Život nakon operacije štitnjače: terapija, kontrole i kvaliteta života
Operacija štitnjače jedan je od najčešćih kirurških zahvata u otorinolaringologiji. Oporavak je u većini slučajeva brz i uspješan, a uz pravilno vođenu terapiju i redovite kontrole pacijenti mogu voditi potpuno kvalitetan život
Operacija štitnjače jedan je od češće izvođenih kirurških zahvata u suvremenoj otorinolaringologiji. Indikacije za operativno liječenje obuhvaćaju:
- karcinom štitnjače (papilarni, folikularni, medularni)
- hipertireoza (Gravesova bolest, toksični adenom, toksična multinodozna guša)
- uvećana i čvorasto promijenjena štitnjača koja pritišće okolne strukture u vratu
Izvodi se nakon odgovarajuće predoperativne pripreme u općoj anesteziji. Oporavak u bolničkim uvjetima traje kratko, svega nekoliko dana. Po opsegu same operacije razlikujemo:
- totalnu tireoidektomiju – uklanjanje cijele štitnjače,
- subtotalnu tireoidektomiju – uklanjanje gotovo cijele štitnjače,
- lobektomiju – uklanjanje jednog od dvaju režnjeva.
U nekim okolnostima, primjerice kod metastatskog karcinoma štitnjače, uz totalnu tireoidektomiju je neophodno učiniti i disekciju vrata s ciljem uklanjanja metastatski promijenjenih limfnih čvorova postranično u vratu.
Prvi dani nakon zahvata
Suvremene mogućnosti kirurškog liječenja štitnjače i iskustvo otorinolaringologa najbolje su pretpostavke za uspješnost zahvata.
Još tijekom bolničkog liječenja laboratorijski se kontrolira kalcij uz uobičajenu njegu operiranog područja vrata. Uslijed učinka opće anestezije mogu se od tegoba pojaviti lagana mučnina i suhoća usta, bolnost na mjestu operacije, kao i blaža bolnost u stražnjem dijelu vrata (zbog zabačenosti glave tijekom zahvata). Cijeljenje postoperativne rane će biti učinkovitije ako se izbjegava vlaženje.
Od ostalih popratnih smetnji može se javiti blaža promuklost uz popratne smetnje gutanja i to obično traje nekoliko dana nakon operacije. Zatim javlja se privremena, rijetko i trajna ozljeda povratnog živca s posljedičnom promuklošću.
Kod oštećenja doštitnih žlijezda, najčešće privremenog karaktera, javljaju se trnci oko usta i u prstima te je po tom pitanju nužno započeti i nadoknadu kalcija, ponekad u početku i intravenski. Među rjeđim komplikacijama su postoperativna krvarenja, koja ponekad zahtijevaju i ponovnu operaciju.
Umjerena aktivnost, lagana prehrana i – hormoni
Prvih nekoliko tjedana potrebno je izbjegavati jača psihofizička opterećenja, uključujući i bavljenje sportom. Preporučuju se lagani obroci te obilniji unos tekućine. Povratak uobičajenim životnim aktivnostima očekuje se unutar dva do četiri tjedna.
Nakon operacije jednog režnja (lobektomija) preporučuje se kontrolirati nalaze štitnjače s ciljem procjene potrebe za uvođenjem nadomjesne terapije levotiroksinom, dok će se ova terapija svakako uvesti već na prvoj postoperativnoj kontroli ako je štitnjača u cijelosti uklonjena. Postoje iznimke kada nije nužno odmah započeti s levotiroksinom. Ako patohistološki nalaz štitnjače (PHD) govori u prilog karcinoma, uvođenje levotiroksina se odgađa dok se ne provede postoperativna dijagnostička obrada – scintigrafija cijelog tijela sukladno kojoj će se procijeniti potreba za radiojodnom terapijom.
Kod disfunkcije doštitnih žlijezda nakon zahvata (takozvani postoperativni hipoparatireoidizam) potrebna je nadoknada kalcija, najčešće privremeno, a ponekad i trajno, već ovisno o tijeku oporavka doštitnih žlijezda.
Doza levotiroksina određuje se individualno i prilagođava se potrebama pacijenta, a ponekad ovisi i o dijagnozi zbog koje se je pristupilo operaciji štitnjače. Naime, nakon operacije karcinoma se primjenom jače doze levotiroksina u odnosu na uobičajene doze cilja na smanjenje vjerojatnosti za ponovno javljanje karcinoma (recidiv) pa je i nekoliko godina nakon takve operacije potrebno održavati stanje jatrogene hipertireoze (ubrzan rad štitnjače izazvan hormonima).
Koliko su česte kontrole?
Kontrole kod endokrinologa ili specijalista nuklearne medicine nakon operacije su doživotne; u početku nešto češće, do postizanja optimizacije započete nadomjesne terapije, a kasnije i dugoročno, u prosjeku jednom godišnje.
Stanje nakon operacije štitnjače, bez obzira na opseg zahvata, nije prepreka ženama u reproduktivnoj dobi za ostvarenje trudnoće. Međutim, tijekom trudnoće su nužne češće kontrole nalaza štitnjače uz prilagodbu nadomjesne terapije levotiroksinom, a s ciljem smanjenja rizika za trudnoću.
Zaključno
Kirurgija štitnjače svojim suvremenim pristupom najčešće omogućava potpuni oporavak i ne narušava kvalitetu života operiranih osoba. Preduvjeti optimalnog ishoda liječenja su odgovarajuća predoperativna priprema, iskustvo otorinolaringologa, kvalitetna postoperativna skrb te dugoročno praćenje kod specijalista.
Operirana štitnjača i odgovarajuće titrirana terapija ne predstavljaju prepreku ženama u reproduktivnoj dobi za ostvarenje trudnoće.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.