Zdravlje > Žensko zdravlje

Sindrom rezidualnog (ostavljenog) jajnika: uzroci, posljedice i mogućnosti liječenja 

Sindrom rezidualnog jajnika može se razviti nakon operativnog uklanjanja jajnika ako u tijelu ostane aktivno jajničko tkivo. Iako rijedak, ovaj sindrom može uzrokovati hormonske poremećaje, bol i druge tegobe, a pravodobno prepoznavanje ključno je za sprječavanje komplikacija i očuvanje zdravlja žene

Sindrom rezidualnog (ostavljenog) jajnika
PREGLED SADRŽAJA
  1. Uzroci sindroma rezidualnog jajnika 
  2. Simptomi i posljedice 
  3. Postavljanje dijagnoze 
  4. Liječenje sindroma rezidualnog jajnika 

Sindrom rezidualnog jajnika rijetko je, ali klinički značajno stanje koje se može javiti nakon operativnog uklanjanja jajnika. Iako je cilj operacije potpuno odstranjenje jajničkog tkiva, ponekad sitni dijelovi ostanu u zdjelici i s vremenom izazovu bol, hormonske tegobe i druge neugodne simptome. 

Ovaj sindrom nastaje kada nakon operacije dio jajnika ostane u tijelu i zadrži funkcionalnost. Premda se operacije jajnika često provode zbog cista, tumora ili drugih ginekoloških stanja, preostalo tkivo može nastaviti stvarati hormone i uzrokovati komplikacije. Nepravodobno prepoznavanje može dovesti do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti te povećanog rizika od stvaranja cista i tumora. 

Odstranjivanje jajnika: kada, zašto i kako?

Uzroci sindroma rezidualnog jajnika 

Najčešći uzrok sindroma je nepotpuna ovariektomija, dakle, kada jajnik nije u potpunosti uklonjen. Međutim, stanje se može razviti i zbog drugih čimbenika koji otežavaju kirurški zahvat: 

  • postoperativne komplikacije – ožiljci i priraslice mogu zarobiti dio jajnika i spriječiti njegovo potpuno uklanjanje, 
  • infekcije – mogu izazvati upalu i ožiljkasto tkivo koje zaklanja jajnik, pa dio tkiva ostane neprimijećen. 

Bez obzira na uzrok, preostalo jajničko tkivo može nastaviti funkcionirati, lučiti hormone i uzrokovati simptome karakteristične za hormonalnu aktivnost. 

Simptomi i posljedice 

Simptomi se često razvijaju postupno, ponekad i mjesecima nakon operacije. Najčešće posljedice uključuju: 

  • hormonalnu neravnotežu – preostalo tkivo nastavlja lučiti estrogen, što može dovesti do valunga, promjena raspoloženja, nesanice i osjetljivosti dojki, 
  • povratak menstruacije – kod žena koje su ušle u menopauzu može se ponovno pojaviti krvarenje, 
  • neplodnost – nepravilna funkcija preostalog jajnika može uzrokovati poremećaje ovulacije i otežati začeće, 
  • razvoj cista ili tumora – funkcionalno jajničko tkivo ima sposobnost stvaranja novih cističnih ili tumorskih promjena, što zahtijeva daljnje praćenje i moguće kirurške intervencije. 

Postavljanje dijagnoze 

Dijagnoza sindroma rezidualnog jajnika zahtijeva kombinaciju kliničkog pristupa, slikovnih metoda i laboratorijskih testova. 

Tijekom kliničkog pregleda ginekolog procjenjuje simptome poput valunga, menstrualnog krvarenja nakon operacije ili bolova u zdjelici. Potom će se učiniti ultrazvuk što je ujedno i ključna metoda koja omogućuje prikaz preostalih jajničkih struktura, cista ili drugih abnormalnosti. 

Hormonske analize određuju pak razine estrogena, progesterona i FSH-a, kako bi se utvrdilo postoji li hormonalna aktivnost preostalog tkiva. U složenijim slučajevima koristit će se laparoskopija kao dijagnostičko i terapijsko sredstvo jer omogućuje izravnu vizualizaciju jajnika i, po potrebi, njegovo uklanjanje. 

Liječenje sindroma rezidualnog jajnika 

Terapija ovisi o težini simptoma, hormonskom statusu i želji pacijentice za očuvanjem plodnosti. Liječenje može uključivati kirurške, hormonske i kontrolne pristupe. 

Kirurško liječenje. Ako preostali jajnik uzrokuje ozbiljne tegobe ili pokazuje znakove patoloških promjena, preporučuje se potpuno uklanjanje rezidualnog jajnika. Ovaj zahvat sprječava daljnje komplikacije i smanjuje rizik od razvoja tumora. 

Hormonska terapija. Kod blažih slučajeva ili kada kirurško uklanjanje nije moguće, primjenjuje se hormonska terapija s ciljem uspostavljanja hormonalne ravnoteže i ublažavanja simptoma. 

Vrste hormonske terapije uključuju: 

  • estrogensku terapiju koja se koristi pri niskim razinama estrogena, najčešće u obliku tableta, flastera, gela, kreme ili vaginalnih čepića, 
  • kombiniranu terapiju (estrogen + progesteron), preporučuje se ženama koje imaju maternicu radi smanjenja rizika od hiperplazije endometrija i raka maternice te 
  • progesteronsku terapiju koja se koristi za regulaciju ciklusa i smanjenje učinaka prekomjerne izloženosti estrogenu. 

Način primjene hormonske terapije može biti oralni (kroz usta), transdermalni (putem kože) ili vaginalni (kroz rodnicu), ovisno o simptomima i potrebama pacijentice. 

Redoviti ginekološki pregledi. Kod djelomičnog uklanjanja jajnika važno je redovito praćenje ultrazvukom i hormonskim analizama. Time se osigurava rano otkrivanje promjena poput razvoja cista, tumora ili ponovne hormonske aktivnosti. Kontrolni ginekološki pregledi pomažu u pravovremenom reagiranju i smanjenju rizika od komplikacija. 

Potražite više stručnih savjeta na blogu Poliklinike Mazalin.