Zlatne godine: prehrambene smjernice za seniore

Kao rezultat normalnog procesa starenja, tijelo podliježe određenim promjenama koje utječu na prehrambene potrebe i navike. Proces starenja povezan je s progresivnim slabljenjem funkcija niza organskih sustava u tijelu, što se može odraziti na apsorpciju, transport, metabolizam i izlučivanje prehrambenih tvari. Dolazi do promjena u sastavu tijela, slabe osjetila mirisa i okusa te je slabije izražen osjećaj žeđi. Stoga se u osoba starije dobi mogu razviti različiti prehrambeni poremećaji, od klasičnih nedostataka i pothranjenosti (malnutricije) do danas još češće pretilosti praćene gubitkom mišićne mase i nedostatnim unosom hranjivih tvari.

Vrlo je važno prehranu prilagoditi funkcionalnom statusu starije osobe i pritom obratiti pažnju na status zubala, odnosno mogućnost žvakanja hrane, kao i prisutnost različitih bolesti, stanja i simptoma, primjene lijekova te na socioekonomski status.

Djelomično smanjenje kalorijskog unosa

Uvriježeno je mišljenje da se metabolizam usporava starenjem. Točnije je reći da se starenjem smanjuje udio nemasne tjelesne mase, a raste udio masnog tkiva. Budući da niži udio nemasne ili mišićne mase troši manje energije, starijim se osobama preporučuje nešto niži kalorijski unos, posebice ako je stupanj tjelesne aktivnosti nizak. Ipak, treba imati na umu da redovita tjelesna aktivnost može značajno poboljšati zdravstveni status pojedinca, a dovoljno je šezdeset minuta umjerene tjelesne aktivnosti dnevno.

Dovoljno tekućine i prehrambena vlakna

Osobe starije dobi trebale bi posebno paziti na prevenciju dehidracije i redovito unositi osam čaša vode, čaja ili drugih bezalkoholnih i beskofeinskih napitaka dnevno.

Temelj prehrane trebaju činiti raznovrsne cjelovite žitarice (zob, heljda, proso, kukuruzna krupica, raž, ječam) koje su dobar izvor prehrambenih vlakana. Prehrambena vlakna su neobično važna za održanje zdravlja probavnog sustava, prevenciju konstipacije te regulaciju masnoća i šećera u krvi. Voće i povrće treba konzumirati prema pravilu 5+, odnosno pet ili više obroka povrća i voća dnevno, i to raznobojnog i raznolikog.

Mliječno i mesno

Preporuka je da dnevno treba unijeti dva do tri obroka iz skupine mlijeka i mliječnih proizvoda, s posebnim naglaskom na fermentirane mliječne proizvode, te dva obroka iz skupine mesa i zamjena za meso. Odgovarajući unos proteina važan je kod osoba starije dobi zbog održanja mišićne mase, funkcije imunosnog sustava i cijeljenja rana.

Unos vitamina i minerala

Energetski unos niži je u starijih osoba, no unos vitamina i minerala trebao bi biti jednak unosu osoba zrele dobi. Stoga su osobe starije dobi podložnije nedostatku nekih nutrijenata što dodatno pogoršava određena kronična stanja ili bolesti. U prehranu je uputno uključiti dodatne količine kalcija, vitamina D i vitamina B12.

Veliki značaj pridaje se i povišenom unosu antioksidansa, odnosno vitamina A, C i E te brojnih korisnih biljnih kemikalija porijeklom iz povrća, voća, orašastih plodova, sjemenki i cjelovitih žitarica.

Koje prehrambene navike poticati, a koje zaboraviti

Preporuke i znanstvene spoznaje su jedno, a stvarnost je sasvim drugačija kad je riječ o prehrambenim navikama osoba starije dobi. One su često oblikovane preferencijama, socijalnim statusom i općenito životnim okolnostima.

