Astma u trudnoći

Mnoge trudnice, ali i liječnici boje se uzimanja, odnosno propisivanja lijekova u trudnoći, što je u potpunosti pogrešno. Loše kontrolirana astma mnogo je opasnija od mogućih rizika uzimanja lijekova
Astma u trudnoći
  • Sviđa mi se
Uz primjerenu kontrolu bolesti značajno se smanjuje učestalost hitnih intervencija, bolničkog liječenja i uporaba sustavnih kortikosteroida. Također, znatno rjeđe dolazi do pogoršanja tijekom porođaja i nema povećanog rizika za majku i plod.
Trudnoća predstavlja posebno razdoblje u životu žene, u kojem je ona izravno odgovorna najmanje za još jedno živo biće, a neizravno je uključena najmanje još jedna osoba, a uglavnom cijela obitelj. U tim okolnostima, sve što se događa s trudnicom dobiva još veći značaj i težinu.
Astma je najčešća kronična bolest dječje dobi i među prvih pet najčešćih kroničnih stanja odraslih osoba, od koje boluje 4 – 6 % pučanstva. Prirodni tijek astme pokazuje varijabilnost, što znači da nakon razdoblja poboljšanja često slijedi pogoršanje. Varijabilnost astme u trudnoći dolazi do posebnog izražaja te se kod trećine trudnica astma pogorša, kod druge trećine poboljša, a kod ostalih ne dolazi do promjene u težini bolesti. Stoga se trudnicama preporučuje češća kontrola astme, barem jednom mjesečno, da bi se izbjeglo nedovoljno, ali i prekomjerno liječenje.

Lijekovi se moraju uzimati

Velik broj trudnica nema dobro kontroliranu astmu, uglavnom zbog straha od potencijalnih neželjenih učinaka liječenja na plod, čega se boje trudnice, ali i većina liječnika, a to je posve pogrešno. Astma pripada skupini bolesti čije se stanje neuzimanjem lijekova značajno pogoršava, nastaju nepopravljive posljedice, slično kao što je to slučaj s komplikacijama neliječene šećerne bolesti. Ako se astma ne liječi, nastat će deformacije dišnih putova, s infiltriranom sluznicom, umnoženim žlijezdama za izlučivanje sluzi te ožiljnim tkivom između sluznice i zadebljanog mišićnog sloja, što se danas naziva „remodeliranje“ bronha. Takvo remodeliranje bronha predstavlja trajnu posljedicu astme te je u tom stupnju bolest teško liječiti. Svi lijekovi za astmu mogu se sa zadovoljavajućom sigurnošću koristiti, pa je najbolje da trudnica tijekom trudnoće koristi iste lijekove s kojima je njena astma bila optimalno kontrolirana i prije trudnoće.

Što je astma?

Astma se definira kao kronična upala dišnih putova. Upala je imunosne naravi, posredovana imunoglobulinima E te brojnim imunosnim stanicama poput limfocita i eozinofila. Astma je često alergijska bolest, ali u otprilike polovini slučajeva odraslih osoba ona je nealergijska. Oba oblika astme liječe se gotovo isto, osim što kod alergijske astme možemo poduzeti više preventivnih mjera koje ponekad mogu uspješno otkloniti bolest.
Tipični simptomi astme su nagli nastanak otežanog disanja uz kašalj i „sviranje“ u prsima. Osim gušenja, neki bolesnici opisuju da osjećaju stezanje, pritisak ili težinu u prsima i slabije podnošenje fizičkog napora. Učestali suhi kašalj, osobito noću, a pogotovo ako taj kašalj nije vezan uz povišenu temperaturu i respiracijski infekt, predstavlja sumnju na astmu.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika astme je kompleksna i sofisticirana te postoje brojne metode i mogućnosti praćenja niza parametara na više razina, od kliničkih, preko funkcijskih, do staničnih i molekularnih razina.
Temelj dijagnostike su razgovor s bolesnikom i mjerenje plućne funkcije, najčešće spirometrije. Tijekom razgovora s pacijentom razluče se tegobe bolesnika, obavi se fizikalni pregled, a potom slijede dijagnostičke metode, ovisno o mogućnostima centara u kojima pacijenti obavljaju pregled. Minimum predstavlja mjerenje pokazatelja plućne funkcije PEF-a (najveći ekspiracijski protok zraka), pomoću malog prenosivog aparata, mjerača vršnog protoka (peak-flow meter), uz procjenu reverzibilnosti. Reverzibilnost se odnosi na poboljšanje pokazatelja PEF-a za 15 % ili više od početnog mjerenja nakon 15 - 30 minuta od udisanja salbutamola (Ventolin sprej). Time se procjenjuje dolazi li nakon primjene lijeka do poboljšanja protoka zraka kroz dišne putove, što je osnovna značajka astme i jedna od važnih osobitosti koja razlikuje astmu od drugih bolesti.

