Vrućina, žarenje i drugi simptomi u prsima

I s liječničkog i s bolesnikovog stajališta, svaka senzacija u prsima zahtijeva pažnju i odgovor na pitanje što se to zbiva, pa tako i žarenje u prsima.

U prsima su pluća i srce. U slučaju bilo kakvih senzacija u prsima svi nekako pluća stavljamo u drugi plan, a bojeći se srčanog udara, na prvo mjesto stavljamo srce. Međutim, različite strukture prsnog koša mogu izazvati slične smetnje, pa ih je potrebno razdvojiti i definirati o čemu se radi.

Anatomska građa prsnog koša

Anatomski gledano, prsni koš čine koža, potkožno tkivo, s lijeve i desne strane su rebra, sprijeda je prsna kost, a otraga je kralježnica. Između rebara se nalaze dva sloja mišića koji su važni za širenje prsnog koša pri udahu, a s donje strane svako rebro ima uzdužnu udubinu duž koje su smješteni arterija, vena i odgovarajući živac koji izlazi iz tog segmenta kralježnične moždine. Ta udubina se nalazi na donjoj strani svakog rebra.

Interkostalni (međurebreni) živci, kao i arterije koje su ogranci prsnog dijela aorte i vene koje se ulijevaju u šuplje vene, idu točno do sredine prsnog koša s prednje strane. Ne prelaze na drugu stranu jer i s druge strane, ispod odgovarajućeg rebra, dolaze istoimeni živac, arterija i vena.

Rebra s unutrašnje strane prekriva fina glatka, vlažna opna (pleura), a isto takva fina tanka i vlažna opna prekriva i pluća. Prema gore prsni koš ima uzak otvor kroz koji prolaze jednjak, dušnik, krvne žile i živci. Prema dolje ga zatvara ošit, snažna mišićna pregrada, vrlo važna za disanje.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

U sredini prsnog koša je srce koje ima svoju glatku i vlažnu ovojnicu (perikard). Pri disanju i pri srčanim kontrakcijama nema trenja između struktura, nego jedne klize po drugima. To ne stvara nikakve neugodne senzacije; zapravo, mi taj rad srca i pluća u normalnim okolnostima ni ne registriramo. Svaki poremećaj u ovoj harmoniji izazvat će nekakvu senzaciju.

Stanja koja mogu izazvati žarenje i druge simptome

Upala plućne ovojnice (suhi pleuritis) izazvat će trenje između pluća i stijenke prsnog koša te najprije osjećaj nelagode, a kasnije i bol pri disanju, na zahvaćenoj strani.

Upala srčane ovojnice (suhi perikarditis) izazvat će trenje između srca i njegove ovojnice, s osjećajem nelagode i žarenja u prsima. Kada se radi o suhoj porebrici ili o suhom perikarditisu, na stetoskopu se jasno čuje trenje među strukturama.

Eksudativni perikarditis. Međutim, kada se oko pluća izluči tekućina i nastane vodena porebrica ili kada se oko srca nakupi tekućina, nastane eksudativni perikarditis. U oba se slučaja razdvoje opne koje su ranije strugale jedna po drugoj, auskultatorni fenomeni se gube, no senzacije i dalje mogu biti prisutne. Rendgenska snimka te ultrazvuk srca i pluća jasno pokazuju da se je nakupila tekućina u tom virtualnom prostoru. I da se malo vratim na klasični pregled, tekućina u prsnom košu se pri pregledu otkrije i perkusijom (to je ono udaranje prstom po prstu koji je naslonjen na prsni koš bolesnika), a i na stetoskopu se voda u prsnom košu lako otkriva. Liječenje ovisi o uzroku koji je doveo do tih promjena.

Popuštanje srca kao pumpe. Voda oko pluća i oko srca se može nakupiti i u slučaju popuštanja srca kao pumpe, što se otkriva već kliničkim pregledom – uz navedenu tekućinu, bolesnik može imati povećanu jetru i natečene obje noge. Popuštanje srca potvrđuje se snimkom srca i pluća, EKG-om (elektrokardiogramom), ultrazvukom srca i analizom markera za dekompenzaciju srca NT-proBNP. Liječi se po protokolu popuštanja srca kao pumpe.

Upala interkostalnog (međurebrenog) živca virusom Herpes zoster koji je „uspavani“ zaostatak vodenih kozica, može u početku na toj strani izazvati svrbež i žarenje u prsima, da bi sve bilo jasno kada se duž upaljenog živca pojavi kožni osip identičan vodenim kozicama, praćen svrbežom, žarenjem ili sijevajućim te vrlo jakim bolovima. Liječi se antivirusnim lijekom, a bol se ublažava analgetikom.

Bolesti lokomotornog sustava prsnog koša mogu izazvati nelagode, žarenje, pa i bol u prsima. Uvijek u zraku lebdi pitanje ne radi li se o infarktu srčanog mišića, pa bolesnik očekuje odgovor na to pitanje. Klinički pregled, EKG, rendgenska snimka pluća i srca te laboratorijski nalaz srčanog enzima Troponin I, će dati odgovor. Ili će potvrditi ili isključiti infarkt srčanog mišića. Ako se potvrdi, liječenje se nastavlja u koronarnoj jedinici, a ako se isključi, slijede daljnje obrada i liječenje (nesteroidni antireumatici, fizikalna terapija).

Srce i krvne žile

Tamponada srca: opasno nakupljanje tekućine u prostoru oko srca

Što još treba znati o žarenju u prsima?

Kao što dispneja (otežano disanje) pri naporu može biti ekvivalent angine pektoris ili predinfarktnog stanja, isto tako i žarenje u prsima iz bilo kojeg razloga može postaviti sumnju na početak infarkta srčanog mišića. To je razlog zašto na to treba obratiti pažnju.

Kod dugogodišnjih dijabetičkih bolesnika koji imaju autonomnu neuropatiju (oštećenje simpatičkih i parasimpatičkih živaca koji inerviraju srce), u slučaju infarkta srčanog mišića osjet u prsima može biti izmijenjen time što bolesnik, umjesto boli, osjeća vrućinu ili žarenje ili je pak infarkt potpuno bezbolan.

Zato u svakoj sumnji najprije moramo isključiti infarkt srčanog mišića jer je u slučaju infarkta za preživljavanje i za daljnji život vrlo važno što prije postaviti dijagnozu i provesti odgovarajuće liječenje. Svakako treba napraviti klinički pregled, EKG i analizirati srčani enzim Troponin I. To će nam dati siguran odgovor i putokaz što s bolesnikom trebamo dalje činiti.

Psihogeni moment: strah kao krivac

Ponekad se bolesnik žali na neke senzacije u prsnom košu, a obradom se ne nađe nikakav patološki supstrat. To onda pripisujemo psihogenom momentu, strahu osobe da bi se nešto moglo dogoditi. No iako nam anamnestički podaci sugeriraju da će ishod obrade biti takav, ipak, uvijek moramo raspoloživom obradom potvrditi naš anamnestički dojam. Time ćemo bolesniku pružiti potreban mir, a nama sigurnost da smo napravili dobar posao.

Kao što vidimo, i u ovom opisu sam psihogeni moment ostavio kao posljednji jer ako se ne nađe organski supstrat, tek tada ćemo psihogeni moment staviti kao uzrok subjektivnih senzacija.

PODIJELI