Zdravlje > Treća dob

Vježbajte za bolju ravnotežu i prevenciju padova

Smatra se da oko 30% ljudi starijih od 65 godina tijekom godine padne, zbog čega je potrebno raditi na prevenciji i smanjenju rizika od pada

vježbe ravnoteže
PREGLED SADRŽAJA
  1. Kako održavamo ravnotežu?
  2. Smetnje ravnoteže u zlatnim godinama
  3. Simptomi smetnji ravnoteže
  4. Vježba kao lijek

Održavanje ravnoteže jedna je od bazičnih ljudskih tjelesnih funkcija koja je preduvjet samostalnog svakodnevnog funkcioniranja, obavljanja poslova i samozbrinjavanja u odrasloj dobi. Iako je često uzimamo „zdravo za gotovo“, ta funkcija je vrlo složena i uključuje djelovanje više organskih sustava koji moraju raditi usklađeno da bi se tijelo oduprlo gravitaciji i održalo u uspravnom položaju ili se kretalo u željenom pravcu. Održavanje ravnoteže daje nam mogućnost da jasno vidimo iako se krećemo, da se orijentiramo u odnosu na smjer sile teže, da odredimo smjer i brzinu gibanja i da automatski korigiramo stav tijela za održavanje stabilnosti u različitim uvjetima i aktivnostima.

Zlatne godine nisu vrijeme za potpuno mirovanje

Kako održavamo ravnotežu?

Za uspješno održavanje ravnoteže potrebna nam je informacija s periferije koja se integrira u središnjem živčanom sustavu, a dolazi putem oka (vidna informacija), vestibularnog osjetila u unutrašnjem uhu i propriocepcije (dubokog osjeta iz zglobova i mišića), a manjim dijelom dolazi i od slušnog osjetila. Nakon toga dolazi do odgovora mišićnog sustava koji tijelo postavlja u željeni položaj.

Osobe oštećena vida vrlo su nestabilne. Ravnoteža se usvaja neuromotoričkim razvojem od najranije dobi. S vremenom, u odrasloj dobi, većim dijelom postaje refleksna (nesvjesna), ali nekad i dalje uključuje kognitivne procese (primjerice, kod učenja novih pokreta pri vježbanju, sportu ili plesu te ravnotežno zahtjevnijih situacija kao što je hodanje po neravnoj, uskoj ili skliskoj površini). Tijelo i um su pri održavanju ravnoteže neraskidivo povezani.

Smetnje ravnoteže u zlatnim godinama

Ova funkcija u starijoj dobi očekivano slabi te zbog učestale pojavnosti smetnji ravnoteže u populaciji, one postaju značajan javno zdravstveni problem povezan s povećanim rizikom za komorbiditet, u nekim slučajevima i mortalitet (npr. rizik od pada, posljedično ozljede, prijeloma, dugotrajne hospitalizacije, trajne nepokretnosti i sl.).

Smatra se da oko 30% ljudi starijih od 65 godina tijekom godine padne, zbog čega je potrebno raditi na prevenciji i smanjenju rizika od pada. Fizička neaktivnost je jedan od faktora koji ubrzavaju slabljenje tjelesnih funkcija, s negativnim učinkom na održavanje ravnoteže.

Simptomi smetnji ravnoteže

Uzroci smetnji ravnoteže su brojni i različiti, ali simptome možemo ugrubo podijeliti u dvije osnovne kategorije:

  • Vrtoglavica je osjećaj kružne vrtnje prostora oko nas ili kao da se sami vrtimo u prostoru, poput vožnje na vrtuljku. Ovaj simptom najčešće je znak oboljenja vestibularnog osjetila u unutrašnjem uhu, ali i nekih neuroloških bolesti. Vrlo je neugodan jer je povezan i s dodatnim znakovima koji su posljedica aktivacije autonomnog živčanog sustava kao što su mučnina, povraćanje, nekad i znojenje, proljev i lupanje srca. Vrtoglavica se može pojaviti samo kratko, vezana uz neke specifične pokrete, ili kod akutnih vestibularnih oštećenja može trajati satima ili čak danima.
  • Nestabilnost je rjeđe posljedica primarnog vestibularnog oštećenja, više je vezana uz slabljenje drugih osjetnih sustava ili njihove centralne integracije, te slabijih refleksa za održavanje stava tijela. Može biti povezana i s oštećenjima lokomotornog sustava (bolesti zglobova, slabost mišića). Češće se javlja kod osoba sa smetnjama cirkulacije i nekim kroničnim bolestima kao što su hipertenzija, dijabetes i neurološke bolesti.

Vježba kao lijek

Dijagnostika smetnji ravnoteže često uključuje brojne pretrage i testove, te suradnju više medicinskih specijalnosti. Ako se otkrije specifičan uzrok, moguće je i ciljano medikamentozno liječenje. Ipak, u velikom broju slučajeva, smetnje ravnoteže liječe se usmjerenim vježbanjem.

Brojne studije provedene kod nas i u svijetu pokazale su da je i redovito rekreativno vježbanje važan faktor u prevenciji i usporavanju negativnih promjena koje dovode do nestabilnosti. Usmjerenom fizičkom aktivnošću funkcija održavanja ravnoteže održava se dulje i kvalitetnije te osobe ostaju dulje u funkciji za svakodnevne životne aktivnosti.