Dijagnoza pretilosti je preduvjet za terapiju lijekovima

Prekomjerno masno tkivo je neželjeno stanje suvremenog čovjeka koje dovodi do pretilosti, odnosno debljine. Debljina je danas jedan od vodećih javnozdravstvenih problema i osim što je sama karakterizirana kao bolest, donosi značajno povećane rizike za razvoj brojnih drugih bolesti. To su prvenstveno metaboličke bolesti: dijabetes tip 2, razne bolesti povišenih masnoća u krvi (dislipidemije), povišeni krvni tlak te bolesti povezane s degenerativnim promjenama mišićno-koštanog sustava ili pak stresna inkontinencija. Veća pojavnost nekih oblika karcinoma dojke, maternice, debelog crijeva i prostate također se povezuje s debljinom. 

Debljina kao bolest 

Debljina jest bolest i odavno je prestala biti „stanje slabosti prema hrani“. Naime, jednom kad osoba nakupi prekomjernu tjelesnu masu s viškom masnog tkiva, ono zapravo postaje endokrini organ koji luči brojne tvari koje se ponašaju poput hormona. Pritom je posebno važno nakupljanje visceralnog masnog tkiva. Ono se nalazi u trupu i oblaže jetru, gušteraču, bubrege, crijeva i srce te sintetizira hormone, adipokine i lipokine, koji sudjeluju u regulaciji metabolizma, homeostazi glukoze i uzrokuju kroničnu upalu organizma. Time dovode do razvoja drugih pridruženih bolesti.  

Stručnjaci se slažu da treba razlikovati pretkliničku i kliničku pretilost. Pretklinička je ona u kojoj se još nisu razvile pridružene bolesti, a klinička je u kojoj osobe najčešće boluju i od dijabetesa tip 2, hipertenzije, artritisa, depresije i drugih stanja povezanih s debljinom.  

ITM (BMI) nije dovoljan za dijagnozu 

Unatrag nekoliko godina glavna mjera za dijagnozu prekomjerne tjelesne mase, odnosno debljinu, jest bio ITM (indeks tjelesne mase, poznatiji kao BMI prema engleskoj kratici). 

ITM predstavlja procjenu uhranjenosti i računa se iz omjera tjelesne mase i kvadrata visine osobe. Za Europljane su vrijednosti preporučenog ITM-a iste za oba spola i kreću se za odrasle u rasponu od 18,5 do 24,9 kg/m2. Vrijednosti od 25,0 – 29,9 predstavljaju prekomjernu tjelesnu masu, a one više od 30,0 pretilost. Pretilost se još dijeli u tri stupnja. 

Međutim, ITM pokazuje samo da postoji problem s preuhranjenošću i da je krajnje vrijeme za poduzimanje ozbiljnih mjera za zaštitu zdravlja. On ne pokazuje raspodjelu masnog tkiva i visceralnu pretilost odnosno abdominalno nakupljanje masti. 

Opseg struka i mjerenje masnog tkiva 

Zato je za ispravno postavljanje dijagnoze debljine nužno razlikovati nemasnu i masnu tjelesnu masu te raspodjelu masti u tijelu, pa se kao dodatni dijagnostički kriteriji uzimaju opseg struka i mjerenje masnog tkiva. Ako je opseg struka veći od 94 cm kod muškaraca i 80 cm kod žena, smatra se da je razvijena visceralna pretilost. 

Mjerenje masnog tkiva može se obavljati različitim metodama – mjerenjem potkožne masti spravom nazvanom kaliper, podvodnim vaganjem i mjerenjem promjene volumena zraka u posebnoj komori. Najpreciznija metoda je slikanje dvostrukim niskoenergetskim rendgenskim zrakama, DEXA. 

Liječenje debljine 

Osim za postavljanje dijagnoze pretilosti, mjerenje visceralnog masnog tkiva nužno je i za određivanje terapije i lijekova za liječenje. Drastična promjena prehrambenih navika i uvođenje intenzivne tjelesne aktivnosti mogu pomoći kod ograničenog broja zdravih i mladih ljudi. 

No kod osoba koje su starije dobi ili imaju druge bolesti, promjena prehrane i tjelesna aktivnost moraju biti prilagođene njihovom stanju i nerijetko nisu dovoljni za dostatno mršavljenje. Takve osobe se mogu liječiti i lijekovima iz skupine agonista GLP-1, kao što su semaglutid i tirzepatid, ali tek nakon pouzdanog postavljanja dijagnoze i uz nadzor liječnika internista ili endokrinologa. Ove lijekove ne bi trebale uzimate osobe koje nemaju dokazanu pretilost i povišeni rizik ili već prisutne pridružene bolesti.