Zdravlje > Dječje zdravlje

Alergijski rinitis u dječjoj dobi

Alergijski rinitis jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u dječjoj dobi i nastaje kao posljedica pretjerane reakcije imunološkog sustava na inače bezopasne tvari iz okoliša, poput peludi, grinja ili životinjske dlake. Iako se često doživljava kao blago i prolazno stanje, alergijski rinitis može značajno narušiti kvalitetu života djeteta, utjecati na san, koncentraciju i školski uspjeh te je usko povezan s razvojem astme.

Alergijski rinitis u dječjoj dobi
PREGLED SADRŽAJA
  1. Alergijski rinitis – što je i koliko je čest?
  2. Kako se alergijski rinitis očituje kod djece?
  3. Povezanost alergijskog rinitisa i astme
  4. Utjecaj alergijskog rinitisa na svakodnevni život
  5. Dijagnostika alergijskog rinitisa
  6. Liječenje alergijskog rinitisa
  7. Alergijski rinitis – više od “obične alergije”

Alergijski rinitis – što je i koliko je čest?

Alergijski rinitis predstavlja hiperaktivnost imunološkog sustava na inače bezopasne čestice stvarajući upalni odgovor. Upala uzrokovana izloženošću okolišu proizvodi simptome uključujući kihanje, svrbež, cijeđenje sekreta iz nosa i začepljenost nosa. Riječ je o jednoj od najčešćih bolesti uopće. Zahvaća između 2 i 25 % djece, dok je učestalost u odrasloj populaciji još i veća. Upravo zbog svoje raširenosti i dugotrajnog tijeka predstavlja važan javnozdravstveni problem.

Astma kod djece: što je izaziva i kako se liječi

Kako se alergijski rinitis očituje kod djece?

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su učestalo kihanje, vodenasti iscjedak iz nosa, svrbež i osjećaj začepljenosti nosa. Često su prisutni i očni simptomi, poput svrbeža, crvenila i pojačanog suzenja, koji upućuju na alergijski konjunktivitis. Kod djece se nerijetko primjećuje trljanje nosa dlanom prema gore, poznato kao alergijski pozdrav. Dodatno se mogu javiti cijeđenje sekreta u grlo, kronični kašalj te poremećaji osjeta mirisa i okusa.

Povezanost alergijskog rinitisa i astme

Alergijski rinitis i astma predstavljaju dva tijesno povezana stanja dišnog sustava. Astma je prisutna u do 40 % djece s alergijskim rinitisom, dok gotovo sva djeca koja boluju od astme imaju i simptome alergijskog rinitisa. Važno je naglasiti da alergijski rinitis nije samo prateće stanje, već i čimbenik rizika za razvoj astme, a njegovo neliječenje može znatno otežati kontrolu astmatskih simptoma.

Utjecaj alergijskog rinitisa na svakodnevni život

Iako nije povezan s visokom stopom smrtnosti, alergijski rinitis ima velik utjecaj na svakodnevno funkcioniranje djeteta. Dugotrajni simptomi mogu dovesti do poremećaja sna, umora, razdražljivosti i smanjenih kognitivnih sposobnosti. Posljedično se često bilježi slabiji školski uspjeh, osobito u razdobljima visoke koncentracije alergena, poput sezone peludi. Zbog svega navedenog, alergijski rinitis jedan je od čestih razloga posjeta pedijatru i liječnicima primarne zdravstvene zaštite.

Dijagnostika alergijskog rinitisa

Sumnja na alergijski rinitis postavlja se na temelju karakterističnih simptoma koji se javljaju unutar nekoliko minuta do najviše dva sata nakon izlaganja alergenu. Ovisno o uzroku, alergijski rinitis može biti sezonski ili trajni. Skupina specijaliziranih stručnjaka poznata kao „ARIA“ (Alergijski rinitis i njegov utjecaj na astmu) klasificirala je alergijski rinitis kao trajni ili intermitentni na temelju trajanja simptoma.

Endoskopski pregled nosa specijaliziranim endoskopom nije obavezan. Međutim, može biti koristan kada simptomi djeteta traju tijekom cijele godine kako bi se isključile anatomske anomalije ili nealergijska upalna stanja. Endoskopija je također vrijedna za procjenu prohodnosti nosnih šupljina, veličine adenoida (trećeg krajnika) i prisutnosti oštećenja nosne sluznice.

Alergološka obrada djeteta je nužna i uključuje kožne prick testove ili laboratorijske metode za određivanje specifičnih IgE protutijela. Kožni prick testovi smatraju se zlatnim standardom jer su vrlo osjetljivi i specifični. Na kožu se nanosi mala količina prirodnog ili sintetski pripremljenog alergena ili smjese. Testovi koriste pozitivne (histaminske) i negativne (razrjeđivač) kontrole kako bi se potvrdila pravilna izvedba postupka, procijenila reaktivnost kože i isključili lažno pozitivni rezultati. Međutim, pozitivan rezultat testa ne dijagnosticira samostalno alergijski rinitis, već ga treba procijeniti na temelju kliničke anamneze pacijenta kako bi se utvrdila uzročna korelacija.

Alergijski rinitis u dječjoj dobi

 

Liječenje alergijskog rinitisa

Liječenje alergijskog rinitisa temelji se na kombinaciji nekoliko pristupa: izbjegavanju alergena kada je to moguće, redovitom ispiranju nosa fiziološkom otopinom, primjeni lijekova (najčešće intranazalni steroidi u obliku sprejeva i antihistaminici) te specifičnoj imunoterapiji u odabranim slučajevima.

Alergijski rinitis – više od “obične alergije”

Alergijski rinitis u dječjoj dobi daleko je više od prolazne smetnje. Njegova povezanost s astmom, negativan utjecaj na kvalitetu života, san i školski uspjeh naglašavaju potrebu za pravodobnom dijagnozom i pravilnim liječenjem. Sustavno i adekvatno liječenje može značajno ublažiti simptome, poboljšati svakodnevno funkcioniranje djeteta i smanjiti rizik od dugoročnih komplikacija. Intranazalni kortikosteroidi su glavna metoda liječenja, uz dodatak antihistaminika, antileukotriena i, u određenim slučajevima, imunoterapije.

Značaj alergijskog rinitisa proteže se daleko izvan njegove naizgled bezazlene prirode. Simptomi i njihova povezanost s astmom naglašavaju njegovu kliničku važnost.