Zašto je važno procijeniti nutritivni status?

Nutritivni status ili status uhranjenosti ukazuje na to u kojoj su mjeri zadovoljene prehrambene potrebe pojedine osobe te postoji li bilo kakav nutritivni disbalans poput:

• pothranjenosti,
• pretilosti,
• nedostatka pojedinih hranjivih tvari,
• promjena u sastavu tijela ili načinu prehrane.

Nutritivni status definiran je nizom međusobno povezanih čimbenika, a utvrđuje se sintezom informacija prikupljenih različitim metodama. Metode za procjenu pojedinih sastavnica nutritivnog statusa dijele se na antropometrijske, dijetetičke i biokemijske metode te klinički pregled.

Važan u svakom koraku, od liječenja do praćenja oporavka

Prilikom pristupanja procjeni nutritivnog statusa bolesnika prvotno se provodi kratki probir uz pomoć neke od validiranih kliničkih anketnih metoda, a potom se kod onih bolesnika kod kojih je prepoznat nutritivni rizik provodi sveobuhvatna opsežna procjena nutritivnog statusa.

Svrha probira i procjene je otkriti pothranjenost, preuhranjenost ili bilo koji drugi nutritivni disbalans, a potom, ako je potrebno, definirati vrstu nutritivne intervencije koja je optimalna za pojedinog pacijenta. Ishod specifične nutritivne intervencije treba biti usmjeren na prevenciju i poboljšanje gubitka tjelesne ili mentalne funkcije, smanjenje broja komplikacija vezanih uz bolest ili njezino liječenje, skraćenje vremena liječenja i oporavka te smanjenje troškova za zdravstveni sustav.

Uzmemo li sve navedene činjenice u obzir, jasno je da je nutritivni status važan čimbenik koji utječe na ishod i oporavak od bolesti ili ozljede, ali isto tako se paradoksalno često zanemaruje. Njegovo redovito praćenje može olakšati dijagnostiku i procjenu težine bolesti te omogućiti uspješnije liječenje. Stoga se treba provesti kod svakog bolesnika prilikom zaprimanja u bolnicu i ponavljati periodično ovisno o kliničkom tijeku.

Određivanje nutritivnog statusa važno je i za zdrave osobe, a posebno je bitno praćenje nutritivnog statusa tijekom dojenaštva, djetinjstva i adolescencije, kao i u populaciji starije dobi jer je često povezan sa zdravstvenim statusom.

Što je nutritivna anamneza?

Nutritivna anamneza obuhvaća:

• određivanje prehrambenih navika bolesnika,
• uvid u relevantne kliničke podatke i povijest bolesti te
• mjerenje odabranih antropometrijskih i biokemijskih parametara koji objektivno odražavaju nutritivni status organizma.

Kakvoća prehrane i prehrambenih navika određuje se dijetetičkim metodama koje služe za procjenu energijskog unosa te unosa makronutrijenata i mikronutrijenata, kao i za utvrđivanje prehrambenih navika i ponašanja. Dijetetičke metode koje se u te svrhe primjenjuju najčešće su dnevnik prehrane, 24-satno prisjećanje, upitnik o učestalosti unosa namirnica te intervju o prehrambenim navikama.

Mjerenje antropometrijskih parametara obično se odnosi na tjelesnu masu i visinu, indeks tjelesne mase, debljinu kožnog nabora i obujam nadlaktice te mjerenje opsega struka i bokova. Biokemijski parametri koji se najčešće određuju jesu kompletna krvna slika, opća biokemija, lipidogram, hepatogram, ukupni proteini te odabrani vitamini i mineralne tvari u krvi.

Uzimanje nutritivne anamneze u praksi podrazumijeva inicijalni razgovor s bolesnikom koji traje najmanje 30 do 40 minuta kako bi se prikupili svi potrebni anamnestički podaci i dale osnovne smjernice za promjene koje treba uvesti u prehranu.

Plan prehrane i primjenu dodataka prehrani potrebno je uskladiti s farmakoterapijom i prilagoditi individualno za svakog bolesnika. Nakon toga, potrebno je dogovoriti i periodične kontrolne preglede koji se obično održavaju jednom mjesečno, a obuhvaćaju motrenje promjena antropometrijskih parametara i uspješnost implementacije i provođenja propisanog plana prehrane.

Izračunajte svoj indeks tjelesne mase

Prvi korak koji svatko od nas može napraviti samostalno je pratiti vlastitu tjelesnu masu i izračunati indeks tjelesne mase koji se računa tako da se tjelesna masa u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. U tablici 1. prikazane su vrijednosti i legenda koja ukazuje na stupanj uhranjenosti ovisno o vrijednosti indeksa tjelesne mase (ITM). Ipak, treba imati na umu da ITM nije dovoljan parametar i uvijek ga treba razmatrati u okviru cjelovitog pristupa pojedinoj osobi.

Prilikom određivanja nutritivnog statusa i nutricionističkog savjetovanja koriste se specijalne vage koje, osim mjerenja tjelesne mase, daju uvid i u sastav tijela. Primjena takvih vaga koje se temelje na metodi bioelektrične impedancije, omogućuje mjerenje postotka masnog tkiva, postotka mišićnog tkiva te količine masnog tkiva, posebice onoga koji se zadržava u trbušnom području tijela (visceralna mast).

Nadalje, određuje se količina energije i nutrijenata potrebna za održavanje osnovnih funkcija organizma te se, uzimajući u obzir dodatne informacije o provođenju tjelesne aktivnosti, procjenjuje ukupna energijska potrošnja tijekom cijeloga dana.

Zahvaljujući dobivenim parametrima te dodatnim bitnim informacijama dobivenih uzimanjem nutritivne anamneze i uvidom u medicinsku anamnezu, nutricionisti preporučuju personalizirani plan prehrane i suplementacije, bilo da se radi o zdravim osobama ili o bolesnicima.

Tablica 1. Vrijednosti ITM-a i stupanj uhranjenosti