Ovisnici o treningu: trkačka euforija nije rezervirana samo za trkače

Trčanje i druge vrste aerobnog vježbanja nekima uzrokuju ovisnost sličnu opijatima ili kockanju. Možda ste i vi doživjeli taj osjećaj sreće i blagostanja nakon dobre trke? Uvriježeno je vjerovanje da je „trkačka euforija“ posljedica lučenja endorfina tijekom vježbanja, ali novija istraživanja na miševima došla su do drukčijeg zaključka.

Ipak nije endorfin…

David Linden, doktor znanosti i profesor neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, analizirao je pojavu trkačke euforije i druge učinke trčanja na mozak.

„Kada započnete trčanje, vaše disanje postaje intenzivnije, a puls se ubrzava jer srce jače pumpa kisikom bogatu krv do mišića i mozga“, tvrdi Linden. „Kako pojačavate ritam, vaše tijelo oslobađa hormone zvane endorfini. Popularna kultura pripisuje im zasluge za trkačku euforiju. Međutim, istraživanja su otkrila da je doprinos endorfina euforičnom osjećaju ili bilo kakvoj promjeni raspoloženja malo vjerojatan.“

Endorfini pomažu sprečavanju boli u mišićima, ali ne utječu na funkcije mozga jer njihove molekule zbog svojih ovećih dimenzija ne prelaze krvno-mozgovnu barijeru, ističe Linden.

Prirodna droga iz ljudskog organizma

„Umjesto toga, ugodan osjećaj nakon trčanja mogao bi biti rezultat djelovanja endokanabinoida – biokemijskih tvari sličnih onima koje se nalaze u kanabisu, ali prirodno proizvedenih u tijelu.“

Endokanabinoidi (u prijevodu unutarnji ili vlastiti kanabinoidi) su srodnici biljnim kanabinoidima, poput tetrahidrokanabinola (THC), glavne aktivne tvari u marihuani. Molekule vlastitih ljudskih kanabinoida dovoljno su male da prelaze iz krvotoka u mozak, gdje održavaju interakciju sa staničnim receptorima koji kontroliraju brojne funkcije, uključujući raspoloženje i upalna stanja. 

Dr. Francis Chaouloff, neuroznanstvenik na istraživačkom institutu Neurocentre Magendie u Bordeauxu proučavao je na miševima ulogu endokanabinoida u vezi s vježbanjem. Usredotočio se na bitni endokanabinoidni receptor zvan CB1.

„Ako odstranimo ili blokiramo receptor CB1, miš će trčati manje nego prije“, veli Chaouloff. „To bi moglo značiti da su endokanabinoidi i taj receptor, kad je u normalnoj funkciji, odgovorni za motivaciju za akciju putem ugode“.

Endokanabinoidi su prirodna unutarnja „droga“, koja stvara ugodu i daje motivaciju da se upustimo u napore. Kod nekih redovnih vježbača, stanka u vježbanju i posljedična obustava proizvodnje endokanabinoida dovodi do apstinencijske krize, koja sadrži elemente depresije i anksioznosti. Najbolji su „lijek“ za apstinenciju od endokanabinoida – nove doze vježbanja. To je ovisnost neke vrste, ali bolje je biti ovisan o sportu nego o kokainu, klađenju i opasnim aktivnostima.

Dugoročne koristi po psihu

Koristi trčanja i drugih oblika vježbanja po mentalno zdravlje ne prestaju po završetku treninga. Redovno vježbanje ublažava depresiju, pokazalo je nekoliko studija. 

„Vježbanje ima dramatičan antidepresivan učinak“, napominje Linden. „Ono umanjuje reakciju mozga na fizički i emocionalni stres“.

Redovito kardiovaskularno vježbanje može potaknuti rast novih krvnih žila u mozgu i stvarati nove živčane stanice u određenim dijelovima mozga putem procesa nazvanog neurogeneza. Štoviše, hipokampus – dio mozga povezan s pamćenjem i učenjem – povećao se kod redovitih vježbača. To dovodi do općeg poboljšanja u mentalnim sposobnostima i do sprječavanja kognitivnog propadanja.

„Vježbanje je najbolja stvar koju možete učiniti kako biste usporili pad u kognitivnim sposobnostima kod normalnog starenja i ostvarili širok spektar drugih blagodati“, zaključuje Linden.