„Pregusta“ krv: sindrom hiperviskoznosti krvi

Pod viskoznosti krvi podrazumijevamo gustoću krvi. Ona je tim veća što je veći broj čestica koje nisu tekuće te što je u krvi manje tekućine. Čestice koje nisu tekuće su:

• eritrociti (crvena krvna zrnca) zadužene za prijenos kisika po cijelom tijelu, a koji je iz zraka udahnut u pluća te, isto tako, za vraćanje ugljičnog dioksida iz cijelog tijela u pluća gdje će biti izdahnut,
• leukociti (nazivamo ih još i bijela krvna zrnca), a zapravo je to vojska koja organizam čuva od infekcija i
• trombociti ili krvne pločice koje su vrlo važna karika u zgrušavanju krvi.

Ipak, od svih ne tekućih dijelova krvi eritrociti imaju najveći utjecaj na njezinu viskoznost jer su višestruko brojniji od leukocita i trombocita. Muškarci imaju nešto veći broj eritrocita od žena, dok leukocita i trombocita imaju jednako kao i žene. U milimetru kubičnom muškarca ima 4,3 do 5,7 milijuna eritrocita, žene ih imaju između 3,8 i 5 milijuna, dok oba spola imaju 3,4 do 9,7 tisuća leukocita i 158 do 424 tisuće trombocita. 

Zašto je važno da viskoznost krvi bude normalna

Viskoznost normalne krvi je tri puta veća od viskoznosti vode. Kad osoba ima anemiju s manjkom eritrocita, viskoznost krvi postaje manja. Manje viskozna krv lakše se kreće kroz krvne žile, cirkulacija se ubrzava, pa premda je manje eritrocita, bržim kruženjem krvi kroz krvne žile uspijevaju organizmu donijeti dovoljno kisika, a u pluća vratiti ugljični dioksid. Pri tome ne smijemo zaboraviti da ovakvo ubrzanje cirkulacije opterećuje srce.

Krv koja ima veći viskozitet teže se kreće kroz krvne žile, prvenstveno zbog trenja krvnih stanica jedne o drugu i zbog trenje krvnih stanica sa stijenkom krvne žile.

Za naglasiti je da u krvnoj žili većeg promjera krv ne teče ravnomjerno u svakom dijelu presjeka žile. Uz stijenku krvne žile postoji veliko trenje između stijenke žile i krvnih stanica koje su na nju naslonjene. Što se više udaljavamo od stijenke krvne žile, prema njenom središtu, protok krvi je sve brži. Sada dolazimo do zaključka da je u uskoj kapilari svaka krvna stanica uz stijenku kapilare i da se, osobito kod guste krvi, vrlo sporo kreću, pa se takve sitne žilice uz povećanu viskoznost krvi, često začepe, tromboziraju. Zato je vrlo važno da je viskoznost krvi normalna, a time će i protok biti normalan. 

Što je hematokrit?

Pod pojmom hematokrit podrazumijevamo udio krvnih stanica u ukupnoj krvi. Hematokrit se određuje centrifugiranjem  krvi u kalibriranoj cjevčici.

Ako netko ima hematokrit 40, onda to znači da 40% njegove krvi čine stanice, a ostatak, odnosno tekući dio nazivamo plazma. Povećanje hematokrita izrazito povećava viskoznost krvi. Viskoznost krvi je pri normalnom hematokritu oko 3 do 4, što znači da je za potiskivanje krvi kroz krvnu žilu potreban tri do četiri puta viši tlak nego za potiskivanje vode.

Mogući uzroci sindroma hiperviskoznosti

Neka stanja i bolesti mogu značajno povećati hematokrit, a time će povećati i viskoznost krvi. Do sindroma hiperviskoznosti krvi mogu dovesti:

• Jaka dehidracija, primjerice, zbog dugotrajnog žeđanja i isušivanja organizma.
• Jaka dehidracija kod dugotrajnih febrilnih stanja. Naime, kako se organizam ne bi nastavio pregrijavati nakon tresavice i dizanja temperature tijela na nivo kojeg su centru za temperaturu u mozgu (hipotalamusu) zadali toksini bakterije kojom je organizam inficiran, slijedi profuzno znojenje s gubitkom velike količine tekućine. Znojenjem se organizam hladi, jer s površine tijela hlapi znoj i organizam čuva od pogibeljnog pregrijavanja. Ako se u takvim okolnostima ne nadoknađuje tekućina (pijući ili infuzijom), viskoznost krvi se povećava, krv postaje gušća, sa svim njenim posljedicama na srce i krvne žile.
• Jaku dehidraciju može uzrokovati i jak i dugotrajan proljev, bez adekvatne nadoknade tekućine.
• Duži boravak na velikim visinama, gdje je zrak rijedak – na manjak kisika u zraku organizam reagira povećanjem broja eritrocita (da time dohvati potrebnu količinu kisika). Time se povećava i viskoznost krvi.
• U osoba sa šećernom bolešću poznata je hiperosmolarna neketotička koma, gdje je glukoza u serumu jako visoka uz izrazitu dehidraciju i hiperviskoznost krvi.

Uzročnik najveće viskoznosti krvi

Ipak, hematološka bolest poznata pod nazivom Policitemija rubra vera, daje daleko najveću viskoznost krvi. Riječ je o malignoj bolesti s jakom produkcijom eritrocita u koštanoj srži, što povećava hematokrit te čini krv izrazito gustom. U policitemiji se hematokrit poveća na 60 do 70, pa viskoznost krvi može postati čak deset puta veća od viskoznosti vode, što znatno usporava protok krvi kroz krvne žile. 

Uz citostatike, kojima se nastoji smanjiti produkcija eritrocita, u tih bolesnika su neophodne povremene venepunkcije, ispuštanje pola litre krvi (u odraslih), koju će zamijeniti tekućina i tako barem na neko vrijeme smanjiti viskoznost krvi.

Ostali čimbenici koji utječu na viskoznost krvi

Drugi čimbenici koji utječu na viskoznost krvi su koncentracija i vrsta plazmatskih bjelančevina, ali njihovi su učinci toliko manji u usporedbi s hematokritom da se u većini hemodinamskih istraživanja zanemaruju.

Viskoznost plazme (tekućeg dijela krvi, bez krvnih stanica) je oko 1,5 puta veća od viskoznosti vode. Ipak ću spomenuti hematološku malignu bolest plazmocitom, s produkcijom većih količina abnormalnih proteina koji povećavaju viskoznost krvi i često štetno djeluju na kapilare organizma, osobito bubrega, što može dovesti i do njihovog zatajenja.

Viskoznost krvi igra važnu ulogu, u normalnom ili otežanom protoku krvi kroz krvne žile, u normalnoj ili slabijoj oksigenaciji tkiva, u normalnoj funkciji srca ili njegovom opterećenju. Naoko minorna stvar, a čiji poremećaj daje nesagledive posljedice.