Zračenje oko nas: koliko je doista opasno?

Možda ste se i vi pitali čemu učenje tolikog gradiva iz matematike i fizike u školi. I dok je malo teže obrazložiti potrebu učenja matematike, fiziku je dobro znati jer je jako puno detalja iz svakodnevnog života vezano uz njezine osnove – od klimatskih promjena, povišene tjelesne temperature, do zračenja što je tema današnjeg članka.

Što je zračenje

Pa krenimo s osnovama. Prema International Atomic Energy Agency (Međunarodna agencija za atomsku energiju), zračenje je energija koja se kreće s jednog mjesta na drugo u obliku koji se može opisati kao valovi ili čestice. Zračenju smo stalno izloženi u svakodnevnom životu. Neki od najpoznatijih izvora uključuju sunce, mikrovalne pećnice u našim kuhinjama i radio koji slušamo u automobilima. Većina ovog zračenja ne nosi rizik za naše zdravlje. Ali neka druga da.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Zračenje se počinje intenzivno proučavati krajem 19. stoljeća. Wilhelm Conrad Röntgen je u prosincu 1895. izvijestio o otkriću rendgenskih zraka. Nazvao ih je X zrakama kako bi naglasio činjenicu da je njihova priroda nepoznata. Vijest o ovom otkriću odmah je izazvala golem interes javnosti i pokrenula intenzivna istraživanja u nekoliko smjerova. Liječnici i fizičari već su u siječnju 1896. počeli koristiti rendgenske zrake na pacijentima kako bi istražili kostur, a potom pluća i druge organe. Predvodnici daljnjih istraživanja bili su Francuz Antoine Henri Becquerel te supružnici Currie (Maria Sklodowska i Pierre) za što su dobili Nobelovu nagradu 1903. godine. Koliko se tada malo znalo o štetnosti zračenja govori činjenica da je Maria Sklodowska Currie umrla od leukemije koja je nastala kao posljedica dugotrajnog izlaganja zračenju bez zaštite.

Naša izloženost zračenju

Ljudi su svakodnevno izloženi prirodnim izvorima zračenja, kao i izvorima koje je stvorio čovjek. Prirodno zračenje dolazi iz mnogih izvora, uključujući više od 60 prirodnih radioaktivnih materijala koji se nalaze u tlu, vodi i zraku. Radon, prirodni plin, potječe iz stijena i tla te je glavni izvor prirodnog zračenja. Ljudi svakodnevno udišu i unose radionuklide iz zraka, hrane i vode. Kozmičke zrake u sebi sadrže i zračenje koje se povećava s visinom. Tako je, u prosjeku, 80 % godišnje doze pozadinskog zračenja koju osoba primi posljedica prirodnih kopnenih i kozmičkih izvora zračenja. Razine pozadinskog zračenja geografski variraju zbog geoloških razlika. Izloženost u određenim područjima može biti više od 200 puta veća od globalnog prosjeka.

Pet stupnjeva zračenja

Američki CDC (Centers for Disease Control and Prevention) izradio skalu gdje je uveo pet stupnjeva razine zračenja, gdje je 1 najniže, a 5 najviše.

Kategoriija 1 znači da su razine zračenja u okolišu unutar raspona prirodnog pozadinskog zračenja za to geografsko područje.

Kategorija 2 znači da su razine zračenja u okolišu više od prirodnog pozadinskog zračenja za to geografsko područje. Zračenje u ovoj kategoriji još uvijek nema negativnog utjecaja na ljudsko zdravlje.

Kategorija 3 znači da doze zračenja postaju dovoljno visoke da možemo očekivati ​​povećan rizik od raka u godinama koje dolaze za ljude koji su izloženi. Leukemija i rak štitnjače mogu se pojaviti već pet godina nakon izlaganja. Druge vrste raka mogu se razviti u desetljećima koja slijede.

Kategorija 4 znači da su doze zračenja opasno visoke i mogu dovesti do ozbiljnih bolesti, ali ne i smrti. U ovom slučaju dolazi do pojave akutnog radijacijskog sindroma.

Kategorija 5 znači da su doze zračenja opasno visoke i potencijalno smrtonosne.

Visoke doze zračenja mogu uzrokovati ogromna oštećenja organa u tijelu i/ili dovesti do smrti. To su zračenja koja su bila izazvana atomskim bombama bačenim na Hirošimu i Nagasaki te kvarom nuklearne elektrane u Černobilu. Jedan incident sa smrtnim ishodima bio je i na području bivše Jugoslavije, u listopadu 1958., u Institutu za nuklearne znanosti u Vinči kod Beograda.

Mjerenje radijacije: siverti i remi

Radijacija (efektivna doza) se mjeri sivertima (unutar SI sistema) ili remima (van SI sistema). Sivert je mjerna jedinica ekvivalentne doze ionizirajućeg zračenja. Jedan sivert je ekvivalent 100 rema. Doze do 50 rema uglavnom nemaju djelovanje na ljudsko zdravlje. Ove brojke vam vjerojatno nisu jasne.

Ali evo konkretnijih podataka – prosječno kućanstvo „zrači“ godišnje 228 milirema, kozmičkog zračenje 80 milirema u planinama, a na razini mora oko 30. Zračenje iz zemljine kore je 21 milirem na godišnjoj razini, dok život pored nuklearne elektrane znači izloženost manju od 1 milirema.

Zračenje u medicinskim pretragama

A što je s radiološkim pretragama? Vrijednosti po pretragama su:

• kompjutorizirana tomografija cijelog tijela – 1000 milirema (dakle, 1 rem),
• mamografija – 42 milirema,
• kompjutorizirana tomografija glave – 200 milirema,
• rendgen pluća – 10 milirema.

Obiteljsko zdravlje

Činjenice o kancerogenima, odnosno kancerogenim tvarima

Druga bitna jedinica za mjerenje radijacije je apsorbirana doza koja opisuje količinu energije deponirane po jedinici mase u objektu ili osobi. Jedinice za apsorbiranu dozu su gray (Gy, međunarodna jedinica) i rad (rad, američka jedinica). Ova doza se koristi kod radioterapije. O dozama koje se koriste u radioterapiji nećemo govoriti ovom prilikom jer je to vrlo specifični dio medicine. Doze zračenja koje se isporučuju tijekom radioterapije ovise o lokaciji tumora, vrsti tumora, dobi.

Izvan opasne zone

Kad sve ovo pogledamo, život s nekim uobičajenim pretragama i zračenjima iz okoline nije opasan. Isto tako, vidimo da su i naši preci u pećinama bili izloženi zračenju iako, naravno, daleko manjem nego mi sad.

I na kraju zanimljivost za avanturiste – ako želite postati astronaut i boraviti u svemiru, doza koju primite tijekom šest mjeseci boravka je 72 milisiverta (7,2 rema).

PODIJELI