Primjerena kontrola bolesti

Nakon postavljanja dijagnoze astme potrebno je strpljivo, redovito i dugotrajno (većinom više mjeseci i godina) uzimati propisane lijekove.
Osnova liječenja astme u trudnoći jest kontinuirana uporaba najmanje potrebne doze potencijalno najmanje škodljivog lijeka, i treba naglasiti da je rizik od loše kontrolirane astme daleko veći od mogućih rizika vezanih uz uporabu neophodnih lijekova. Liječenje egzacerbacija (pogoršanja u tijeku bolesti) podrazumijeva sustavnu primjenu i potencijalno znatno opasnijih lijekova.
Zbog manje mogućnosti sustavnih neželjenih učinaka, preporučuje se primjena inhalacijskih pripravaka. Inhalacijski steroidi (ICS) najučinkovitiji su protuupalni lijekovi za kontrolu astme u trudnoći i dokazani su lošiji ishodi trudnoće kod trudnica koje nisu uzimale ICS. U liječenju umjereno teških oblika astme preporučuje se dodatak inhalacijskog beta-agonista dugog djelovanja (LABA).
Sve smjernice za liječenje astme u trudnoći naglasak stavljaju na primjerenu kontrolu astme u trudnoći. Pravovremena primjena dovoljnih doza inhalacijskih steroida smanjuje potrebu za sustavnom primjenom kortikosteroida.

Prijetnje loše kontrolirane astme

Loše kontrolirana astma može biti prijetnja zdravlju i životu majke te utjecati na rast i preživljavanje ploda. Loše kontroliranu astmu u trudnoći prate i povećana učestalost hipertenzije, kao i preeklampsije/eklampsije, a u 1 % slučajeva astmatični status može ugroziti i život majke.
Tijekom trudnoće dogodit će se barem jedno pogoršanje tijeka bolesti kod otprilike 12 % trudnica koje su prije trudnoće imale blagu astmu, a taj se broj penje na 25 % kod pacijentica s umjerenom te čak 50 % u onih s teškom astmom. Smanjenje oksigenacije (zasićenosti kisikom) ploda tijekom egzacerbacija može uzrokovati zastoj u rastu, oštećenje ploda i povećanje perinatalne smrtnosti djeteta. Stres izazvan takvim pogoršanjem može dovesti do prijevremenog porođaja.
Primjerenom kontrolom bolesti značajno se smanjuje učestalost hitnih intervencija, bolničkog liječenja i uporaba sustavnih kortikosteroida. Također, znatno rjeđe dolazi do pogoršanja tijekom porođaja i nema povećanog rizika za majku ili plod.

Moguće nuspojave lijekova

Unatoč smjernicama koje naglašavaju značaj primjene inhalacijskih steroida u trudnoći, i dalje je prisutan trend manjeg propisivanja inhalacijskih steroida trudnicama nego što bi to bilo preporučeno prema stupnju astme. To ukazuje na strah od mogućih rizika primjene ovih lijekova u trudnoći. inhalacijski steroidi imaju minimalne, zanemarive neželjene učinke, osobito u niskoj dozi. Oralni steroidi ili oni u parenteralnom obliku (injekcije) imaju nešto povećan rizik nastanka rascjepa nepca, prijevremenog porođaja i niže porođajne težine djeteta. Osobit oprez potreban je tijekom prvog tromjesečja i preporučuje se primjena lijekova koji su dulje vrijeme na tržištu bez poznatih neželjenih učinaka u trudnoći.
U trudnoći je potreban povećan oprez u primjeni bilo kojih lijekova, a tako je i u slučaju astme. Bilo da je riječ o sumnji na astmu ili je bolest već dijagnosticirana, potrebna je češća specijalistička skrb pulmologa kako bi se odredio optimalni izbor i doze lijekova, na zadovoljstvo budućih majki i za zdravlje njihove djece.

Koji su lijekovi preporučeni?

Kako bi se odabir najprimjerenijeg liječenja u trudnoći olakšao, američka administracija za kontrolu hrane i lijekova (FDA) izradila je široko prihvaćenu kategorizaciju lijekova prema mogućem riziku prilikom primjene u trudnoći, gdje su lijekovi svrstani u skupine A, B, C i D. Lijekovi iz skupine A su najsigurniji, imaju najviše znanstvenih dokaza i meta-analiza kliničkih studija o učinkovitosti i uspješnosti liječenja, a korist u liječenju lijekovima iz skupine D bazira se na mišljenju pojedinaca i skupina liječnika, najčešće eksperata, ali nedostaju medicinski dokazi.
Prema toj klasifikaciji, od lijekova za liječenje astme dostupnih na našem tržištu, u skupini B nalaze se inhalacijski kortikosteroidi, i to budezonid. Od ostalih lijekova koji se koriste u liječenju astme su ipratropij (bronhodilatator kratkog djelovanja iz skupine antikolinergika) i montelukast (antagonist antileukotrijena). Svi ostali lijekovi za liječenje astme pripadaju skupini C. Primjena tih lijekova je opravdana u trudnoći samo ako se kontrola bolesti ne može postići lijekovima iz B skupine.

Autorica: prof. dr. sc. Sanja Popović-Grle , subspecijalist pulmolog
KBC Zagreb
Klinika za plućne bolesti Jordanovac





    



ANKETA

Koristite li redovito tijekom toplih mjeseci pri odlasku u prirodu sredstva za zaštitu od insekata (repelente)?