Povišen kortizol: Simptomi, uzroci i kako ga kontrolirati

Što je kortizol?

Kortizol je po sastavu steroidni hormon i luči se u kori nadbubrežne žlijezde. Poticaj za lučenje kortizola dolazi iz žlijezde hipofize koja luči adrenokortikotropni hormon (ACTH). Mehanizam kojim objašnjavamo dinamiku lučenja ACTH i kortizola reguliran je osovinom hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Hipotalamus putem lučenja kortikoliberina potiče adrenokortikotropne stanice hipofize na lučenje ACTH, koji dalje potiče odgovarajuće stanice kore nadbubrežne žlijezde na lučenje kortizola. Dva ključna fiziološka obilježja ponašanja osovine hipotalamus-hipofiza nadbubrežna žlijezda su:

• Negativna povratna sprega
• Cirkadijani ritam lučenja.

Kortizol je poznat i kao “hormon stresa”, no njegova je uloga puno šira – sudjeluje u regulaciji metabolizma, imunološkog odgovora, krvnog tlaka i razine šećera u krvi.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Koji su simptomi povišenog kortizola?

Povišen kortizol može uzrokovati različite simptome, a oni ovise o uzroku i trajanju povišenih vrijednosti. Najčešći simptomi uključuju:

• kronični umor
• nesanicu
• debljanje, osobito u području lica, vrata i trupa
• povišen krvni tlak
• povišene vrijednosti šećera u krvi
• slabost mišića
• poremećaje menstrualnog ciklusa
• smanjen libido i poteškoće s potencijom
• promjene raspoloženja
• razdražljivost
• tjeskobu

Osnovna fiziologija kortizola

Negativna povratna sprega regulira koncentraciju kortizola s ciljem njegovog optimalnog fiziološkog djelovanja. Pod cirkadijanim ritmom podrazumijevamo dnevne varijacije kortizola. Njegova koncentracija najviša je u jutarnjim satima (najčešće između 7 i 9 sati), postupno pada tijekom dana, a najniža je u kasnim večernjim satima (oko ponoći). Do ciljnih stanica prenosi se krvlju vezan za bjelančevine globuline i albumine. Udio kortizola nevezan uz bjelančevine predstavlja biološki aktivan kortizol. Iz organizma se izlučuje urinom.

Kortizol svojim djelovanjem utječe na metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina, ima važnu ulogu regulatora upale i jedan je od ključnih „hormona stresa“. Djeluje i na imunosni sustav, mišićnu aktivnost i metabolizam koštanog tkiva. U jetri pojačava glukoneogenezu, smanjuje količinu bjelančevina u svim stanicama osim jetrenih, dalje pojačava iskorištavanje masnih kiselina te smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama, sve s ciljem osiguravanja dodatne energije, osobito u okolnostima akutnih stresnih situacija (emocionalni stres, trauma, teže akutne bolesti, elektivni ili hitni operativni zahvati i sl.).

Što uzrokuje povišen kortizol?

Vremenska odrednica izloženosti stresu izravno je povezana s učincima i posljedicama na organizam posljedično stresnom odgovoru. Akutna stresna situacija odnosi se na širi spektar okolnosti:

• emocionalni i fizički stres
• teži oblik akutne bolesti bilo kojeg uzroka
• trauma/politrauma
• opekline
• operativni zahvati

Akutna reakcija na stres dovodi do porasta koncentracije kortizola s ciljem dodatne „energetske mobilizacije“, odnosno osiguravanja dodatnih količina energije za trajanja navedenih okolnosti. Ona je u osnovi od životnog i evolucijskog značenja jer omogućava borbu ili bijeg (engl. fight or flight) s ciljem opstanka ljudske vrste.

Kronični stres obilježen je različito dugom izloženošću nekom od stresora. Takva izloženost remeti dnevni ritam kortizola, uzrokuje kronično povišene koncentracije kortizola (hiperkortizolemija), što prije ili kasnije dovodi do razvoja šireg spektra bolesti više organa i organskih sustava (živčanog, imunološkog, probavnog, endokrinog,…), kao i šireg spektra psihijatrijskih poremećaja i bolesti.

Osim stresa, povišen kortizol može biti posljedica i poremećaja rada hipofize ili nadbubrežnih žlijezda.

Kada je povišen kortizol znak bolesti?

Široki spektar bolesti i stanja somatskog ili psihijatrijskog karaktera zahtijeva kvalitetnu i ciljanu dijagnostičku obradu s ciljem izbjegavanja preširoke i dugotrajne obrade bez jasne ideje u kojem smjeru ići. Inicijalna obrada (anamneza, status, osnovne laboratorijske pretrage) i daljnje dijagnostičko usmjeravanje je u stručnoj domeni izabranog liječnika obiteljske medicine. U tom dijagnostičkom procesu važnu ulogu ima i endokrinolog.

S endokrinološke strane je ključno diferencirati je li stanje kroničnog stresa i do tada razvijenih posljedica po zdravlje jednostavno rezultat tog konkretnog stresora ili postoji jasan patomorfološki supstrat kojeg treba dijagnostički razjasniti i ciljano liječiti. Ono što nosi izvjesne dijagnostičke nedoumice je da su kronično povišene vrijednosti kortizola nerijetko obilježja svih spomenutih okolnosti.

Iako je kronični stres najčešći razlog prolazno povišenog kortizola, trajno povišene vrijednosti mogu upućivati na rijetke endokrinološke bolesti koje zahtijevaju obradu i liječenje.

Kako se dijagnosticira povišen kortizol?

