Grad Lopar: otok sv. Marina, drevnih običaja i prirodnih ljepota

Tragovi naseljenosti na otoku Rabu, pa tako i u Loparu su vrlo stari, što dokazuju brojna prapovijesna nalazišta, gradine i grobni humci, te artefakti koji potvrđuju kontinuitet života na otoku. Pisanih tragova je malo, no legenda kaže da je upravo Lopar rodno mjesto sv. Marina, klesara i utemeljitelja Republike San Marino.

Postoji nekoliko objašnjenja podrijetla imena Lopar: dok jedni smatraju da ime potječe od latinske riječi Eporium što znači isturen, drugi pronalaze podrijetlo imena u imenu grčkog otoka Paros koji je u antičko vrijeme bio poznat po mramoru.

Mramor se je od davnina iskorištavao i na Golom otoku i kod Lopara, pa se pretpostavlja da je najbliža lokacija dobila ime Neos Paros (Novi Paros), Neoparo ili Epario koje se kasnije preoblikovalo u – Lopar. Također, neki su mišljenja da je ime slavenskog podrijetla budući da „Lopar” označava lopatu ili pliticu na koje prostor Lopara u odnosu na ostali dio otoka, zaista i podsjeća.

Legenda o sv. Marinu

Lopar je rodno mjesto sv. Marina, klesara i osnivača Republike San Marino. Njemu u čast, ime „San Marino” danas nose Turističko naselje, Autokamp i kulturno-umjetničko društvo u Loparu, a u centru mjesta nalazi se i spomen-obilježje sv. Marinu.

Prema narodnom pripovijedanju, Marin se je rodio u Loparu u 3. st, prije više od 1700 godina. Izučivši klesarski zanat, otplovio je trbuhom za kruhom preko Jadranskog mora. Pristao je na obalu apeninskog poluotoka, u blizini današnjeg grada Riminija. Vrlo brzo postao je cijenjen u kršćanskoj zajednici, ali i progonjen zbog svojih kršćanskih propovijedi, pa je u bijegu pronašao utočište na brdu Titan. Ubrzo su i drugi prognanici privučeni sigurnošću brda Titana i glasom o svetosti pustinjaka Marina, slijedili njegov trag.

Tako su se oko njega okupili brojni vjernici i stvorili malu zajednicu, a „srce” njihove kršćanske vjere bila je mala crkvica koju su ondje sagradili. To su bili počeci Republike San Marino – najstarije republike u Europi. Nakon smrti, Marin je pokopan upravo u toj kapelici koju je sam sa svojom zajednicom podigao. Kasnije je proglašen svecem i zaštitnikom Republike San Marino.

Dan sv. Marina slavi se 3. rujna i to je državni praznik u San Marinu. Loparani mu odaju počast uprizorenjem njegova života i napuštanja rodnog Lopara, svake godine tijekom manifestacije „Loparska noć – povratak korijenima”.

Običaji i tradicija

Nositelj i čuvar loparske tradicije i običaja je KUD „San Marino” koje djeluje od sredine 1980-ih, a formalno je osnovano 1998. godine, s temeljnom idejom očuvanja kulturne baštine i obnove tradicije mjesta. U ljetnim se mjesecima tradicionalnim plesovima „tanac” i „pojka” uz zvukove specifičnog puhačkog instrumenta – miha – više puta i u raznim prigodama predstavljaju turistima. Raspored nastupa potražite na informativnim pločama u hotelu ili turističkom naselju.

Loparski maškari su posebna pokladna tradicija koja specifičan i jedinstven način već više od 150 godina obilježava kraj zime i dolazak proljeća. Očuvana je tradicija izrade pokladnih maski kao i sam pokladni ritual, u kojem sudjeluje cijelo mjesto.

Da bi se narodni običaji i tradicija održali, prenijeli mlađim generacijama, ali i predstavili turistima, početkom rujna održava se manifestacija Loparska noć – Povratak korijenima.

Uz uprizorenje života sv. Marina i njegova odlaska s otoka, Loparska noć je jednodnevna prezentacija starih loparskih običaja, te zanata i umijeća kojima su se naši stari bavili, alata kojima su se koristili, njihovih prehrambenih navika, a ponešto od svega još se i danas nađe u uporabi ili se cijeni kao vrijedan podsjetnik na prošla vremena.

