Oštećenje srca nakon virusnih infekcija

I prije pandemije COVID-19, nakon virusnih infekcija viđena su različita oštećenja srca. Naoko lagana infekcija virusom gripe mogla je imati za komplikaciju teška, pa i trajna oštećenja srca. Ponekad je to značilo potrebu transplantacije srca ili bi uslijedio smrtni ishod.

Zbog ogromnih razmjera zaraze stanovništva cijelog svijeta virusom SARS-CoV-2, još su jače došla do izražaja virusna oštećenja raznih organa ljudskog tijela.

I COVID-19 infekcija ima svojih specifičnosti. O zaraznosti, tijeku bolesti i komplikacijama, informirali smo se kada se bolest pojavila. Pratili smo tijek bolesti. A vidjeli smo i da se neki od pacijenata i dalje bore s komplikacijama bolesti i nakon završetka infektivne faze, kad više nisu zarazni. To je multiorganska bolest koja doslovce napada sve organe u ljudskom tijelu. Virus djeluje citotoksično (otrovno) na stanice mnogih organa.

Reakcije organizma na virus su različite. Dok jedni bolest prebole asimptomatski, kod drugih se razviju simptomi različitog intenziteta. Infekcija zna biti jako teška i može dovesti do multiorganskog zatajenja, pa i smrtnog ishoda. O tome, nažalost, svjedočimo gotovo godinu i pol dana.

Kako virus oštećuje srce

Po pitanju utjecaja infekcije na srce, manifestira se na različite načine, jer različitim intenzitetom napada sve srčane strukture. Zato će i klinička slika ovisiti o tome koje su strukture dominantno zahvaćene.

Virus ulazi u mišićne stanice srca, oštećuje ih i zna izazvati njihovo odumiranja, a to je isto što se događa i u slučaju infarkta srčanog mišića. Kod infarkta se radi o odumiranju mišićnih stanica na jednom dijelu srca, onom koje je krvlju snabdijevala sada začepljena arterija. Srce krvlju snabdijevaju dvije koronarne arterije (desna i lijeva) koje se granaju po površini srca. Manji pak ogranci „zaranjaju“ u srčani mišić i granaju se u sve sitnije grane, do kapilara koje mišiću predaju kisik i hranjive tvari, a uzimaju ugljični dioksid koji je razgradni produkt metabolizma srčanog mišića.

Za razliku od obrasca koji se viđa kod infarkta, virus uzrokuje odumiranje pojedinih, ne i nužno grupiranih srčanih stanica, „razbacanih“ na području cijelog srca (što nije vezano za irigaciono područje jedne arterije ili njene grane, odnosno područje koje ona opskrbljuje krvlju). Ne samo da nedostaju odumrle stanice, već i one koje nisu odumrle, a napadnute su virusom te imaju oslabljenu funkciju.

Tako cijelo srce, ovisno o količini odumrlih ili virusom zahvaćenih mišićnih stanica, slabi u svojoj funkciji. Nema snage izbacivati krv u velike krvne žile preko kojih se kisikom i hranjivim tvarima snabdijeva cijelo tijelo.  Ili se pak protjecanjem krvi kroz pluća vrši izmjena plinova (udahnuti kisik za izdahnuti ugljični dioksid).

Simptomi popuštanja srca

U teškim slučajevima manifestiraju se simptomi popuštanja srca kao pumpe. To su:

• umor koji se tjednima ne smanjuje (dapače, pojačava se),
• nestašica zraka,
• ubrzan rad srca i bez povišene temperature (treba naglasiti da povišena tjelesna temperatura za jedan stupanj Celzijusa, povećava frekvenciju srca za 10/min). Ono što srce ne uspijeva postići snagom, pokušava nadoknaditi većim brojem otkucaja.

Već ovi navedeni simptomi su dovoljni za kardiološki pregled.

