Punkcija štitnjače: kada i kako se izvodi, priprema i oporavak

Posljednjih se desetljeća uočava značajan porast učestalosti bolesti štitnjače, među kojima su najčešće upalne bolesti, guše i čvoraste promjene u štitnjači. Dobrim dijelom je povećanje broja oboljelih rezultat napredne dijagnostike, prije svega ultrazvučne dijagnostike štitnjače.

Što otkriva ultrazvuk štitnjače?

Ultrazvuk štitnjače je jednostavna, neškodljiva, bezbolna, povoljna i vrlo korisna dijagnostička metoda kojom se procjenjuju najvažnija morfološka obilježja same štitnjače, uz mogućnost detaljne analize svih promjena unutar parenhima.

Ne koristi ionizirajuće zračenje, stoga se može provoditi i kod trudnica i djece bilo koje dobi. Dodatna prednost ultrazvučne dijagnostike jest otkrivanje promjena na štitnjači dok one svojom veličinom ni ne počnu stvarati određene simptome poput otežanog disanja, katkad i gušenja, nelagode u području prednje vratne regije, kašlja i promuklosti.

Promjene na tkivu štitnjače koje vizualiziramo ultrazvučno mogu biti dvojake – difuzne promjene upalnog karaktera, što bi upućivalo na najčešće autoimune bolesti štitnjače poput Hashimotovog tireoiditisa i Gravesove bolesti te čvoraste ili nodozne promjene. Procjenjuje se da u Hrvatskoj svaka treća žena te svaki peti muškarac ima čvorove u štitnjači s trendom porasta učestalosti nodoznih promjena ovisno o dobi. Ključna uloga ultrazvučne dijagnostike jest procjena karaktera nodoznih promjena, odnosno evaluacija njihove potencijalne malignosti. 

Osim prisutnosti čvorova u štitnjači, ultrazvučno analiziramo njihovu veličinu, prokrvljenost, odnos prema ostatku tkiva štitnjače te eventualnu prisutnost nekih potencijalno malignih znakova poput mikrokalcifikata. Ovim do sada navedenim postupcima ne možemo procijeniti je li nodozna promjena dobroćudna ili zloćudna, gdje se komplementarno nadovezuje citološka punkcija.

Osnovno o punkciji štitnjače

Punkcija štitnjače jednostavna je procedura koja se po suvremenim standardima uvijek izvodi pod kontrolom ultrazvuka. Za punkciju se upotrebljava igla koja je tanja od one za vađenje krvi i nije potrebna anestezija. Nije potreba nikakva posebna priprema.

Riječ je o najpouzdanijem dijagnostičkom postupku za procjenu prirode čvorova u štitnjači. Indikaciju za citološku punkciju postavlja endokrinolog ili specijalist nuklearne medicine. Punktiraju se svi palpabilni čvorovi, a temeljem ultrazvučne procjene se postavlja indikacija za punkciju svih nodoznih promjena promjera većeg od 15 mm. Kod nekih ultrazvučno nepovoljnijih znakova, punktira se svaka promjena veća od 10 mm, katkad i manje.

Kako izgleda procedura?

Dakle, pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi kroz kožu sve do štitnjače i ciljano se uzima uzorak prethodno otkrivenog čvora. Prije izvođenja pretrage koža se na mjestu predviđene punkcije dezinficira, a nakon vađenja igle se mjesto uboda prekrije manjim tupferom i drži sljedećih 5 do 10 minuta.

Procedura traje vrlo kratko, sigurna je i u pravilu minimalno bolna ili potpuno bezbolna. Putem ultrazvuka se prati vrh i putanja igle, što dodatno doprinosi sigurnosti ove dijagnostičke procedure. Nakon punkcije se dodatno ultrazvučno može provjeriti mjesto uboda kako bi se isključilo eventualno krvarenje u samoj štitnjači.

Priprema uzorka i slanje na citološku analizu

Nakon što se punkcijom dobije adekvatan materijal, on se razmaže na predmetno stakalce, potom ide na sušenje, bojanje i citološku analizu koje provode liječnici specijalisti kliničke citologije.

Zbog čim boljeg provođenja opisanih postupaka, od velike su važnosti iskustvo i vještina prilikom izvođenja. Time se na minimum smanjuje potreba za ponavljanjem citoloških punkcija, što predstavlja dodatno opterećenje i osjećaj neizvjesnosti kod pacijenta dok iščekuje rezultate citološke analize.

Nuspojave i čekanje rezultata

Nuspojave pretrage, ako su punkciju obavljali iskusni stručnjaci, su rijetke i blage, a odnose se na blažu bolnost tijekom prolaska igle. Rijetko može nastati manje potkožno krvarenje (hematom) na mjestu uboda, a povremeno može zaostati nelagoda sprijeda u vratu, no kroz nekoliko dana slijedi potpuno povlačenje tegoba.

Obično unutar tjedan dana slijedi citološki nalaz temeljem čega se nastavlja konzervativno liječenje, odnosno praćenje čvorastih promjena. U slučaju suspektnog nalaza na zloćudnu promjenu, indicirano je operativno liječenje.

Zaključno

Citološka punkcija jedini je način da minimalno invazivnim pristupom definiramo narav čvorastih promjena u štitnjači.

Preduvjeti dobrog provođenja dijagnostičke procedure, osim adekvatno postavljene indikacije, jesu iskustvo i vještina citologa u uzimanju odgovarajućeg dijagnostičkog materijala, kao i njegova naknadna citološka analiza.

Sigurnost citološke punkcije je nedvojbena, s obzirom na to da se radi pod kontrolom ultrazvuka, čime se na teoretski minimum svodi mogućnost oštećenja okolnih struktura. Pored navedenih, njena najveća značajnost je mogućnost pravovremenog postavljanja dijagnoze mogućih malignih promjena u tkivu štitnjače, koje zahtijevaju operativno liječenje i dugoročno praćenje, a u trenutku postavljanja dijagnoze takve promjene ne moraju stvarati nikakve tegobe kod pacijenata.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.