Superhranjivo divlje povrće: uživajte u samoniklim proljetnim delicijama

Među samoniklim biljem od kojega se u proljeće tradicionalno spravljaju okrepljujuća jela prepuna vitamina i minerala, najpoznatiji su maslačak, kopriva i šparoga, a sve je popularniji i medvjeđi luk. No, osim njih postoji niz divljeg zelenja koje, premda je široko rasprostranjeno, većina ljudi ne doživljava kao zdravu hranu, počevši od tratinčice.

Tratinčica

Upravo je tratinčica (Bellis perennis) odlična za proljetno pročišćavanje i jačanje organizma zahvaljujući obilju vitamina C te karotena, flavonoida i drugih fitonutrijenata. Mladi listovi tratinčice fino se uklapaju u salate, a mogu se pomiješati i sa svježim sirom. Listovima se mogu obogatiti smoothieji ili pak juhe, variva i druga jela od povrća. Cvjetni pupoljci (dok su još tvrdi i zeleni) pogodni su za mariniranje u octu poput kapara, a otvoreni cvjetovi jedu se sirovi (obično se dodaju kao dekoracija jelima).

Proljeće je pravo vrijeme i za uživanje u mišjakinji, kiselici i tuštu – biljkama čija je hranjiva vrijednost gotovo zaboravljena. U današnje vrijeme one se ponajprije smatraju dosadnim korovom jer brzo preuzmu vrtove i travnjake ako ih se ne iskorjenjuje. No, spomenute biljke ujedno su i prvorazredne divlje povrtnice.

Mišjakinja

Mišjakinja (Stellaria media), puzavica s bijelim cvjetićima, još se naziva mišje uho, crijevac, zvjezdica, ptičja trava… Bogata je vitaminom C, karotenom i raznim mineralima, ponajprije kalijem, željezom, kalcijem i cinkom. Mladi nadzemni dijelovi biljke izvrsni su za svježe salate (imaju osebujan okus sličan mladom kukuruzu) ili se mogu vrlo kratko prokuhati, poput špinata. Mišjakinja se „uklapa“ i u svježi sir te juhe, variva, umake, smoothieje… Najbolje je koristiti listiće jer stabljika mišjakinje, premda jestiva, žilavija je nego listići.

Kiselica

Kiselica (Rumex acetosa), zvana i kiseli štavelj, nekoć je bila omiljeno sredstvo za jačanje apetita i imuniteta te za poboljšanje probave. Za pripremu jela najpogodniji su mladi, prizemni listovi te izdanci kiseloga osvježavajućeg okusa. Najbolje ih je brati prije izbijanja stabljike ili dok stabljika još nije posve razvijena.

Kiselica fino prija sirova u salati ili kao začin svježem kravljem siru, jogurtu i raznim namazima, a njome se mogu obogatiti i kaša, umak, varivo… Kiselica je jedinstvena riznica vitamina C, željeza, magnezija, kalija, kalcija i biljnog pigmenta antocijanina koji je moćan antioksidans. No, kiselica sadrži i znatnu količinu oksalne kiseline, pa se ne preporučuje oboljelima od gihta, reume, artritisa i bubrežnih bolesti.

Tušt

Tušt (Portulaca oleracea), tušanj, tušac ili portulak u narodnoj medicini primjenjuje se kao čistač krvi i diuretik, a odavno su poznata i njegova protuupalna svojstva. Izuzetno je bogat vitaminima A, B, C i E, mineralima (počevši od željeza, kalija i magnezija) te omega-3 masnim kiselinama koje inače nisu tipične za „zelenje“ nego se u biljnim namirnicama ponajprije nalaze u sjemenkama i orašastim plodovima. Tušt ima mesnate, sočne i hrskave listove i stabljike kiselkasto-slankastog okusa pa se odlično uklapa u salate, a dat će pikantan „štih“ i svježem siru te umaku od rajčice. Listovi i stabljike pogodni su i za juhe i variva te za prženje, a pupoljci tušta mogu se kiseliti slično kao kapari. No, valja uzeti u obzir da tušt, kao i već spomenuta kiselica, sadrži oksalnu kiselinu.

Motar

Među proljetnim divljim delicijama je i motar (Crithmum maritimum) poznat i kao matar, petrovac, obalac, šćulac, motrika, morski koper i morski koromač. Drevno samoniklo povrće, koje se u antičkim mitovima nazivalo hranom bogova, preporučuje se za pročišćavanje i jačanje organizma. Budući da raste na stijenama ili u pijesku blizu mora, motar ima slan i aromatičan okus koji se izvrsno uklapa u razna jela. Ova je biljka najukusnija u kasno proljeće. Mesnati i čvrsti izdanci odnosno listići motara beru se kao šparoge, tako da se lagano otkinu na mjestu gdje se sami „prelome”. Motar se može brati i kasnije, kada dobije žuto-zelene cvjetiće, no tada listići imaju „teži” okus.

Svježim lišćem motara mogu se obogatiti zelene salate. Motar je izvrstan i „na lešo“ s kuhanim krumpirom, ili kao hladna salata, s malo maslinova ulja, octa i češnjaka. Prethodno ga nakratko prokuhajte u vodi koju ne treba soliti.

Motar je dobrodošao prilog uz ribu i plodove mora, a slaže se i s jajima i sirom. Od motara se može pripraviti omlet, rižoto, umak, varivo… Može poslužiti i kao nadjev za složence i savijače, ili kao aromatičan dodatak za kruh ili pizzu.

Svježe ubrani motar možete sačuvati tako da ga blanširate i zamrznete, ili ga osušite (u tom slučaju ima blažu aromu). Tradicionalno se motar kiseli u mješavini vode i octa. Ukiseljeni motar obično se dodaje u salate od plodova mora, a fino prija i u kombinacijama s ribom, mesom i povrćem.

Provjera prije konzumacije

Prije uživanja u samoniklim delicijama ne zaboravite provjeriti jeste li doista ubrali spomenute vrste. Najsigurnije je savjetovati se s poznavateljima bilja, uključujući fitoterapeute.