-ih i 1960-ih gotovo je iskorijenjena u razvijenim zemljama, a globalni programi imunizacije 1970-ih omogućili su kontrolu bolesti i u većem dijelu svijeta. U Hrvatskoj je cijepljenje protiv dječje paralize uvedeno 1961. godine. Tijekom 1961. i 1962. godine je provedena masovna kampanja cijepljenja kojom su obuhvaćene sve osobe do 20 godina starosti. S obzirom na ovakav način uvođenja cijepljenja, došlo je do upadljivog pada morbiditeta pa je poliomijelitis postao rijetka bolest, a 1989. godine je zabilježen zadnji slučaj poliomijelitisa u Hrvatskoj.

Uzročnik bolesti je poliovirus koji se prenosi feko-oralnim putem, a rjeđe zagađenom hranom ili vodom. Većina zaraženih nema simptome ili ima blage tegobe poput povišene temperature, hunjavice i proljeva, no u manjem broju slučajeva virus napada središnji živčani sustav te uzrokuje paralizu mišića i udova.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Lijeka i dalje nema te je jedina učinkovita zaštita cijepljenje. Stoga je, dokle god virus postoji u svijetu, važno održavati visoku procijepljenost i stalni epidemiološki nadzor. Ne smije se zaboraviti što je dječja paraliza, koje su njezine posljedice, a još važnije je razjasniti mitove te pružiti točne informacije o bolesti, njezinoj povijesti i kontinuiranim naporima da se spriječi njezino ponovno pojavljivanje.

Ukratko o dječjoj paralizi

Dječja paraliza virusna je bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Posljedice infekcije poliovirusom mogu biti u rasponu od infekcije bez ikakvih simptoma, pa do paralize i smrti.

Otprilike 70 % zaraženih osoba nema simptoma. U oko 25 % zaraženih javljaju se samo blagi simptomi (primjerice vrućica, glavobolja, povraćanje i proljev), a paraliza se javlja u manje od 1 % svih infekcija, no može uzrokovati trajni invaliditet i smrt.

Bolest počinje simptomima meningitisa, nakon čega slijede snažna bol u mišićima te gubitak osjeta i pokreta u različitim dijelovima tijela. Nakon jednog do dva dana nastupaju slabost i paraliza koja može zahvatiti bilo koju kombinaciju ekstremiteta, iako su najčešće pogođene noge.

U 5 do 15 % osoba kod kojih se razvila paraliza dolazi do smrti zbog kljenuti dišnih mišića, a dvije trećine njih osjeća trajnu slabost. Poliovirus može u rijetkim slučajevima uzrokovati upalu mozga.

Kako se dječja paraliza prenosi?

Dječja paraliza vrlo je zarazna bolest, odnosno uzročnik se lako prenosi s jedne osobe na drugu kontaminiranim rukama, posuđem, hranom i vodom koja sadrži fekalni materijal zaražene osobe te putem kapljica ili aerosola iz grla zaražene osobe.

Sve necijepljene osobe mogu se zaraziti virusom poliomijelitisa neovisno o dobi. Dojenčad mlađa od šest mjeseci može imati određenu zaštitu zbog otpornosti koja se na njih prenosi s majke, no djeca mlađa od pet godina izložena su najvećem riziku od zaraze.

Dječja paraliza se ne može izliječiti, već se jedino može spriječiti imunizacijom. Osobe mogu postati imune nakon cijepljenja ili nakon što su bile zaražene virusom.

8 uobičajenih mitova o dječjoj paralizi

Mit 1: Polio više nije prijetnja, pa cijepljenje nije potrebno.

Činjenica: Da, dječja paraliza je doista iskorijenjena u većini dijelova svijeta, ali još uvijek postoji u nekoliko regija (Pakistan i Afganistan). Budući da ljudi putuju u inozemstvo, virus se može proširiti na zemlje u kojima je dječja paraliza iskorijenjena. Zato je cijepljenje i dalje važno; pomaže u zaštiti svih dok se bolest potpuno ne iskorijeni diljem svijeta.

Mit 2: Samo djeca mogu oboljeti od poliomijelitisa.

Činjenica: Iako dječja paraliza prvenstveno pogađa djecu mlađu od pet godina, odrasli koji nisu cijepljeni ili nisu primili potpunu imunizaciju također se mogu zaraziti virusom. Dječja paraliza može pogoditi bilo koga u bilo kojoj dobi ako osoba nije pravilno zaštićena cijepljenjem.

Mit 3: Cjepivo protiv dječje paralize nije sigurno.

Činjenica: Cjepivo protiv poliovirusa je vrlo sigurno. Prije puštanja u promet, prolazi opsežno testiranje i klinička ispitivanja koja slijede stroge sigurnosne smjernice. Čak i nakon odobrenja, cjepivo se kontinuirano prati kako bi se osigurala trajna sigurnost. Ovo kontinuirano praćenje omogućuje brzo prepoznavanje i rješavanje svih mogućih problema.

Iako postoji mali rizik od komplikacija ili alergijskih reakcija, one su rijetke.

Mit 4: Bolest uzrokuje samo paralizu.

Činjenica: Iako je poliomijelitis poznat po tome što uzrokuje paralizu, većina ljudi zaraženih virusom ima blage simptome slične gripi ili ih uopće nema. Međutim, u težim slučajevima može dovesti do paralize, respiratornih problema, pa čak i smrti. Cijepljenje je ključno za sprječavanje ovih ozbiljnih komplikacija.

Mit 5: Cjepivo protiv poliomijelitisa uzrokuje paralizu.

Jedan od najčešćih mitova o cjepivu protiv dječje paralize jest da ono uzrokuje paralizu. Taj mit vjerojatno proizlazi iz rijetkih slučajeva koji se isključivo odnose na oralno cijepljenje. O čemu je točno riječ, objašnjava se na HEMED-u:„ Osim poliovirusa divljeg tipa, vrlo rijetko (oko 1 u 2,4 milijuna doza) živi poliovirus u oralnom cjepivu mutira. Mutirani virus cjepiva može se proširiti od osobe koja je cjepivo dobila na necijepljene ljude, nastavljajući mutirati i potencijalno uzrokovati polio. U nekim zemljama, mutirani virus cjepiva bio je gotovo jedini uzrok dječje paralize, tako da je većina tih zemalja (uključujući i SAD) prestala uzimati oralno polio cjepivo. Međutim, neke zemlje još ga uvijek koriste jer omogućuje da se više ljudi cijepi. Dakle, slučajevi dječje paralize se javljaju u zemljama koje koriste oralno cjepivo te imaju mnogo ljudi koji nisu imunizirani (što dopušta širenje virusa).“ Pa ipak, unatoč tim rijetkim situacijama (a u nastavku članka spominju se Kongo i Sirija), koristi cijepljenja i u ovom slučaju nadmašuju rizike.

S druge strane, inaktivirano cjepivo protiv dječje paralize, koje se široko koristi i ne sadrži živi poliovirus, ne može nikako uzrokovati dječju paralizu.

Zaključno se može reći da su se oba cjepiva pokazala učinkovitima i neophodna su u sprječavanju paralize uzrokovane poliovirusom.

Mit 6: Cjepiva protiv dječje paralize ne smiju se davati više puta.

Činjenica: Za postizanje potpunog imuniteta potrebne su višestruke doze cjepiva protiv dječje paralize, a kako to izgleda u Hrvatskoj možete provjeriti u kalendaru cijepljenja. Cjepivo djeluje tako što pomaže dječjem tijelu da se pripremi za borbu protiv poliovirusa.

Mit 7: Cjepivo protiv dječje paralize sadrži tvari koje smanjuju plodnost.

Još jedan uobičajeni mit o cjepivu protiv dječje paralize jest da ono uzrokuje neplodnost ili impotenciju. Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji znanstvena osnova, cjepivo ne sadrži sastojke koji bi utjecali na plodnost ili potenciju. Temeljito je testirano i dokazano je sigurno, pa tako i kada je riječ o reproduktivnom zdravlju.

Mit 8: Cjepivo protiv dječje paralize može preopteretiti vaš imunosni sustav.

Ideja o „preopterećenju“ imunosnog sustava općenito je pogrešna. U stvarnosti, jači imunosni sustav učinkovitiji je u sprječavanju bolesti. Na primjer, cjepivo protiv dječje paralize može se sigurno dati više puta i nema nikakvih dokaza da to šteti imunitetu ili općem zdravlju.

Zapravo, djeci je potreban jači imunitet nego odraslima jer su osjetljiviji na infekcije. Stoga nema dokaza da cjepivo negativno utječe na zdravlje ili uzrokuje probleme kod djece.

Dječje zdravlje

Važno je znati: protiv kojih bolesti cijepimo našu djecu?

U posljednje vrijeme svjedočimo epidemiji hripavca, a donedavno se pisalo i o ospicama. Koje su to bolesti protiv kojih...

Što je postpolio sindrom?

Postpolio sindrom je stanje koje se javlja godinama ili čak desetljećima nakon preboljele dječje paralize, a obilježeno je umorom i slabošću mišića. Najčešće se razvija kod osoba koje su imale teži oblik bolesti i sada su starije životne dobi. Simptomi uključuju bol, umor i slabost mišića koji su bili pogođeni tijekom prvotne infekcije. Međutim, slični se simptomi mogu pojaviti i zbog drugih bolesti poput dijabetesa, hernije diska ili osteoartritisa.

Točan uzrok postpolio sindroma nije poznat, no pretpostavlja se da je povezan sa starenjem živčanih stanica oštećenih u vrijeme infekcije. Dijagnoza postpolio sindroma se uzima u obzir kod ljudi koji su imali polio i razvijaju nove simptome progresivne slabosti. Pogađa otprilike 25 do 40 od ​​svakih 100 preživjelih od dječje paralize.

Zaključno

Poliomijelitis vrlo je zarazna i ozbiljna bolest koja može dovesti do doživotne paralize ili čak smrti. Najbolji način zaštite djeteta od ove bolesti je cijepljenje. Pravovremena imunizacija može spriječiti širenje virusa i zaštititi dijete od dugoročnih komplikacija.

Korišteni izvori: Apollo Cradle&Children’s Hospital, HeMED, HZJZ

PODIJELI