Smiju li i kako osobe s dijabetesom postiti?
Post se često preporučuje s ciljem očuvanja dobrog zdravlja, no za osobe sa šećernom bolešću njegovo provođenje može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik. Doznajte kome se post preporučuje, a tko bi ga trebao izbjegavati, ovisno o tipu dijabetesa, terapiji i općem zdravstvenom stanju
Post je čest običaj u većini svjetskih religija, posebno u kršćanstvu i islamu, a također je sve zastupljeniji u svrhu različitih oblika detoksikacije, pa i mršavljenja.
Idu li post i šećerna bolest zajedno? Izlažu li se osobe oboljele od šećerne bolesti dodatnim rizicima po vlastito zdravlje ako se odluče na povremeni post?
Post ovisi o tipu i razvoju bolesti
Šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice i predstavlja jedan od vodećih rizičnih čimbenika za najčešći uzrok smrtnosti – kardiovaskularne bolesti. Uobičajenom podjelom razlikujemo šećernu bolest tipa 1 i tipa 2, sve češće govorimo o šećernoj bolesti tipa 3 ili gestacijskom dijabetesu, dok tip 4 šećerne bolesti obuhvaća sve rijetke genetske bolesti, u okviru kojih je hiperglikemija dio manifestacije bolesti.
Pristup postu sukladno navedenom i u načelnom razmišljanju, pa i provođenju, sve je samo ne jednoznačan. Osim tipa šećerne bolesti, ne manje važan je i sam razvojni tijek bolesti.
Važnost dijabetičke prehrane
Općenito, kad govorimo o liječenju šećerne bolesti, jedan od temeljnih aktivnih pristupa u liječenju jest dijabetička prehrana. Ona podrazumijeva ograničenje kalorijskog unosa s ciljem kontrole tjelesne mase i poboljšanja glukoregulacije.
Nužno je smanjiti udio ugljikohidrata kroz prehranu, izbjegavati rafinirane ugljikohidrate i prehrambene namirnice s visokim glikemijskim indeksom. Poteškoće u provođenju „klasičnih“ dijetnih režima je dugoročna održivost provođenja zbog potrebe svakodnevnog praćenja kalorijskog unosa. Posljednjih se godina sve češće govori o postu kao korisnom alatu za poboljšanje vlastitog zdravlja, kao i o prevenciji, pa i jednom od oblika liječenja šećerne bolesti.
Povremeni post (engl. intermittent fasting)
Povremeni post sve je zastupljeniji diljem svijeta i odnosi se na vremenski ograničenu prehranu, najčešće po obrascu 16:8, odnosno uz 16-satno suzdržavanje od jela.
Prema dosadašnjim spoznajama pokazalo se da ograničenje perioda unosa hrane dovodi do smanjenja energetskog unosa za 200 do 500 kcal dnevno. U odnosu na ostale klasične pristupe dijetama lakše je i provođenje takvog prehrambenog režima. Studije u kojima su sudjelovale osobe sa šećernom bolesti tipa 2 su prema rezultatima pokazale smanjenje tjelesne mase između 1 i 4% uz značajno smanjenje glikiranog hemoglobina (HbA1c) za 1,5%, a zabilježeno je i smanjenje opsega struka, kao i smanjenje krvnog tlaka. Psihološke procjene pokazale su da post utječe na poboljšanje raspoloženja, smanjenje anksioznosti, umora i depresije.
Osim činjenice kada jesti, nije manje važno što jesti. Ponajbolji prehrambeni pristup je – mediteranska prehrana. Sukladno tome savjetuje se redovna konzumacija voća, povrća, orašastih plodova, mahunarki, krumpira, integralnih žitarica, kruha, biljnih začina, ribe i ostalih morskih plodova te maslinovog ulja. U okviru mediteranske prehrane dozvoljena je umjerena konzumacija peradi, jaja, sira i jogurta, a svakako izbjegavati pića zaslađena šećerom, prerađeno meso, rafinirane žitarice, rafinirana ulja i ostale visokoprerađene prehrambene namirnice. Prema stavu Američkog dijabetološkog društva od koristi može biti i vegetarijanski te veganski pristup prehrani.
Ne treba zanemariti još jedan čimbenik aktivnog liječenja prehranom, a to je način pripreme namirnica. Preporučuje se priprema na lešo i na pari u odnosu na prženje na ulju, pohanje ili roštilj.
Post u šećernoj bolesti
U šećernoj bolesti tipa 1, gdje je jedina mogućnost liječenja nadomjesno liječenje inzulinom, provođenje posta se ne preporučuje zbog objektivnih rizika razvoja akutnih komplikacija poput hipoglikemija i dijabetičke ketoacidoze. Budući da navedene komplikacije mogu biti i smrtonosne, osobe s tipom 1 imaju apsolutno izuzeće od običajnog posta zbog religijskih razloga.
Intenzivirani režim inzulinskog liječenja u rijetkim iznimkama, dozvoljava određenu fleksibilnost u manjim korekcijama prehrane, a jedna od ključnih pretpostavki za to je mogućnost nadzora glukoregulacije suvremenim metodama kontrole glikemije putem aparata CGM (engl. continuous glucose monitoring).
Iz sličnih razloga, kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2 na režimu intenziviranog inzulinskog liječenja, se provođenje posta ne preporučuje. Kod osoba na peroralnoj terapiji nema apsolutnih kontraindikacija, ali bi svakako bilo poželjno kontrolirati parametre glikemije do mjesec dana prije previđenog posta uz neophodno savjetovanje sa svojim dijabetologom, kako po pitanju prehrane, tako i po potanju eventualne promjene u dotadašnjoj terapiji. Tijekom posta, ako se s njim započne, neophodno je redovito kontrolirati razinu šećera u krvi i prema potrebi prekinuti post.
Među rizičnim skupinama su starije osobe i trudnice kojima se također ne preporučuje postiti.
Zaključno
Ovisno o tipu šećerne bolesti i razvojnom stadiju bolesti te ovisno o pridruženim kroničnim komplikacijama, u određenim slučajevima može se razmotriti djelomični ili potpuni post. Kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2 može se razmotriti provođenje posta ako osnovna bolest nije opterećena kroničnim komplikacijama, uz dobro regulirane glikemijske parametre i uz savjetovanje sa svojim dijabetologom. Kod osoba s tipom 1 šećerne bolesti, u trudnica i starijih osoba, provođenje posta se ne savjetuje.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.