ADIVA > Riječ farmaceuta

Upoznajte ADIVA ljekarnika, mag. pharm. Natalija Ptujec: lice s naslovnice novog ADIVA kataloga

„Moja ljekarna je ugodno i profesionalno mjesto gdje vlada dobra radna atmosfera. U mojoj ljekarni je sedam zaposlenih, od kojih svatko ima svoje zadatke, a najvažnije je da se kao tim dobro nadopunjujemo i svatko pomaže svakome kada je to potrebno. Ja se izdvajam po tome što sam uvijek nasmijana i kažu da nikad nemam loš dan jer kada dođem na posao, uvijek sam dobre volje.“

PREGLED SADRŽAJA
  1. Za početak i vama postavljamo nekoliko kratkih pitanja.
  2. Kratko predstavljanje (tko ste, koliko dugo ste ljekarnik, iz koje ljekarne dolazite)?
  3. Kako i kad ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje isto poziv kao što se smatra medicina?
  4. Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako vrijeme provodite?
  5. Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?
  6. Što volite, a što ne u svom poslu?
  7. Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?
  8. Ima li i vaša ljekarne anegdote? Ili pacijenti, biste li podijelili koju s nama?
  9. Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (naselje)?
  10. Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?
  11. Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li po vašem mišljenju u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?
  12. Što bi voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?
  13. Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenosti već i kod djece?
  14. Je li trenutan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?
  15. Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?
  16. Što biste savjetovali svojim pacijentima?
  17. I za kraj, najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

U rubrici „Riječ farmaceuta“ nastavljamo sa serijom intervjua s našim ADIVA ljekarnicima koji uvijek stoje na raspolaganju pacijentima svojim stručnim savjetima. Ovoga puta upoznajemo magistru farmacije Natalija Ptujec, iz ljekarne Roberta Pernar.

Natalija je još s deset godina znala da želi postati ljekarnica. Danas, osam godina nakon što je zakoračila u svijet ljekarništva, kaže da svoj posao doživljava kao poziv. Najviše joj znači odnos s pacijentima i trenutak kada joj se vrate jer žele upravo njezin savjet.

Radi u Ljekarni Pernar u Zaprešiću, najstarijoj ljekarni u gradu, gdje s timom od sedam zaposlenih svakodnevno brine o pacijentima. Za nju je dobra ljekarna mjesto u kojem se ljudi osjećaju sigurno, znaju da će biti saslušani i da će dobiti stručan savjet kada im je najpotrebniji.

Upoznajte našeg ADIVA ljekarnika, magistru Nataliju Ptujec.

Za početak i vama postavljamo nekoliko kratkih pitanja.

Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?

Rad s pacijentima.

Najčešća rečenica/poštapalica vas kao ljekarnika?

Znači!!!

Što je najveći stres u ljekarni?

Nema stresa u ljekarni, (smiješak), kada ne mogu dobiti na telefon veledrogeriju, a želim pacijentu dati povratnu informaciju o dostupnosti proizvoda.

Pacijenti koji propitkuju ili „poslušni“ pacijenti?

Pacijenti koji propitkuju jer volim komunikaciju s pacijentima.

Kolači ili pršut?

Kolač!

Tamburaši/harmonika/klape?

Harmonika.

Skriveni talent?

Dobro čitam ljude.

Da niste ljekarnik što bi bili?

Televizijska voditeljica.

Što vas pacijenti smiju pitati? A što ne?

Sve informacije vezane za lijekove, dodatke prehrane i njihovu pravilnu primjenu, savjet ako im je potreban.

Ne smiju me pitati o mom privatnom životu.

Što biste s osvojenim jackpotom?

Otvorila svoju ljekarnu.

Kratko predstavljanje (tko ste, koliko dugo ste ljekarnik, iz koje ljekarne dolazite)?

Zovem se Natalija Ptujec. U ljekarni radim 8 godina i dolazim iz Ljekarne Pernar u Zaprešiću.

Kako i kad ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje isto poziv kao što se smatra medicina?

Ljekarnik sam htjela postati još od svoje desete godine. Smatram da je to isto poziv kao i medicina jer, ako voliš svoj posao kao što ga volim ja, komunikacija s pacijentima i druge obaveze u ljekarni nisu ti problem. Pacijenti to osjete i vide.

Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako vrijeme provodite?

Ja sam privatno skromna osoba koja se ne voli isticati. Volim guštati na kavi i pročitati dobru knjigu, a ne volim dvolične ljude. Svoje slobodno vrijeme volim provoditi s obitelji, prijateljima i kumovima.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

Moj radni dan je točno takav kakav sam zamišljala.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Na svom poslu najviše volim kada mi se pacijent vrati i želi da dođe baš na moju recepturu jer tada osjećam da dobro radim svoj posao. Ne volim kada se stvara nervoza zbog veće količine robe kada dođe u ljekarnu.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?

Moja ljekarna je ugodno i profesionalno mjesto gdje vlada dobra radna atmosfera. U mojoj ljekarni je sedam zaposlenih, od kojih svatko ima svoje zadatke, a najvažnije je da se kao tim dobro nadopunjujemo i svatko pomaže svakome kada je to potrebno. Ja se izdvajam po tome što sam uvijek nasmijana i kažu da nikad nemam loš dan jer kada dođem na posao, uvijek sam dobre volje.

Ima li i vaša ljekarne anegdote? Ili pacijenti, biste li podijelili koju s nama?

Jedan pacijent je došao po tablete za glavu, ali ne zna kako se zovu. Ja sam otvorila ladicu s analgeticima i čitam po redu, na što on odgovara: „Ne, nisu nijedne.“ A ja kažem: „Vama treba Ginko za bolje pamćenje.“ A on kaže da su to te tablete koje njemu trebaju.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (naselje)?

Moja ljekarna je najstarija ljekarna u Zaprešiću. Pacijenti koji dolaze k nama vraćaju se zbog toga što osjećaju sigurnost i znaju da će dobiti pravi savjet koji im je potreban u datom trenutku.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Da. Smatram da jesmo jer se, za početak, pacijenti ne trebaju naručivati da bi došli u ljekarnu. Također smatram da za svakog pacijenta izdvojimo vrijeme koje mu je potrebno, osobito kada im liječnici nisu dostupni.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li po vašem mišljenju u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?

Neki pacijenti brinu dovoljno o svom zdravlju, a neki, nažalost, ne, neovisno o starosti pacijenta. Starije osobe traže pomoć kada se već pojave problemi koji su teže rješivi ili se prekasno jave liječnicima jer misle da će proći samo od sebe. U Hrvatskoj je potrošnja lijekova svakako prekomjerna, posebno antibiotika, jer pacijenti bi sve htjeli riješiti odmah antibiotikom.

Što bi voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Kod pacijenata bih htjela promijeniti njihovu nervozu u nekim trenucima. Htjela bih da nauče da je svatko tko je došao u ljekarnu sigurno došao s razlogom ili mu treba savjet stručne osobe i da se ponekad neke stvari ne mogu odraditi u dvije minute.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenosti već i kod djece?

Smatram da djeca ne znaju dovoljno o farmaciji i da je zdravstvena pismenost kod djece potrebna.

Je li trenutan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Da, smatram da jest jer je građanima omogućena široka zdravstvena zaštita, a HZZO pokriva veliku količinu lijekova preko osnovne i dopunske liste. Otkad su uvedeni e-recepti, pacijenti ne trebaju ići do liječnika, već svoju redovnu terapiju mogu naručiti telefonom ili e-mailom i time se izbjegavaju nepotrebne gužve kod liječnika.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?

Mijenjala bih to da se manje čeka na preglede i povećala broj zdravstvenih radnika. Možemo se žaliti, ali ni u drugim zemljama nije sve bajno. Sve to ima svoje prednosti i mane.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Svojim pacijentima savjetovala bih da svoju terapiju uzimaju redovito i prema preporuci liječnika, da ne doziraju svoje lijekove na svoju ruku te da brinu o svom zdravlju na najbolji mogući način. Da se dovoljno kreću, piju dovoljno tekućine te redovito odlaze na sistematske preglede.

I za kraj, najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

Moraju zapamtiti kako pravilno uzimati svoju terapiju i da, ako im nešto nije jasno, trebaju pitati da im se ponovi ako nisu zapamtili.