Iritabilno ili nervozno crijevo u djece: uzroci, simptomi i liječenje

Sindrom iritabilnog ili nervoznog crijeva je kronični funkcijski poremećaj. Funkcijski znači da u podlozi nema konkretne patologije, ali tegobe postoje i narušena je kvaliteta života. Može se javiti kod djece i kod odraslih.

U djece se obično javlja u pubertetu i adolescenciji, a nije svojstven za ranu dječju dob. Učestalost u djece kreće se od 6 do 14%. Ne zna se zašto je pojavnost nešto veća u ženskog spola (dva do tri puta). Češći je u obiteljima gdje već jedan član ima takve tegobe.

Uzroci nisu sasvim razjašnjeni

Do sada nisu posve razjašnjeni mehanizmi nastanka ovog funkcijskog poremećaja. Uzroci su zasigurno višestruki, tj. vjerojatno nastaje uslijed međuodnosa raznih nepovoljnih čimbenika.

Smatra se da genetska predispozicija i psihološki, odnosno stresogeni čimbenici, ali i neki crijevni infekti u kombinaciji pokreću promjene koje rezultiraju pojačanom osjetljivošću na bol, promjenama mikrobiote, poremećajima peristaltike (gibanja), tj. senzomotoričkim promjenama crijeva.

Simptomi nervoznog crijeva

Glavni simptomi su obično:

• osjećaj nadutosti,
• pretakanja,
• nelagode,
• promjene ritma i tvrdoće stolice.

Neka djeca imaju učestale proljevaste stolice više puta na dan, drugi mogu imati izmjene zatvora i proljeva. Ponekad nakon obavljanja velike nužde slijedi osjećaj privremenog olakšanja.

Karakteristično je da djeca ne gube na tjelesnoj masi te normalno rastu i razvijaju se. U adolescenciji se kod djevojaka simptomi znaju pojačati prije mjesečnice. Jačina simptoma također fluktuira s vremenom. 

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja klinički, na temelju tipičnih simptoma, tj. ako su zadovoljeni takozvani IV Rimski kriteriji (utvrđeni od strane stručnjaka gastroenterologa), koji su ovdje navedeni:

1. 1. Pojava boli u trbuhu najmanje četiri dana u mjesecu koja ide s barem jednim od sljedećeg: uz defekaciju, s promjenom u učestalosti stolice, s promjenom konzistencije stolice (tvrda/proljevasta).
2. 2. Uz to, u djece koja imaju pretežno tvrdu stolicu, bolovi ne prestaju niti kada se uspije normalizirati stolica.
3. 3. Nakon detaljne evaluacije, problem se ne može objasniti niti jednom postojećom patologijom.

Kod postavljanja dijagnoze  moramo biti sigurni da nema ničega što narušava zdravlje, a ne samo kvalitetu života, odnosno da neku bolest ne proglasimo nervoznim crijevom. Zato provjeravamo ima li osoba neke od sljedećih simptoma koji su takozvani „znaci upozorenja“ poput:

• gubitka na tjelesnoj masi,
• anemije,
• krvi u stolici,
• opterećujuće obiteljske anamneze za celijakiju i slično.

Ti znaci, kao i promjene u kliničkom statusu, mogu nas uputiti na druge bolesti. Dakle, kod postavljanja dijagnoze moramo biti sigurni da dijete nema upalno, maligno, autoimuno ili infektivno zbivanje.

Izazovi liječenja nervoznog crijeva

U liječenju se najčešće kombinira više terapijskih pristupa.

Pokušava se identificirati stresore i trigere koji pogoršavaju simptome kako bi se oni izbjegavali. Nastoji se prilagoditi prehrana koja djetetu najbolje odgovara. Korisnim se je pokazalo dodavanje vlakana, a u nekim slučajevima i neke specifične dijete poput FODMAP dijete (bez fermentabilnih oligosaharida, disaharida, monosaharida i poliola), mediteranske prehrane ili čak njihovih kombinacija. Ako se primjenjuju redukcijske dijete, svakako bi osoba trebala biti pod kontrolom nutricionista kako ne bi nastali nutritivni deficiti, tj. da se dobrim izborom namirnica i suplementacijom oni spriječe.

Koriste se i probiotici (najviše LGG, Lactobacillus reuteri i VSL#3 -mješavina probiotskih sojeva) te preparati na bazi paprene metvice koji djeluju kao antispazmodici (opuštaju crijeva).

Također se koriste i neki lijekovi, na primjer mebeverin koji je također relaksans crijeva, potom specifični antibiotici poput rifaximina za potporu mikrobioti, a tu su i sredstva za regulaciju stolice, ovisno o tome je li proljevasta ili pretvrda. U nekim slučajevima primjenjuju se i lijekovi iz skupine antidepresiva.

Uz to je svakako korisna i psihološka potpora te kognitivno bihevioralna terapija, a u posljednje se vrijeme isprobavaju i određene vježbe meditacije, joga te tehnike neuromodulacije.

U osoba sa sindromom nervoznog crijeva i placebo efekt ima svoje benefite; neke studije su pokazale poboljšanje/smanjenje simptoma samo uz placebo u čak do 41% djece.