Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiMože li organizam „zapamtiti“ lijek?
Kada kažemo da je naš organizam „zapamtio“ neki lijek, zapravo mislimo na nekoliko različitih procesa koji se mogu razviti nakon ponovljenog uzimanja lijeka. Među njima su adaptacija, tolerancija, ovisnost i alergijska reakcija, a svaki od tih procesa ima drugačiji mehanizam.
Kako se organizam prilagođava lijeku?
Naše tijelo može „pamtiti“ lijek na staničnoj i bihevioralnoj razini. Adaptacija na lijek predstavlja prilagodbu organizma na novu tvar koju unosimo u tijelo i najčešće je povezujemo s promjenama koje se mogu pojaviti tijekom liječenja, uključujući nuspojave.
Nuspojave su nam poznate. Blage nuspojave često se javljaju na početku uzimanja lijeka i najčešće su prolazne. To mogu biti glavobolja, mučnina ili umor. Kod nekih lijekova takve se tegobe smanjuju ili nestaju nakon jednog do tri tjedna uzimanja.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Što je tolerancija na lijek?
Tolerancija je također oblik prilagodbe organizma, ali se odnosi na smanjenje željenog učinka lijeka. To znači da ista doza lijeka s vremenom može imati slabiji učinak, pa je za postizanje jednakog učinka potrebna veća doza.
Tolerancija se može razviti kroz nekoliko različitih mehanizama. Oni uključuju promjene osjetljivosti receptora, prilagodbu metabolizma lijeka ili promjene u oslobađanju kemijskih tvari, odnosno neurotransmitora, u mozgu.
Receptori su strukture koje prepoznaju određene tvari i na koje se lijek može vezati kako bi ostvario svoj učinak. Pri stalnom unosu nekih lijekova receptori mogu postati manje osjetljivi, odnosno njihov odgovor na lijek može oslabjeti. U nekim slučajevima može se promijeniti i njihov broj, zbog čega je za postizanje jednakog učinka potrebna veća doza lijeka.
Tolerancija na lijekove protiv bolova
Na ovakav način može se razviti tolerancija na određene lijekove protiv bolova, prvenstveno na snažne opioidne analgetike poput morfija. Morfij se koristi za ublažavanje jakih akutnih bolova, primjerice nakon opsežnih trauma ili opeklina, kao i kroničnih bolova, među ostalim u palijativnoj skrbi oboljelih od raka.
Kod dugotrajne primjene opioida može se razviti tolerancija, zbog čega su za postizanje istog analgetskog učinka s vremenom ponekad potrebne veće doze. Važno je naglasiti da se doza takvih lijekova nikada ne bi trebala samostalno povećavati, već isključivo prema uputi liječnika.
Slične promjene mogu se pojaviti i kod nekih lijekova za astmu iz skupine beta-agonista, koji djeluju tako da šire dišne putove. Kod dugotrajne primjene može doći do smanjenja osjetljivosti receptora, zbog čega lijek može imati slabiji učinak.
Kako metabolizam lijeka utječe na toleranciju?
Enzimsku adaptaciju stručno opisujemo pojmom indukcije enzima. Ponavljani unos nekih lijekova može potaknuti veću proizvodnju enzima koji sudjeluju u njihovoj razgradnji. Zbog brže razgradnje lijek se kraće zadržava u organizmu i može postati manje učinkovit.
Tolerancija može biti stečena, što znači da se razvija na određeni lijek, ili unakrsna, kada se smanjena osjetljivost javlja i na druge lijekove slične kemijske strukture ili djelovanja.
Primjer su lijekovi iz skupine nitrata, poput nitroglicerina, koji se koriste kod angine pektoris za širenje krvnih žila i ublažavanje simptoma. Kako bi se smanjio rizik od razvoja tolerancije, terapija se primjenjuje uz odgovarajuće intervale bez lijeka. Kod osoba koje koriste nitroglicerin u obliku transdermalnih flastera, liječnik može preporučiti razdoblje bez flastera, najčešće tijekom noći, ovisno o terapijskom režimu.
Ovisnost nije isto što i tolerancija
Ovisnost je pojam koji se često povezuje s drogama, no može se razviti i kod nekih lijekova. Ovisnost može biti tjelesna i psihološka, a važno je razlikovati je od tolerancije.
Kod tjelesne ovisnosti nakon naglog prestanka uzimanja lijeka mogu se pojaviti različite neugodne reakcije, odnosno simptomi ustezanja. Psihološka ovisnost povezana je s jakom potrebom za uzimanjem lijeka, primjerice zbog želje za ugodom ili straha od prestanka liječenja.
Tjelesna ovisnost može se razviti kod nekih lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav, kao i kod opioidnih analgetika. Strah od prestanka uzimanja lijeka, odnosno strah od ponovne pojave simptoma bolesti čest je kod primjene lijekova protiv bolova ili lijekova koji se koriste u liječenju poremećaja pozornosti s hiperaktivnosti (ADHD). Primjerice, osoba može biti uvjerena da bez lijeka neće moći normalno funkcionirati.
Zbog toga se pojedini lijekovi ne smiju naglo prekidati, nego se doza prema potrebi postupno smanjuje prema uputi liječnika.
Kako nastaje alergija na lijek?
Alergijska reakcija na lijek povezana je s imunosnom memorijom. Pri prvom kontaktu s određenom tvari imunosni sustav može razviti preosjetljivost. Pri ponovnom kontaktu može je brzo prepoznati i pokrenuti alergijsku reakciju.
Alergijske reakcije mogu se javiti kod različitih lijekova, među kojima su i antibiotici. Kod određenih skupina antibiotika postoji mogućnost unakrsne alergijske reakcije s drugim lijekovima slične strukture. Upravo je zato važno liječniku uvijek reći jeste li ranije imali alergijsku reakciju na neki lijek i kako je ona izgledala.
Što znači kada organizam „pamti“ lijek?
Organizam doista može na određeni način „zapamtiti“ lijek, ali ne postoji samo jedan oblik takvog pamćenja. Tolerancija, prilagodba, ovisnost i alergijska reakcija različiti su procesi koji nastaju različitim mehanizmima.
Zato promjena učinka lijeka nakon duljeg uzimanja ne znači nužno da je osoba razvila ovisnost. Jednako tako, alergijska reakcija nije isto što i nuspojava ili tolerancija. Razumijevanje tih razlika važno je kako bi se lijekovi uzimali sigurno i kako bi se izbjeglo njihovo samostalno povećavanje ili naglo prekidanje terapije.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.