Rizici istovremenog uzimanja više lijekova

Suvremeni način života ima za posljedicu mnoge zdravstvene probleme, a uglavnom su to kronične bolesti: visok krvni tlak, šećerna bolest, problemi s mišićno-koštanim sustavom te bolesti srca i krvožilnog sustava.

Starije osobe pritom nerijetko istovremeno boluju i od nekoliko bolesti, pa problem nastaje kada, posjećujući više specijalista, od svakoga dobiju preporuku za uzimanje po nekoliko lijekova. Ponekad jedna osoba uzima čak i do deset lijekova istovremeno, što višestruko povećava mogućnost nastanka nuspojava i interakcija. No, prisutnost više bolesti i traži višestruku terapiju, pa je važno odabrati racionalnu terapiju kako bi se postigao povoljan zajednički učinak. U idealnim uvjetima bolesnik ne bi trebao uzimati više od tri lijeka istovremeno, ali budući da je to ponekad nemoguće, treba težiti tome da taj broj bude što manji, tj. da ne bude više od pet do šest lijekova.

Što je polipragmazija?

Pojmom polipragmazija (grč.) označava se neopravdana i nepotrebna istodobna uporaba više lijekova pri čemu se ne vodi briga o mogućim međudjelovanjima takvih kombinacija, što za posljedicu može imati opasne nuspojave.

Na propisivanje lijekova kod nas često utječu i želje bolesnika koje se ne podudaraju s medicinskim potrebama, pa liječnici pod pritiskom pacijenata ponekad propisuju i lijekove koji baš i nisu neophodni. Osim toga, mnoštvo zaštićenih imena istovrsnih (generičkih) lijekova dovodi do zbrke i nesnalaženja i kod liječnika i kod pacijenata, pa može doći do pogreške.

Uloga farmakologa

U slučaju problema s mnogo lijekova koje bi istovremeno morali propisati (po preporuci nekoliko specijalista kojima su uputili bolesnika) liječnici obiteljske medicine imaju mogućnost uputiti pacijenta u Ambulantu za farmakoterapiju u KBC-u Zagreb (Rebro).

Ondje će stručnjak za lijekove, klinički farmakolog, poštujući principe racionalne farmakoterapije, predložiti terapijsku opciju sagledavajući potrebe bolesnika i opravdanost primjene pojedinih lijekova, uz nastojanje da se interakcije i nuspojave svedu na minimum.

Zašto su starije osobe pod većim rizikom?

Do polipragmazije najčešće dolazi kod populacije starije dobi jer, kao što je već spomenuto, češće boluju od kroničnih bolesti pa uzimaju više lijekova.

I sama specifičnost starijeg organizma pogoduje pojavi nuspojava lijekova. Starenje sa sobom nosi promjene u radu mnogih organskih sustava, npr. smanjenu funkciju srca, pluća, bubrega, mozga, degenerativne promjene zglobova i slično. Stoga se mijenja farmakokinetika, tj. procesi koji se zbivaju s lijekom nakon što je on unesen u organizam. Apsorpcija lijeka se smanjuje, mijenja se i raspodjela lijeka, metabolizam te izlučivanje lijeka iz tijela. Sve to treba uzeti u obzir prilikom propisivanja lijekova starijim bolesnicima; potrebno je individualizirati farmakoterapiju uz pažljivo određivanje doze.

Kod polipragmazije također češće dolazi do nepravilnog uzimanja lijekova. Velika količina propisanih lijekova i raspored uzimanja zbunjuje pacijenta pa su moguće pogreške. Dobro je pripremiti tjednu terapiju u praktične dozatore, sa pretincima u koje se po danima poslože lijekovi koji se uzimaju ujutro, u podne, navečer i prije spavanja.

Ne odlučujte sami o terapiji

Neki pacijenti veliki broj propisanih lijekova pokušavaju riješiti sami, tako da prestanu uzimati određene lijekove prema vlastitom nahođenju. To je vrlo opasno jer se često dogodi da ukinu one najvažnije, a nastave uzimati one manje važne lijekove bez kojih bi mogli.

Zaključno

Propisivanje lijekova, pogotovo kod bolesnika koji boluju od više bolesti, ozbiljan je i odgovoran posao gdje se bolesnika treba promatrati u cijelosti, ne samo kroz pojedinačni organ ili organski sustav koji je obolio. Neopravdano propisivanje više lijekova bez sigurno prisutne indikacije i s malo vjerojatnosti da će bolesnik provoditi terapiju kako treba (što se tiče načina uzimanja, doze, učestalosti uzimanja, duljine trajanja terapije) neće donijeti očekivane rezultate.

Šteta od polipragmazije je narušavanje zdravlja korisnika, ali i neracionalno trošenje ionako ograničenih sredstava za zdravstvo.