Dr. Dorothea Erxleben: majka devetero djece i prva liječnica u povijesti

Želite li doznati tko je bila prva žena liječnica u novije doba, tražilice na internetu najprije će vam ponuditi ime Amerikanke Elizabeth Blackwell koja je 1849. godine postala prva diplomirana liječnica u Sjedinjenim Američkim Državama. Njezin zahtjev da studira medicinu odbilo je više od 10 fakulteta, a ona je pak odbila prijedlog jednog od profesora da se preruši u muškarca kako bi ostvarila svoj cilj. No upornost se je ipak isplatila te je naposljetku pohađala fakultet Geneva Medical College u zapadnom New Yorku gdje je u konačnici i diplomirala.

Međutim, neovisno o tragu u suvremenoj medicini kojeg je Elizabeth Blackwell posve sigurno ostavila, povijest ne smije zaboraviti da se je za diplomu doktora (točnije, doktorice) medicine borila i prva uspješno izborila Njemica, Dorothea Erxleben, i to gotovo stotinu godina prije kolegice iz Amerike.

Otac i kralj ispred svog vremena

Dorothea je rođena 1715. godine u njemačkom gradiću Quedlinburgu, odrastajući u sredini koja je u to doba bila izrazito liberalna. Njezin otac bio je liječnik Christian Polycarp Leporin, otvoren za ideje prosvjetiteljstva koje su širili europski intelektualci. Ujedno je bio i vodeći luteranski pastor u gradu te je čvrsto vjerovao da oboje njegove djece, ne samo sin, već i kći, moraju imati najbolje moguće obrazovanje. Oboje su pohađali satove latinskog jezika, a otac ih je podučavao medicinskim vještinama, teoretskim i praktičnim.

Dorothea je pokazivala iznimnu nadarenost te otac nije vidio razlog zašto njegova kći, kao talentirana mlada žena, ne bi mogla izabrati medicinu kao poziv, baš kao i njezin brat Christian. Pa ipak, da nije bilo političke volje mladog pruskog kralja Fridrika II. Velikog, tko zna bi li Dorothea u konačnici uspjela ostvariti svoje snove. Naime, Fridrik je vladao u duhu prosvijećenog apsolutizma, proveo je reforme u zakonodavstvu i sudstvu, ukinuo je mučenje, a za njegove vladavine gradili su se kanali, ceste te su se otvarale škole. Kada mu je Dorothea uputila molbu da joj se odobri studiranje medicine na Sveučilištu Halle/Saale zajedno s njezinim bratom, Fridrik nije okolišao te je Dorothei 1741. godine izdano odobrenje.

Učenje uz brojnu djecu

Kraljevo odobrenje ipak nije bilo praćeno s apsolutnom podrškom, pa je tako Dorothea bila izložena i oštrim kritikama. Primjerice, njemački intelektualac Johann Rhetius tvrdio je da je ženama ionako zakonom zabranjeno bavljenje medicinom, pa stoga nema smisla stjecati sveučilišnu diplomu, čak i ako se takvo što omogući. Sve rasprave koje su uslijedile Dorothea je pažljivo pratila; nije osobno ulazila u polemike, već je vodila bilješke u kojima je navodila svoje argumente. Kada ih je njezin otac pročitao, bio je oduševljen te je inzistirao da svoje djelo dovrši i objavi. Tako je 1742. godine objavljena njezina knjiga „Temeljito istraživanje uzroka koji sprečavaju žene da studiraju“ („Thorough Inquiry into the Causes Preventing the Female Sex from Studying“) u kojoj je pisala o ženama koje predstavljaju velik, a neiskorišten izvor energije i iskustva za naciju.

Pa ipak, unatoč odobrenju Fridrika II. Velikog, Dorothea nije odmah otpočela sveučilišni studij, već se je udala za udovca Johanna Christiana Erxlebena, cijenjenog luteranskog đakona, koji je u brak doveo i svoje petero djece. Mlada supruga rodila mu je još dvije kćeri i dva sina. No, unatoč velikim obiteljskim obvezama, Dorothea nije odustala od svog cilja da postane liječnica te je uspijevala nalaziti vremena za učenje.

Optužba za nadriliječništvo

Nepredviđeni problemi značajnije su usporili njezin put do diplome – najprije je 1747. godine umro njezin otac te je ostavio obitelj Leporin u značajnim dugovima, a i suprugovo se je zdravlje značajno pogoršalo zbog čega je odgovornost za brojnu obitelj ponajviše pala na njezina pleća.

Međutim, čak ni takva teška situacija nije je obeshrabrila te je redovito prakticirala medicinu u Quedlinburgu bez diplome, stekavši poštovanje većine pacijenata i građana. Time je navukla gnjev lokalnih liječnika, ugrožavajući njihov monopol, odnosno ekonomsku sigurnost, pa su je trojica lokalnih liječnika 1753. godine optužila za nadriliječništvo (medicinischen Pfuscherey).

Pravna bitka u koju se je Dorothea hrabro i s puno samopouzdanja upustila urodila je plodom, ponovno zahvaljujući Fridriku II. Velikom koji je donio odluku da Dorothea Erxleben mora diplomirati na Sveučilištu Halle/Saale. Srećom, tadašnji rektor sveučilišta, dr. Johann Junker, vjerovao je u vrijednost visokog obrazovanja za žene.

„Dokazala se kao muškarac“

Uz njegovu punu podršku, Dorothea Erxleben zatražila je polaganje završnih ispita te predala svoju inauguralnu liječničku disertaciju koja je također privukla puno pažnje. Naime, pisala je o brzom i ugodnom liječenju koje je iz tih razloga bilo nepotpuno. Tvrdila je da su liječnici prečesto bili odgovorni za poduzimanje nepotrebnih liječenja, dijelom zato jer su neki od njih reagirali prebrzo, a dijelom jer su neki pacijenti bili previše željni da se njihove manje tegobe odmah ublaže, a koje su se mogle liječiti s manjim brojem (ili prikladnijim) lijekovima. To razmišljanje nas donekle može podsjetiti i na problem s kojim se susrećemo danas, a koji se odnosi na često neopravdano propisivanje antibiotika. Navela je brojne sugestije za liječenje, uključujući pravilnu primjenu laksativa i opijata.

Dorothea Erxleben polagala je doktorski ispit 6. svibnja 1754. godine na latinskom jeziku. Zadivila je povjerenstvo svojom točnošću i rječitošću. Rektor Junker zadovoljno je komentirao njezinu obranu riječima „dokazala se kao muškarac“ („sich männlich erwiesen“). Iste joj je godine, 12. lipnja, dodijeljena liječnička diploma kojom je stekla pravo i na obavljanje liječničke prakse, daleko prije ostalih žena u svijetu koje će krenuti njezinim stopama tek polovicom i krajem 19. stoljeća.