Uz frekvenciju srca i preko 100/min, što se naziva tahikardijom, mogu se pojaviti i različiti oblici poremećaja ritma i provođenja (ekstrasistole s porijeklom iz pretklijetke ili iz klijetke, do potpuno nepravilnog i kaotičnog ritma poznatog kao fibrilacija atrija te različiti oblici blokova-poremećaja provođenja električnog impulsa unutar srčanog provodnog sustava). Poremećaji ritma i provođenja dodatno slabe funkciju srca kao pumpe.

Uz navedene simptome: umor, zaduhu, ubrzan i nepravilan rad srca, vene na vratu mogu biti nabrekle, bolesnik osjeća bolove pod desnim rebrenim lukom (zbog zastoja krvi u jetri i zbog njenog povećanja), a naticanje nogu je gotovo redoviti simptom. Iskusnom liječniku to neće promaknuti, da se radi o popuštanju (dekompenzaciji) srca.

Začarani krug pluća i srca

Otežanom disanju zbog bolesti srca u COVID-19 infekciji doprinosi i ozbiljna plućna bolest zbog upale pluća (često obostrane) te manjih ili većih plućnih embolija. Ugrušcima začepljeni ogranci plućne arterije otežavaju protok krvi kroz pluća što je dodatan napor desnoj klijetki koja tu krv treba „progurati“ kroz pluća. Ispadanje pojedinih dijelova plućne krvožilne mreže iz funkcije, smanjuje površinu potrebnu za izmjenu plinova, što smanjuje opskrbljenost kisikom krvi u plućima, a slabija oksigenacija doprinosi slabijoj funkciji srca. I tako u krug!

Da pojedine srčane stanice odumiru, vidi se i po porastu vrijednosti specifičnog srčanog enzima (troponina) u krvi, koji je povišen i u akutnom infarktu srčanog mišića. U posljednje vrijeme se i specifičnim biomarkerom (uz simptome popuštanja srca, rendgensku snimku srca i pluća, EKG -elektrokardiogram te ultrazvuk srca) dokazuje da je srce kao pumpa popustilo i da zaduha nije odraz samo bolesti pluća.

Začepljenje arterija trombom

Koronavirus ulazi i u stanice unutrašnjeg sloja arterija (pa i koronarnih) te u njima izaziva stvaranje tromba, može ih začepiti, prekinuti protok krvi te izazvati infarkt srčanog mišića. Zato je u vrijeme ove pandemije primijećen povećan broj koronarografija kod koje se kateterom, putem arterije iz prepone ili iz zapešća, dođe do koronarnih arterija i u njih se ubrizga kontrast. Zahvaljujući tom postupku možemo vidjeti postoje li suženja arterije, kolika su, je li potrebna dilatacija (proširenje) arterije balonom na vrhu katetera te treba li na to mjesto postaviti stent (potporanj).

Upala srčane ovojnice

Ni srčana ovojnica nije uvijek pošteđena od gripe i drugih virusa, pa tako ni od COVID-19 infekcije. Može nastati upala srčane ovojnice (perikarda), odnosno perikarditis. U početku nastaje takozvani suhi perikarditis, kada perikard „struže“ po vanjskoj površini srca. Kada se u prostoru oko srca skupi tekućina, govorimo o eksudativnom perikarditisu. Nakupljanje vode oko srca ima karakter upale, a može je se toliko skupiti da kompromitira dotok krvi u srca. U najtežim slučajevima je potrebna evakuacija tog tekućeg sadržaja punkcijom.

Kod virusnih infekcija se zna godinama vidjeti mala količina perikardijalnog izljeva. Nikako da se taj prostor „posuši“ na normalnu minimalnu vlažnost koja je primjerena zdravom srcu.

COVID-19 nije nimalo bezazlena bolest te je i nakon febrilnog perioda potrebno osluškivati svoje srce i u slučaju pojave simptoma, čim prije potražiti pomoć kardiologa.