• Osobe starije dobi često odabiru mekanu hranu bogatu ugljikohidratima i mastima poput tijesta, valjušaka, krumpira, kruha, knedli i štrukli, što nije poželjno kao temelj svakodnevne prehrane.
• S druge strane, variva često prijaju osobama starije dobi, pa tu naviku treba poticati i prilagođavati recepture energijskim potrebama tako da sadrže manje masnoća i masnih komada mesa. Razna variva od korjenastog i lisnatog povrća te mahunarki treba pripremati i konzumirati svakodnevno, kao i guste povrtne juhe i raznovrsne piree.
• Temelj unosa masti u prehrani trebaju biti hladno prešana biljna ulja, posebice maslinovo, bućino i repičino ulje.
• Meso se može uklopiti u prehranu povremeno, poželjno kuhano ili u obliku laganijih gulaša, a konzumaciju ribe treba poticati što više.
• Jutarnji obroci mogu se dodatno prilagoditi korištenjem cjelovitih krupica i griza od različitih vrsta žitarica te žitnih kaša (zobene, kukuruzne, prosene).
• Slastice i industrijski prerađene proizvode bogate mastima, soli i šećerom treba značajno ograničiti u prehrani osoba starije dobi.

Važnost redovite procjene nutritivnog statusa

Kao što je već spomenuto, starenje uzrokuje brojne tjelesne i psihološke promjene koje mogu utjecati na nutritivne potrebe i nutritivan status. Gubitak okusa, mirisa, oslabljen vid te gubitak funkcionalnog statusa vrlo su česti u starijih osoba. Navedene promjene mogu uzrokovati smanjen unos hrane, slabo prepoznavanje hrane te nesposobnost samostalnog hranjenja.

Prisustvo kroničnih bolesti te uzimanje lijekova može uzrokovati neravnotežu između potrebe za nutrijentima i prehrambenog unosa, što vodi k nastanku malnutricije, odnosno lošeg statusa uhranjenosti.

Malnutricija i sarkopenija (gubitak mišićne snage i mase) često se javljaju u osoba starije dobi koje su hospitalizirane ili su smještene u institucijama. Takav loš nutritivni status povećava pobol i smrtnost te negativno utječe na svakodnevne aktivnosti, funkcije i kvalitetu života. Stoga redovita procjena nutritivnog statusa čini bitan dio zdravstvene skrbi za osobe starije dobi. Procjenu treba vršiti i kod zdravih osoba starije dobi jednom godišnje, a kod osoba koje su hospitalizirane ili imaju kronične bolesti procjena se provodi učestalo.

Utvrđivanje malnutricije i pacijenata u riziku

Zdravstveni djelatnici uključeni u skrb o osobama starije dobi trebaju identificirati pacijente u nutritivnom riziku. Preporučena metoda za brzi probir bolesnika u nutritivnom riziku koja se implementira u rutinski rad kada je riječ o hospitaliziranim bolesnicima je NRS2002 (Nutrition Risk Screening 2002). Riječ je o metodi koja je potvrđena u kliničkim uvjetima. Tu jednostavnu metodu sastavljenu od dvije cjeline preporučuje Europsko društvu za kliničku prehranu (ESPEN).

Prva četiri pitanja odnose se na BMI:

• je li BMI < 20,5 kg/m2,
• je li bolesnik izgubio na tjelesnoj masi u posljednja tri mjeseca,
• unosi li bolesnik manje hrane u posljednja dva tjedna te
• je li bolesnik akutno bolestan.

Ako je odgovor na bilo koje od ta četiri pitanja potvrdan, nastavlja se s drugom fazom procjene koja detaljnije razmatra postotak izgubljene tjelesne mase i težinu bolesti.

Na temelju svih sakupljenih podataka, bolesnik se klasificira kao izložen nutritivnom riziku ili se preporučuje tjedno praćenje nutritivnog statusa bolesnika.

Teška proteinsko-energetska malnutricija nalazi se u:

• 4-10% starijih osoba koje žive kod kuće,
• 15-38% onih koji žive u domovima za starije te
• 30-70% hospitaliziranih starijih pacijenata.

Naglasak na ključnim nutrijentima

Iz visoke stope malnutricije u gerijatrijskoj populaciji, proizlazi i povećana potreba za osiguravanjem adekvatne nutritivne potpore, uz naglasak na nekim ključnim nutrijentima poput visokovrijednih proteina, vitamina D i B skupine, omega-3 masnih kiselina te specifičnih supstrata s prirodnim anaboličkim djelovanjem poput leucina i beta-hidroksi beta-metil butirata (HMB) koji se nazivaju farmakonutrijentima.

U svrhu dodatnog unosa energije i proteina te spomenutih farmakonutrijenata, za one bolesnike kojima se to potrebno propisuju se enteralni pripravci koji se primjenjuju oralnim putem, a koriste se pod nadzorom liječnika.