Dijagnostička evaluacija kortizola radi se laboratorijskim uzorkovanjem bazalnog kortizola u jutarnjim satima između 7 i 9 sati. U slučaju povišenih vrijednosti kortizola, sljedeći dijagnostički korak je ponoviti nalaz jutarnjeg kortizola nakon prekonoćne blokade s 1 mg kortizola. Ukoliko nalaz kortizola u tom protokolu iznosi ispod 50 nmol/L, nema elemenata za patološku hipkortizolemiju. Osim supresijskog testa s deksametazonom, preciznije laboratorijske metode od uzorkovanja bazalnog kortizola su određivanje slobodnog kortizola u 24h urinu i određivanje kortizola u ponoć (iz seruma ili sline). U slučaju da jedan ili više nalaza pokaže povišenu vrijednost kortizola, osnovana je sumnja na Cushingovu bolest ili Cushingov sindrom. Patomorfološki supstrat Cushingove bolesti je hormonski aktivni tumor hipofize (kortikotropinom) koji prekomjerno luči ACTH, posljedično tome raste i koncentracija kortizola. Kod Cushingovog sindroma radi se o također benignom i hormonski aktivnom tumoru nadbubrežne žlijezde, s posljedično prekomjernim lučenje kortizola, a za razliku od Cushingove bolesti, zbog mehanizma negativne povratne sprege, ACTH je značajno snižen do suprimiran. Nadovezano na učinjenu laboratorijsku obradu, s ciljem jasnog definiranja lokalizacije bolesti, indicirana je slikovna obrada – magnetska rezonanca (MR) selarne regije i/ili kompjutorizirana tomografija (CT) ili MR nadbubrežnih žlijezda.

Slijedom učinjene ciljane sveukupne dijagnostičke obrade, pristupa se i ciljanom liječenju koje je interdisciplinarnog karaktera i uključuje endokrinologa, kirurga ili neurokirurga, radiologa i patologa.

Može li povišen kortizol biti posljedica stresa?

Dodatni značaj ciljane laboratorijske i slikovne dijagnostičke evaluacije je i u kliničkom izražavanju simptoma i znakova koje je manje specifično kod diferencijalne dijagnostičke Cushingove bolesti/sindroma u odnosu na niz stanja posljedično kroničnoj izloženosti stresu i nerijetko popratnoj kroničnoj hiperkortizolemiji. Većina pacijenata žali se na kronični umor, nesanicu, debljanje, poremećaje menstrualnih ciklusa kod žena, smetnje libida i potencije kod muškaraca, oscilacije krvnog tlaka, povišene vrijednosti glikemije. Ono što kliničku sliku Cushingove bolesti/sindroma čini nešto jasnijom je drukčiji obrazac debljanja (glava, vrat, trup), prisutnost strija i modrica po tijelu, tanja koža nadlaktica i natkoljenica.

Kako sniziti povišen kortizol?

Liječenje povišenog kortizola ovisi o uzroku.

Ako je riječ o kroničnom stresu, preporučuju se:

• dovoljno sna
• redovita tjelesna aktivnost
• tehnike upravljanja stresom
• uravnotežena prehrana
• liječenje anksioznosti ili depresije kada su prisutne

Ako je uzrok Cushingova bolest ili Cushingov sindrom, potrebno je specijalističko endokrinološko liječenje.

Kada se javiti liječniku?

Obratite se liječniku ako:

• simptomi traju dulje vrijeme
• naglo dobivate na težini
• imate povišen tlak i šećer
• pojavljuju se ljubičaste strije
• osjećate izraženu slabost mišića
• imate poremećaje menstruacije

Što ako je kortizol snižen?

Kad sumnjamo na manjak kortizola, ono što je od ključnog kliničkog značaja je definirati ima li elemenata za kroničnu adrenalnu insuficijenciju, koju nazivamo Addisonovom bolesti. Naime prilikom izloženosti akutnoj stresnoj situaciji bilo kojeg uzroka i nemogućnosti odgovarajućeg stresnog odgovora, dolazi do razvoja adrenalne krize, po život ugrožavajućeg stanja s neminovno smrtnim ishodom ukoliko se ne počne s odgovarajućim liječenjem, inicijalno u jedinici intenzivnog liječenja.

Uzročno najčešće je Addisonova bolest autoimunog karaktera s posljedičnim manjkom ili izostankom funkcije obje nadbubrežne žlijezde. Riječ je o jako rijetkoj bolesti, ali kad se ustanovi liječenje je nadomjesno hidrokortizonom i fludrokortizonom uz vrlo povoljne prognoze. Osim analize bazalnog kortizola, od funkcionalnih testova za procjenu suficijentnosti funkcije nadbubrežnih žlijezda savjetuje se učiniti Synatenski test. Očekivani porast kortizola označava uredan nalaz i isključuje adrenalnu insuficijenciju.

Zanimljivosti i savjeti

Kada stres postane svakodnevica: Kako sniziti kortizol i vratiti ravnotežu

Zaključno

Povišen kortizol najčešće je povezan s dugotrajnim stresom, ali može biti i znak ozbiljnijih poremećaja rada hipofize ili nadbubrežnih žlijezda. Ako primijetite simptome poput kroničnog umora, neobjašnjivog debljanja, povišenog krvnog tlaka ili promjena u razini šećera u krvi, javite se liječniku koji će procijeniti postoji li potreba za dodatnom endokrinološkom obradom. Pravodobna dijagnoza omogućuje odgovarajuće liječenje i smanjuje rizik od komplikacija.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI