Bajke i priče – kraljevski put do dječje psihe

Djeca nisu mali odrasli

Put odrastanja nije pravocrtna linija na kojoj djeca postupno postaju sve vještija i zrelija. Dječji razvoj složen je, višedimenzionalan proces koji se odvija u fazama i razvojnim skokovima. Odgojno-obrazovni sustav veliku pozornost posvećuje tjelesnom, spoznajnom i govorno-jezičnom razvoju, a roditelji često ulažu dodatne napore kroz sport, strane jezike i druge aktivnosti.

Međutim, ostaje pitanje: tko i na koji način podupire socijalni, emocionalni i moralni razvoj djece te razvoj njihove osobnosti? Upravo u tom području bajke i priče imaju nezamjenjivu ulogu.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Bajke i priče u doba Netflixa, TikToka i Robloxa

Danas odgajamo djecu čiji će najbolji kolega biti AI, a ne osoba s kojom će raditi u uredu. Čini se, stoga, da je konačno vrijeme da odustanemo od donkihotovske borbe i vještine koja je pripadala našim bakama. Djeca su okružena ekranima, kratkim videozapisima i interaktivnim igrama koje su mnogo privlačnije od knjiga.

Istodobno, sve više djece suočava se sa strahovima, anksioznošću, teškoćama u odnosima s vršnjacima, problemima samopouzdanja i emocionalne regulacije. Iako će bajke teško konkurirati tehnologiji u zabavnosti i interaktivnosti, one imaju nešto što digitalni sadržaji nemaju – mogućnost oblikovanja unutarnjeg svijeta djeteta.

Kroz priče djeca razvijaju osjećaj za dobro i zlo, uče razumjeti vlastite osjećaje, razvijaju empatiju i vjeru u vlastite sposobnosti. Bajke tako sudjeluju u oblikovanju osobe koja će jednoga dana donositi odgovorne odluke i graditi kvalitetne odnose s drugima.

Zašto dati prednost bajkama i pričama?

Pričanje priča staro je koliko i civilizacija. Mnogo prije nego što su bile zapisane, bajke su se prenosile usmenom predajom s generacije na generaciju.

Za razliku od digitalnih sadržaja koji nude gotove slike i unaprijed oblikovan svijet, bajke ostavljaju prostor dječjoj mašti. Dok tehnologija često nudi brza rješenja i trenutnu zabavu, priče pozivaju dijete da aktivno sudjeluje, zamišlja, promišlja i u sadržaj ugrađuje vlastite osjećaje i iskustva.

Kako prepoznati dobru priču?

Nisu sve dječje knjige jednako kvalitetne. U mnoštvu novih slikovnica i priča ponekad je teško procijeniti što zaista pridonosi razvoju djeteta. Jedan od najboljih kriterija kvalitete jest test vremena. Klasične bajke i narodne pripovijetke opstale su stoljećima upravo zato što odgovaraju temeljnim psihološkim potrebama djece.

Crno-bijela karakterizacija likova

U bajkama su likovi često jasno podijeljeni na dobre i zle. Takva podjela odgovara dječjem načinu razmišljanja jer djeca svijet još uvijek promatraju kroz jednostavne kategorije. Istodobno, ona olakšava usvajanje osnovnih moralnih načela i razlikovanje poželjnog od nepoželjnog ponašanja.

Borba i životne nevolje

Iako odrasli često nastoje zaštititi djecu od teških tema, djeca se i sama susreću s gubitkom, bolešću, rastavom roditelja, sukobima ili osjećajem odbačenosti. Bajke ne skrivaju postojanje teškoća, nego ih prikazuju simbolički i nude nadu da se prepreke mogu svladati.

Sretan završetak

Klasične bajke uglavnom završavaju pobjedom dobra. Takvi završeci prenose poruku da se poštenje, hrabrost, marljivost i ustrajnost isplate te da se trud na kraju nagrađuje.

Junak kao uzor

Glavni lik bajke prolazi kroz kušnje i prepreke kako bi ostvario svoj cilj. Dijete se može poistovjetiti s junakom i u njegovoj borbi prepoznati vlastite izazove – bilo da je riječ o strahu od mraka, neuspjeha, novih situacija ili vršnjačkog odbacivanja. Na taj način razvija vjeru u vlastitu sposobnost suočavanja s problemima.

Čarolija i dječja mašta

Bajke su pune čarobnih bića, predmeta i događaja. Takvi elementi odgovaraju animističkom načinu razmišljanja karakterističnom za predškolsku dob, kada djeca neživim predmetima i pojavama pripisuju osjećaje i namjere. Zbog toga djeca prirodno prihvaćaju svijet bajki i lako se povezuju s njegovim likovima.

Priče u dječjoj psihoterapiji

Priče imaju važno mjesto i u radu s djecom koja prolaze kroz emocionalne ili razvojne teškoće.

U psihološkoj procjeni priča može poslužiti kao način komunikacije između terapeuta i djeteta. Kroz izmišljene likove i događaje dijete često lakše govori o svojim osjećajima, iskustvima i odnosima nego kada ga se izravno ispituje.

Terapeut pritom dobiva uvid u dominantne emocije, važne životne teme te način na koji dijete doživljava sebe i svijet oko sebe.

Priče se koriste i kao terapijska tehnika. Dijete i terapeut zajedno stvaraju priču u kojoj pronalaze nova rješenja, razvijaju učinkovitije načine suočavanja s problemima i grade pozitivniju sliku budućnosti. Kroz simbolički jezik priče dijete lakše prihvaća nove perspektive i mogućnosti promjene.

Dječje zdravlje

Dijete na kognitivno-bihevioralnoj terapiji

Kako roditelji mogu pomoći?

• Birajte sadržaje koji, osim zabave, potiču razvoj emocionalne regulacije, socijalnih vještina i moralnih vrijednosti.
• Čitajte, pričajte i prepričavajte priče. Glas roditelja i zajedničko vrijeme provedeno uz priču imaju posebnu emocionalnu vrijednost za dijete.
• Ako dijete prolazi kroz emocionalne ili socijalne teškoće, koristite i klasične bajke i suvremene terapijske priče koje pomažu u razumijevanju osjećaja i razvijanju samopouzdanja.
• Ispričajte djetetu vlastite priče iz djetinjstva – o strahu, sramu, neuspjehu ili gubitku. Time normalizirate njegove osjećaje i pokazujete da se teškoće mogu prevladati.
• Dok čitate, zapitajte se što priča budi u vama i koju vrijednost prenosi. Dobra dječja priča često istodobno govori i djetetu i odraslome.

Bajke i priče nisu samo sredstvo zabave. One su prostor u kojem djeca uče razumjeti sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Upravo zato, unatoč svim tehnološkim promjenama, njihova vrijednost ostaje neprolazna.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI