Ljekovita moć lijepih sjećanja

Prošlosti više nema, budućnost se još nije dogodila; mi živimo samo u sadašnjosti. Tako nas se podučava u okviru raznih tema s područja psihologije, a posebno kada je riječ o mindfulnessu. No iako je mindfulness predivna i učinkovita tehnika borbe protiv stresa, ipak je život previše složen da bismo ga u cijelosti sveli na sada i ovdje.

Naime, kako ćemo živjeti i kako ćemo iskoristiti taj trenutak u sadašnjosti, ovisi o tome tko mi jesmo, a važan dio nas su – sjećanja.

Što su sjećanja?

Sjećanja su zapravo složen skup informacija pohranjenih u mozgu koji omogućuju prisjećanje prošlih događaja, osjećaja, misli i dojmova. Psihološki gledano, sjećanja su naša osobna priča – niz slika, osjećaja i znanja koji stvaraju dojam kontinuiteta kroz vrijeme i oblikuju naš identitet. Mogli bismo reći da smo mi, u sadašnjem trenutku, zbroj svih tih sjećanja, bilo da su svjesna i jasna ili da su nesvjesna i „automatska“, vidljiva u našim motoričkim vještinama ili navikama.

Mogli bismo nastaviti i stručno pisati o sjećanjima, pa i o tome da su ona rezultat sinaptičkih veza između neurona gdje se informacije kodiraju, pohranjuju i kasnije pozivaju (prisjećamo se).

Mogli bismo spomenuti i takozvani „optimizam pamćenja“, našu sklonost da selektivno pamtimo samo lijepe stvari, a potiskujemo one ružne ili pak o „lažnim sjećanjima“ kojima nekako nadomještamo „praznine“. Općenito je taj proces sjećanja podložan promjenama, može se „iskriviti“ i donijeti nam kojekakva sjećanja.

Ma koliko o njima raspravljali, ostaje činjenica da su sjećanja za svakoga od nas od iznimne važnosti.

Blagodati lijepih uspomena

Svima nam je jasno da sjećanja mogu biti i lijepa i ružna. Ona teška, pa i traumatska sjećanja narušavaju naše psihičko zdravlje te ih treba liječiti, po mogućnosti uz stručno vodstvo stručnjaka za mentalno zdravlje, bilo da je riječ o psihologu, a ponekad i psihijatru, već ovisno o potrebi, odnosno „razini štete“ koju nam uzrokuju. Ona svakako ne smiju ostati potisnuta i zanemarena ako želimo nastaviti (ili početi) voditi kvalitetan i ispunjen život.

A lijepe uspomene imaju upravo suprotan učinak te nose brojne blagodati za naše zdravlje, od kojih navodimo samo dio njih.

Smanjenje stresa i anksioznosti. Prisjećanje pozitivnih iskustava može smanjiti razinu kortizola, hormona stresa, pomažući nam da se osjećamo opuštenije i mirnije. Kada se usmjerimo na sjećanja koja nas ispunjavaju radošću, naš um odvraća pažnju od zabrinjavajućih misli, čime se smanjuje opterećenje stresom i anksioznošću.

Ublažavanje simptoma depresije. Studije pokazuju da ljudi koji se sjećaju lijepih iskustava, rjeđe pate od depresivnih simptoma. Sjećanja koja izazivaju pozitivne emocije mogu podići raspoloženje i djelovati kao prirodna zaštita od pesimističnih misli, pomažući u očuvanju mentalnog zdravlja.

Povećanje osjećaja životnog smisla. Pozitivna sjećanja često nas vraćaju u vrijeme kada smo osjećali zadovoljstvo i ispunjenje. Prisjećanjem tih trenutaka, jačamo osjećaj životnog smisla i postajemo svjesniji vrijednosti prošlih iskustava. To doprinosi boljem razumijevanju vlastitih vrijednosti i ciljeva.

Osnaživanje samopouzdanja. Prisjećanje uspješnih i radosnih trenutaka može podići samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti. Primjerice, sjećanje na postignuća i trenutke hrabrosti može nas inspirirati i motivirati u sadašnjim izazovima, podsjećajući nas na vlastitu snagu i sposobnosti.

Poticanje kreativnosti i produktivnosti. Vraćanje pozitivnim uspomenama može djelovati kao poticaj za kreativnost i produktivnost. Sjećanja na inspirativne trenutke i uspjehe stimuliraju maštu i stvaralačku energiju, što može pomoći u postizanju novih ciljeva i rješavanju izazova.

Jačanje društvenih veza. Dijeljenje sjećanja s obitelji i prijateljima jača naše međuljudske odnose. Kroz razgovore o zajedničkim lijepim trenucima, stvaramo čvršće veze s onima s kojima dijelimo prošlost. Ova zajednička sjećanja mogu dodatno povezati ljude i pojačati osjećaj pripadnosti.

Poboljšanje fizičkog zdravlja. Pozitivne emocije koje proizlaze iz lijepih sjećanja smanjuju napetost u tijelu i pridonose fizičkom zdravlju. Povećana otpornost na stres utječe na bolju ravnotežu krvnog tlaka i jača imunitet. Osobe koje se često prisjećaju sretnijih trenutaka češće imaju nižu razinu upalnih procesa u tijelu.

Poboljšanje kvalitete sna. Prisjećanje pozitivnih uspomena prije spavanja može poboljšati kvalitetu sna. Kroz mirne i ugodne misli, opuštamo se i omogućujemo tijelu da se regenerira, što doprinosi zdravijem i kvalitetnijem odmoru.

Povećanje otpornosti u izazovnim vremenima. U teškim situacijama, lijepa sjećanja djeluju kao emocionalni oslonac, podsjećajući nas da smo u prošlosti prošli kroz sretne trenutke i da su oni mogući i u budućnosti. Ta nam sjećanja pomažu zadržati optimizam i nadu, čak i kada se suočavamo s izazovima.

Uspomene na voljene kojih više nema

Na današnji dan, blagdan Svih svetih, teško je izbjeći preplavljenost uspomenama, pa tako i emocijama. Iako ćemo nerijetko iz poštovanja ili pak uime vjere posjetiti i grobove onih s kojima možda i nismo imali najbolje odnose tijekom života, kao i onih koji su preminuli prije našeg rođenja, daleko nas dublje pogađa svijest o tome da nema među nama onih koje smo tako jako voljeli.

Posebno može biti teško prisjećanje na najbliže članove obitelji, roditelje, braću, sestre, a najteže uspomene su vezane uz gubitak djece. Pa čak i kada je o psihologiji riječ, smrt voljene osobe smatra se najjačim stresorom, dakle, događajem koji izaziva najveću razinu stresa, stoga se tim uspomenama pristupa s najvećom pažnjom. Tugovanje je proces kojeg treba proći, treba ga na odgovarajući način proraditi da bismo se vratili u ravnotežu.

No osim tuge, blagdan Svih svetih ipak je prilika da se prisjetimo svih onih lijepih uspomena koje čuvamo na vrijeme provedeno s našim voljenima. Uostalom, svi mi želimo da i nas jednoga dana naši najbliži pamte upravo po svemu onom lijepom što s njima dijelimo. Voljeti i biti voljen najveće je emocionalno blago koje tijekom života možemo steći te o tome treba misliti sa zahvalnošću. Stoga dozvolite da se vrate sjećanja na te trenutke radosti i ljubavi, neka vas preplave uspomene na život.

Budite poput rijeke koja ima svoj izvor i svoje ušće, koja istovremeno postoji i na svom početku, u toku i na kraju. Sve je u njoj i čini rijeku u čitavom njezinom toku jedinstvenom – i kamenčići i riječna bića blizu izvora, kao i oni koji su kod ušća. Pa ako se izvor s neke obale ne vidi, to ne znači da ne postoji, naprotiv, i dalje je hrani vodom. Prihvatite svoj tok u cijelosti, lijep je, unatoč poplavama i brzacima.

I sjetite se – jednom ćemo se opet sresti…