U odgoju je važno biti dosljedan

Važno je da su roditelji dosljedni u odgoju jer time djeci šalju poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati. Odgoj treba biti prilagođen razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu roditelj treba prepoznati i razumjeti djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije.

Naredbe i postavljanje granica

Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece te na motivaciji za poželjnim ponašanjima.

U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo, roditelj treba djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponuditi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili zamjenu za traženo. Ako roditelj popusti, pa dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje češće pojavljivati.

Još je važnije djetetu unaprijed objasniti koje ponašanje se od njega očekuje i to čim jasnije i detaljnije kako bi razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. Dijete treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno, odnosno neprikladno. Tako postavljanjem granica u odgoju izbjegavamo nastanak problema jer ih postavljamo unaprijed, prije nego što problem nastane.

Prijetnje, kao i ucjene, uvrede i ponižavanje djeteta ukazuju na moć odraslih odnosno na bezvrijednost i nesposobnost djeteta. Samo zato što je u jednom trenutku neka metoda uspješna i pomaže roditelju kontrolirati djetetovo ponašanje, ne znači da je dobra za dijete ili da će uvijek „upaliti”.

Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija

Postoje mnogi postupci u odgoju kojima djeca uče razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Jedan od najmoćnijih je nagrađivanje, pogotovo u obliku pohvala i privilegija (podrazumijeva omogućavanje djetetu nečeg što ga veseli, poput duljeg gledanja televizije). Negativne posljedice mogu biti izostanak privilegije.

Dijete se ne smije kažnjavati tako da mu se uskraćuju temeljne potrebe poput hrane, sigurnosti ili ljubavi, niti ga se smije fizički kažnjavati. No, treba ga nagrađivati kada promijeni nešto u svojem neprimjerenom ponašanju, a dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru.

Zaključno

Ukratko, roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice odnosno pravila ponašanja te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti, odnosno pod kojim ih uvjetima mogu izgubiti.

Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece te na motivaciji za poželjnim ponašanjima.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba