Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiGlomerulonefritis kod djece: Kako ga prepoznati
Glomerulonefritis kod djece nije česta bolest, a javlja se najčešće kao komplikacija nakon infekcije. Iako u velikom broju slučajeva prolazi bez trajnih posljedica, važno ga je na vrijeme prepoznati kako bi se spriječile moguće komplikacije. Roditelji trebaju obratiti pažnju na prve znakove i pravovremeno potražiti liječnički savjet.
Što je glomerulonefritis?
Glomerulonefritis je upala sitnih klupka kapilara u bubrezima koje nazivamo glomeruli. Njihova glavna funkcija je filtracija i pročišćavanje krvi te stvaranje mokraće.
Glavni mehanizam nastanka bolesti je pretjerana ili nepravilna reakcija imunološkog sustava, pri čemu dolazi do izravnog oštećenja glomerula ili taloženja imunih kompleksa koji uzrokuju upalu i narušavaju njihovu funkciju.
Svaki bubreg ima oko milijun glomerula i kada oni uredno funkcioniraju propuštaju samo vodu, elektrolite i male molekule, a nepropusni su za krvne stanice i velike proteine koji ostaju u krvi. U slučaju glomerulonefritisa, glomeruli postaju propusni za eritrocite i proteine. Ako je jako izraženo klinički se očituje tamnom mokraćom, smanjenim mokrenjem, oticanjem i povišenim krvnim tlakom.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Uzroci i čimbenici rizika
U praksi je kod djece najčešći akutni postinfekcijski (poststreptokokni) glomerulonefritis (GN). Javlja se kao komplikacija infekcije grla ili kože nefritogenim sojem beta-hemolitičnog streptokoka grupe A.
Akutni glomerulonefritis koji se javlja nakon streptokokne infekcije obično se javlja kod djece u dobi od 2 do 15 godina nakon oporavka od infekcije. Tipičan je period latencije od 6 do 21 dan od infekcije do pojave glomerulonefritisa, ali latencija može trajati i do 6 tjedana.
Rjeđe, glomerulonefritis mogu uzrokovati i druge bakterije poput stafilokoka i pneumokoka, kao i virusne infekcije, primjerice vodene kozice. U tim slučajevima govorimo o postinfektivnom glomerulonefritisu.
Simptomi koje ne treba zanemariti
Oko polovice djece ima blagi oblik bolesti bez vidljivih simptoma, koji se otkriva tek analizom urina. Kod te djece bolest spontano prolazi bez posljedica. Detektirati je možemo samo ako djetetu nakon streptokokne infekcije napravimo urin i tada su u sedimentu prisutni eritrociti što nazivano asimptomatska mikrohematurija koja se najčešće kroz par mjeseci spontano izgubi.
U slučaju razvijene kliničke slike glomerulonefritisa tipični simptomi su:
- Hematurija – dijete mokri tamnu, smeđu mokraću poput coca cole jer je u mokraći prisutna velika količina eritrocita iz glomerula
- Proteinurija – urin je pjenušav ako se gube i proteini
- Oligurija – smanjeno mokrenje zbog loše filtracije uslijed upale glomerula i zadržavanja tekućine u krvnim žilama
- Edemi – oticanje zbog zadržavanja tekućine (oko očiju, po nogama, ali i generalizirano)
- Povišen krvni tlak zbog zadržavanja tekućine i smanjenog mokrenja
- Opći simptomi – umor, slabost, bljedilo, bol u trbuhu i smanjen apetit
Kako se postavlja dijagnoza?
Postinfektivni glomerulonefritis javlja se nakon infekcije, obično nefritogenim sojem beta-hemolitičnog streptokoka grupe A. Na dijagnozu postinfektivnog GN upućuje anamneza u kojoj se najčešće dobije podatak da je dijete imalo streptokoknu anginu ili neku drugu infekciju par tjedana ranije, klinička slika (hematurija, oligurija i povišen krvni tlak), te analiza urina koja pokazuje prisutne eritrocite, katkad fino i grubo granulirane cilindre, te proteine. Dijagnozu potvrđujemo krvnim pretragama u kojima je jače snižena razina C3 komponente komplementa, a povišene vrijednosti antitijela na streptokoka (visok AST titar). U većini slučajeva su vrijednosti kreatinina uredne ili prolazno blago povišene. Prognoza je najčešće izvrsna, a terapija je potporna.
U rijetkim slučajevima (oko 1% djece) postinfektivni GN može biti brzoprogresivan kada nastupa brzo pogoršanje i nagli pad bubrežne funkcije s visokim krvnim tlakom, oticanjem i jako smanjenim mokrenjem.
Liječenje i terapijski pristup
U većini slučajeva akutnog glomerulonefritisa nema specifičnog liječenja. Potrebno je jesti prehranu s manje bjelančevina i natrija dok se funkcija bubrega ne oporavi i povišeni krvni tlak ne normalizira. Za izlučivanje viška natrija i vode mogu se propisati diuretici, a ako je potrebno u slučaju povišenog krvnog tlaka dodatno i antihipertenzivi.
Kada se sumnja na bakterijsku infekciju kao uzrok akutnog glomerulonefritisa, antibiotici su obično neučinkoviti jer nefritis počinje 1 do 6 tjedana (u prosjeku 2 tjedna) nakon infekcije, koja je do tada obično prošla. Međutim, ako je bakterijska infekcija još uvijek prisutna (pozitivan nalaz brisa ždrijela na streptokok) kada se otkrije akutni glomerulonefritis, započinje se antibiotska terapija.
Kod brzoprogresivnog glomerulonefritisa odmah se uz potporno liječenje započinje liječenje intravenskim imunosupresivima, katkad plazmaferezom, a po potrebi i dijalizom.
Prognoza i praćenje djece
Prognoza je u većini slučajeva vrlo dobra. Oko 90 do 95 posto djece potpuno se oporavi bez trajnih posljedica.
Stupanj glomerularne filtracije se obično normalizira unutar 1–3 mjeseca, a mikrohematurija može se vidjeti i više mjeseci (čak 6-12) nakon preboljelog postinfektivnog GN. Proteinurija (ako je postojala) se obično gubi za 3-6 mjeseci, a C3 komponenta komplementa se normalizira unutar maksimalno 12 tjedana. Mali postotak djece može razviti trajnu mikrohematuriju i proteinuriju, a vrlo rijetko i kroničnu bubrežnu bolest stoga su nužne redovne kontrole nalaza urina i krvi te mjerenje krvnog tlaka u praćenju djece koja su razvila akutni glomerulonefritis.
Pravovremeno prepoznavanje za zdravlje bubrega
Glomerulonefritis kod djece najčešće ima dobar ishod, no ključ uspješnog oporavka je pravovremeno prepoznavanje simptoma i redovito praćenje. Suradnja roditelja i liječnika igra važnu ulogu u očuvanju zdravlja bubrega i sprječavanju mogućih komplikacija.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.