Križevo

Zadnje nedjelje u travnju zavjetni je blagdan svih Rabljana, pa tako i Loparana – Križi, kada vjernici svih župa na otoku hodočaste u grad Rab. Zavjet je povezan s epidemijom kuge koja je harala otokom sredinom 15. st. pritisnuti tom velikom nevoljom, mnogi su spasenje i nadu pronašli u vjeri, pa su sebe i svoje potomke zavjetovali Spasitelju Isusu Kristu.

Toga dana Loparani u velikoj povorci pješače (preko brda, Premužićevom stazom preko Fruge) do katedrale Uznesenja Marijina u gradu Rabu, gdje se na misnom slavlju skupljaju s hodočasnicima iz ostalih mjesta.

Flora i fauna

Otok Rab jedan je od najzelenijih otoka na Jadranu, zbog čega ga ponekad nazivaju „smaragdnim otokom”. Iako istočna strana otoka djeluje vrlo pusto, zbog bure koja zimi puše brzinom i do 200 km/h, otok je većim dijelom prekriven zelenim površinama, ponajviše borovim šumama i šumama hrasta crnike. Na području Lopara, u područjima pjeskovitog tla, nalaze se i područja prekrivena trstikom koja svojim korijenjem učvršćuje pijesak i sprječava eroziju tla, stvarajući jedinstvene polupustinjske krajolike.

Flora poluotoka Lopara je izrazito raznolika jer se tu isprepliću kontinentalni i mediteranski klimatski utjecaji. Ovdje rastu brojne vrste samoniklog mediteranskog bilja, a od uzgojnih kultura valja spomenuti vinovu lozu, maslinu, smokvu, te osobito krumpir i rajčicu. Specifično pjeskovito tlo Loparskog polja izuzetno je plodno, pa su tijekom povijesti bile poznate loparske rajčice („pumidor”) i loparski krumpir. Danas se ove namirnice vraćaju na stol u novoj gastronomskoj interpretaciji, ali i u tradicionalnim jelima. Kušajte ih!

Biljke poluotoka i veće koncentracije vrsta flore konstantno se označavaju unutar projekta Transverzala botana. Od životinjskih vrsta, osim kućnih ljubimaca, Loparani uzgajaju ovce, a u prirodi se najčešće sreću zec, kunić, fazan, te neke ptice grabljivice. Na obližnjem otoku Grguru moguće je susresti i krupnu divljač poput jelena lopatara i srne. U akvatoriju Lopara obitava i nekoliko skupina dobrih dupina. Uz malo sreće, možda ćete ih susresti na moru i snimiti nezaboravne prizore igre dupina.

Okolni otočići

Lopar okružuju brojni otoci i otočići idealni za dnevne izlete. Najpopularniji među njima su Goli otok, Grgur, Lukovac i Školjić.

Goli otok nezaobilazna je izletnička destinacija – u prošlosti bio je poznat kao najveća kaznionica na području bivše Jugoslavije, te i dan danas izaziva zanimanje brojnih posjetitelja zbog vidljivih ostataka svoje surove prošlosti. Danas je popularan i kao trekking lokacija, pa se na njemu povremeno održava utrka Rab Trekk. Opremite se vodom i dobrom obućom i istražite sve tajne Golog otoka.

Obližnji Sv. Grgur privući će vas uvalama okruženima gustim zelenilom, a u šetnji otokom nerijetko ćete sresti druželjubive jelene, srne i ostale životinje koje ondje obitavaju. Ponudite im jabuku i steknite novog prijatelja.

Otočić Lukovac smjestio se nedaleko Rajske plaže pa se do njega može i doplivati, što ga čini izuzetno atraktivnim i popularnim. Čest je motiv fotografija i idealan memento s otoka Raba.

Otočić Školjić pažnju posjetitelja privlači zanimljivim oblicima stijena, pa uz malo mašte ondje možete naći bezbroj likova u kamenu.

Izvor i fotografije: TZ općine Lopar