Pojačani unos joda rijetko je opravdan: jodirana sol dovoljan je „dodatak prehrani“

Jod je ključan element za pravilnu funkciju štitnjače. Jedna od glavnih funkcija štitnjače je akumulacija i organifikacija joda, čime se ugrađuje u molekularni sastav hormona štitnjače. Periferni hormoni štitnjače, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) i u svom imenu označavaju broj atoma joda koji čine hormonalni molekularni sastav.

Specifičnost štitnjače kao organa jest da jedina u organizmu ima sposobnost koncentriranja joda. Iznimku od navedenog čini sposobnost nakupljanja joda kod dojilja i njegovo izlučivanje čime se ostvaruje opskrba dojenčadi potrebnim količinama joda.

O jodu i posljedice njegova deficita

Jod je kemijski element iz skupine halogenih elemenata periodnog sustava i kao takav je vrlo reaktivan u svom elementarnom obliku. Rijedak je u tlu i zemljinoj kori, a nešto više koncentracije joda nalazimo u morskoj vodi.

Geološki procesi unatrag nekoliko milijuna godina doveli su do ispiranja joda iz tla, što je dovodilo do nedostatnog unosa joda, posebice u kontinentalnim predjelima. Nedostatan unos joda, s obzirom na njegovu metaboličku ulogu, dovodi do smanjenja sinteze hormona štitnjače.

Kod blažeg deficita naš organizam uspijeva nadoknaditi nedostatno stvaranje hormona kroz pojačanje stvaranja tireostimulacijskog hormona (TSH), hormona hipofize i glavnog regulatora funkcionalnog stanja štitnjače. Drugi mehanizam kompenzacije nedostatnog unosa joda jest rast volumena štitnjače, odnosno javlja se uvećana štitnjača ili guša, a u literaturi se još susreće i pojam struma.

Guša je do prije 70-ak godina bila raširena u mnogim kontinentalnim predjelima i bila je razmjerna deficitu unosa joda. Kod težeg stupnja deficita, uz razvoj gušavosti, javlja se i usporen rad štitnjače – hipotireoza.

Osim tipičnih simptoma i znakova hipotireoze poput kroničnog umora, malaksalosti, debljanja, poremećaja spolnih hormona (neredoviti menstrualni ciklusi, oslabljen libido i potencija, neplodnost), poseban klinički značaj hipotireoze je u sklopu trudnoće. Hipotireoza izrazito nepovoljno utječe na razvoj nerođenog djeteta dovodeći do zastoja u rastu, različitih stupnjeva mentalne retardacije pa i do spontanog pobačaja.

Jodiranje soli kao javnozdravstvena akcija

Na temelju znanstvenih spoznaja je 1953. godine donesen Zakon o obveznom jodiranju soli s 10 mg kalijevog jodida po kilogramu soli, a učinci ove javnozdravstvene intervencije su se pokazali nekoliko godina kasnije. Tada je zamijećen značajan pad udjela gušavosti u populaciji, a najteži oblik mentalne retardacije, kretenizam, praktički je iskorijenjen.

Daljnja istraživanja kroz nadolazeća desetljeća su pokazala da je unos joda i dalje nedostatan uz i dalje prisutnu blagu gušavost u populaciji te je ne tako davne 1996. stupio na snagu novi Pravilnik o jodiranju soli kojim se pojačava koncentracija kalijevog joda na 25 mg po kilogramu soli. S ovom prilagodbom postignut je adekvatan unos joda od oko 0.15 mg joda dnevno.

Ovim zakonskim rješenjima i javnozdravstvenim intervencijama Hrvatska je u svjetskim okvirima prepoznata kao uspješan model rješavanja nedostatnog unosa joda.

Trebaju li nam dodaci prehrani na bazi joda?

Shodno činjenici da je unos joda putem soli kao najraširenije prehrambene namirnice dostatan, dodaci prehrani koji sadrže jod najčešće nisu potrebni, osobito oni s visokim koncentracijama joda.

Prekomjerni unos joda ometa normalno funkcioniranje štitnjače, dovodeći i do težih oblika hipotireoze, a ponekad i do hipertireoze. Visokokoncentrirane otopine joda poput Lugolove otopine sadrže u jednoj kapi 50 do 100 puta više joda od dnevnih preporučenih doza. One se u liječenju primjenjuju u jako rijetkim slučajevima kod nekontrolirane hipertireoze kod koje lijekovi nisu pokazali odgovarajući tireostatski učinak ili se zbog alergijskih reakcija ili drugih razloga ne smije provoditi tireostatska medikamentozna terapija. I tada se liječenje Lugolovom otopinom provodi 10 do 15 dana u okviru pripreme za žurni kirurški zahvat operativnog liječenja štitnjače – totalne tireoidektomije.

Druga rijetka iznimka gdje ima smisla nadomještati jod u manjim koncentracijama su trudnice kod kojih je preporučeni dnevni unos 0.25 mg, za razliku od 0.15 mg koji se odnosi na opću populaciju. Takve manje koncentracije joda prisutne su u većini suplemenata koje trudnice rutinski uzimaju.

Dodatni oprez savjetuje se kod konzumacije Himalajske soli koja sadrži značajno manje količine joda te se njena isključiva konzumacija ne preporučuje.

Zaključno

Ključ uredne funkcije štitnjače je u primjerenom unosu joda. Stupanj deficita odražavao se je i na težinu bolesti štitnjače i na zdravstvene posljedice poput različitih stupnjeva mentalne retardacije. Jedan potez, u vidu donošenja odgovarajućeg Zakona, doveo je u kratkom roku do značajnog smanjenja učestalosti gušavosti i do eliminacije endemskog kretenizma.

Iako je današnje znanje i iskustvo nemjerljivo bolje nego ranije, po pitanju zdravstvene prosvijećenosti nužno je biti na oprezu te izbjegavati prekomjerni unos joda koji se je pokazao kao štetan po zdravlje štitnjače.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.